Novi film „Kad svane dan” Gorana Paskaljevića, koji je Stručni odbor AFUN ubedljivim brojem glasova (8:3:2) odabrao za našeg kandidata za nagradu Američke filmske akademije, „Oskar”, izazvao je komentare i reagovanja filskog reditelja Srđana Dragojevića i filmskog kritičara Milana Vlajčića. Bio je to povod da Gorana Paskaljevića zamolimo za komentar i razgovor.
Digla se cela halabuka za koju ja nisam kriv, niti sam tako nešto želeo– kaže Paskaljević. –Ja nasilje te vrste i te uvrede ne mogu da prihvatim i zato sam, prvi put u životu, sa ovoliko godina rada na filmu, odlučio da idem na sud i tražim zadovoljenje, jer mislim da takvom zlu treba jednom stati na put. Tužiću i Srđana Dragojevića i Milana Vlajčića, nekadašnjeg filmskog kritičara vašeg lista. Jer, ono što je on izjavio, i to u vreme donošenja odluke Stručnog odbora, nepojmljivo je! A to znači da je davao izjave protiv mene, bez ikakvih argumenata, nazivajući me mešetarom, majstorom lobiranja i manipulacije.
Ako gospodin Vlajčić misli da toliko zna o mojoj biografiji, neka mi odgovori, i on i Dragojević, kako je moguće da za 40 godina rada, sa 30 kratkih i 16 igranih filmova, budem više puta u glavnoj konkurenciji u Kanu, Berlinu, Veneciji, da dobijem nagradu Evropske filmske akademije, evropskog „Oskara” i druge značajne nagrade, da imam, kao jedini Srbin, retrospektivu u njujorškom Muzeju moderne umetnosti –MoMA i kompletnu retrospektivu u Britanskom filmskom institutu sa velikom monografijom na engleskom jeziku. Dobio sam najviša odlikovanja Francuske i Rusije za doprinos umetnosti. Pa ako sam sposoban da sve to „izlobiram”, onda me odmah, bez razmišljanja, treba postaviti barem za ministra spoljnih poslova, da za Srbiju izlobiram sve što joj u ovom trenutku nedostaje! Pitam se da li je to normalno!? Ja sam filmski reditelj. Sve govori odnos glasova Stručnog odbora akademije 8:3 za moj film! Ako žele da me diskvalifikuju, neka me sklone – filmom!
Kada se gleda film bez predznaka gde se događa radnja, mogao bi da se locira bilo gde u svetu, jer priča je o bezosećajnosti, o svetu bez empatije?
Moguće, ali to je ipak priča o Starom sajmištu, kao jedinom mestu holokausta u svetu koje nije dostojno obeleženo. Tu je 6.500 Jevreja, Srba Mojsijeve vere, izgubilo život. Tu su kasnije iz cele Jugoslavije dovođeni antifašisti, Srbi i ljudi druge nacionalnosti, odvođeni su odatle u druge logore, ali 10.000 ljudi je tu izgubilo život. A u svakoj političkoj kampanji pojave sa na tom mestu političari, kažu da će nešto da urade, a Beograd i dalje ostaje bez memorijalnog centra.
Posle projekcije u Kragujevcu, ali i posle već pomenutog „sukoba”, na internetu ima i komentara da ste napravili „antisrpski film”. Ja to doduše nisam u filmu videla, ali kako to objašnjavate?
Naravno da toga nema u filmu, jer u filmu je jasno da je logor bio na teritoriji NDH. Ali taj logor nisu vodile ustaše, nego Gestapo, a sve te ljude je u logor poslala Nedićeva tajna policija. Ali kad danas „dirnete” u Nedića, naravno da ultranacionalisti dignu glas. Ako nismo u stanju da se suočimo sa istorijskim činjenicama, uvek ćemo živeti u mraku. Dozvolićemo da nam se zločini ponavljaju. Ovim filmom bih želeo da oni koji odlučuju dođu, vide, nešto učine i obeleže to stratište. Boli me kad vidim u kakvom je stanju taj prostor usred Beograda.
Kako ste odlučili da glavnu ulogu dodelite Mustafi Nadareviću?
Reći ću kratko: Ovaj film ne bi bio moguć bez sjajnih uloga svih glumaca i ostalih saradnika. Međutim, film nikada ne bih radio da Mustafa nije prihvatio ovu ulogu! To je film kao skrojen za njega! Ako ikakvom „Oskaru” možemo da se nadamo, to je „Oskar” za glumu Mustafi Nadareviću! Iskreno verujem da je mnogo bolji od Roberta Beninija koji je dobio „Oskara” za glumu u filmu „Život je lep”.