Kraj je
jula 2022. godine. Tropski talas vlada Evropom. Temperature zraka obaraju
rekorde. Sve gori.
Bliži se
dugo očekivani ŠA fest, omiljena ljetna tačka okupljanja Doraščana (prijedorčana,
op.aut) svih fela.
*************************
I dok je
prijedorskom Ljetnom baštom odzvanjalo Konstraktino – ne’am ŠAmana, ne’am
Šamana – već je svima bilo jasno da je treći ŠA fest apsolutno uspio. Po dve
hiljade ljudi svako veče u Ljetnoj bašti i još hiljadarka na Elektro stejdžu
nakon toga, znak su brojnosti i vitalnosti, a to je ono što nedostaje sedmoj
(od pedeset) najsiromašnijoj zemlji Evrope (prema web sajtu:
worldpopulationreview.com).
*************************
Sve je
počelo u srijedu i četvrtak kratkim svirkama na malom gradskom trgu u
Prijedoru, kao i likovnom radionicom za klince i predstavama na glavnom trgu.
Grad vrvi od ljudi i djece, kiša povremeno kvari ugođaj. Dijaspore je sve više.
Osim
kiše, organizatori strepe i od nenormalnih gužvi na granicama, kašnjenja u
postavljanju opreme, nedostatku ljudi, problema sa smještajnim kapacitetima,
uvećanim troškovima na sve strane. Uglavnom faktori koje ne mogu da kontrolišu.
Čir na želucu u najavi za ljude iza scene koji su se polomili da sve izgleda
kako jeste.
A kako
je (muzički) izgledalo?
U petak, krenulo je sa Rambom koji se primio
na svjetinu i sjajno zažario masu. „Bez starca nema udarca“ što bi se žargonski
reklo. Onda je sjajno „peglao“ Elemental. Izuzetan zvuk, koordinacija i
energija. Zatim na scenu izlaze „Majke“ i Goran Bare. Da li će uopšte izaći na
scenu i ako izađe, u kakvom stanju će biti? Kao loz na lutriji, pa šta ti Bog
da. Ipak praše dobro i atmosfera se podiže još više. Bend perfektan.
Poslije njih na stejdž sleću Bane i
Sunshine. Hitovi stari, ali naboj novi i publika je egzaltirana. Odavno nisam
vidio energičniji nastup.
Teško je
bilo izaći na scenu nakon njih, što čini Sajsi MC. Moj drug Kuki kaže, to je
jedina urbana priča koja vam dolazi, ali to ipak nije „moja šoljica kafe“.
Drugi dan počinje prijedorskim bendom Eho
Radar, pa nakon toga malo tvrđi zvuk E play-a. Moćan prikaz žene sa basom
dominira. Zatim sleće Konstrakta sa modifikovanom postavom Zemlje Gruva. Energija
u publici se osjeti, ali su očekivanja velika. Kuliminacija dolazi evrovizijskim
hitom.
U niz se uključuje Mile Kekin sa Hladnim
Pivom. Jedna od svirki kojom slave 35. rođendan benda. Energija na vrhuncu,
poput one sa Sunshinom prethodne večeri. Raja horski pjeva pjesme. Iznenađen
sam da toliko ljudi zna tekstove. Plastične pivske čaše nerijetko proleću iznad
partera. Okupani pivski leptiri.
Veče u bašti sjajnim nastupom završava Prti
Bee Gee i zadovoljni napuštamo podijum.
Mlađa ekipa se seli na Elektro stejdž gdje uz Metodi Hristova,
Marka Nastića, Uto Kareema i ostale di džejeve đuskaju do kasno u noć ili pak
prvih jutarnjih časova.
Usput
primjećujem da je tehnika besprekorna na svim punktovima i pohvala ide Pro
rentu za profesionalizam.
Mi
veterani se povlačimo da nešto prezalogajimo u Tropikovom kombiju u okviru
festivala ili u pekari Kozara u centru. Valja se, zbog tradicije. Burek, pita
sa piletinom ili mini burgeri, po izboru. Beskonačno čekanje i dobra
zajebancija.
Srećem naše
ljude iz Salcburga, Berlina, Hihona, Nirnberga, Doboja, Bostona. Vidim da su
bili prisutni i neki iz St. Luisa, Beograda, Minhena, Banjaluke. Čitav svijet
ponovo, ŠA fest kao tačka spajanja, ponovo.
Radost,
prijateljstva, muzika.
Sjećanje,
Mikša, naslijeđe.
Uprkos
svim objektivnim problemima, organizacioni, konceptualni i umjetnički pomak je
ponovo napravljen. Ljestvica je podignuta za još jedan stepen.
Bravo za
cjelokupan ŠA tim!
Hvala
vam i idemo dalje! Ako bude snage za dalje 🙂 Što rekoše na jednom šaljivom gradskom
portalu: EXIT-e mak’ se otalen, proćemo kroza te! 🙂
P.S. Iako je urednik nekih mojih radova rekao da izbjegavam želju
da poučim, ne mogu da se otmem sledećem utisku – naši političari bi mogli da
uče kako se vode i upravljaju država i grad kroz ovakve primjere. To su: snažna
i jasna ideja vodilja, posvećenost, solidarnost i odsustvo materijalne pohlepe,
te lično izgaranje do krajnjih granica. To vodi do iskrenosti, autentičnosti i
na kraju, priznanja i prepoznavanja. Neki bi to nazvali i uspjehom, a ja bih
rekao – opštim društvenim dobrom i boljim mjestom za život.
Onda sigurno
ne bismo bili sedma najsiromašnija zemlja Evrope već bi i na tom polju napredovali
..