Psihološka monodrama “Opasan ples“ biće izvedena u petak, 6. marta u 20 časova u Kući Milanovića. Predstava je rađena po motivima drame “Jača” autora Augusta Strindberga, u savremenom, hrabrom i emotivno ogoljenom čitanju. Glavnu ulogu tumači Jelena Jandrić, režiju potpisuje Sonja Jovandić, a predstava je realizovana u produkciji produkcijske kuće Sonet. Ova dinamična monodrama publiku vodi na pravi emocionalni rolerkoster, kroz strast, rivalstvo, moć, ranjivost i trenutke u kojima se brišu granice između snage i slabosti. Kamerna atmosfera dodatno pojačava intenzitet doživljaja, brišući distancu između scene i publike. Poseban pečat predstavi daje muzika koja se izvodi uživo, gradeći atmosferu i ritam unutrašnjih lomova.
O predstavi “Opasan ples” nešto više je kazala glumica Jelena Jandrić u razgovoru s novinarom BUKA magazina.
Da li bi mogla na početku našega intervjua da upoznaš čitaoce magazina BUKA sa svojom dosadašnjom glumačkom karijerom?
Glumom se bavim profesionalno od 2020. godine kada sam diplomirala na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci u klasi profesora Željka Mitrovića. Nakon toga sam završila i master studije iz oblasti dramskih i audiovizuelnih umjetnosti. Gluma je moja najveća strast. Kroz rad na različitim projektima gradila sam svoje iskustvo i izražaj, a posebno me privlače intimne, psihološki zahtjevne uloge koje istražuju dubinu ljudskih emocija. Kontinuirano radim na sebi, kako kroz umjetnički rad, tako i kroz lično usavršavanje. Neke od predstava u kojima sam igrala ili još uvek igram su: “Stranci u noći”, “Lajanje na zvezde”, “Crvenkapina bajka”, “Pelikan” i druge. U predstavi “Opasan ples” imam priliku da igram jedan kondiciono i emotivno zahtjevan lik, što za mene predstavlja veliki izazov i odgovornost. Riječ je o snažnoj psihološkoj monodrami rađenoj po motivima drame Jača autora August Strindberg, koja mi je omogućila da istražim slojeve ženskog identiteta, snage i ranjivosti.
Da li je predstava “Opasan ples” “opasna” i kakvu poruku nosi?
„Opasan ples“ jeste „opasna“ u emotivnom smislu, jer ne štedi ni glumca ni publiku. Ona ogoljava unutrašnje borbe, rivalstvo, potrebu za priznanjem i strah od slabosti. Posebno snažno govori o položaju žene, o potisnutim emocijama i borbi za vlastiti glas. Poruka predstave je da prava snaga dolazi iz suočavanja sa sobom i iz prihvatanja vlastite istine. Ona ne daje lake odgovore, ali postavlja važna pitanja i osnažuje.
Kakva je saradnja sa koleginicom Sonjom?
Saradnja sa rediteljkom Sonjom Jovandić je bila izuzetno inspirativna i intenzivna. Radile smo posvećeno i dale smo sebi prostora da pravimo izmjene u tekstu, da maštamo, dorađujemo scene iz dana u dan, i napravimo neko novo čitanje ovog teksta, istražujući svaki emotivni sloj lika. Sonja je rediteljka koja daje prostor glumcu, ali istov-remeno precizno vodi proces, što je bilo dragocjeno u radu na ovako zahtjevnoj mono-drami.
Koliko ste radili na “Opasnom plesu”?
Rad na predstavi je trajao dva mjeseca. Proces su činile intenzivne probe u kojima smo gradile ritam, atmosferu i emotivnu liniju lika, uz poseban fokus na kamernu igru i muziku koja se izvodi uživo. Svaki segment predstave pažljivo je oblikovan kako bi publici pružio snažan i autentičan doživljaj.
Šta publika može očekivati od ove predstave, smijeh ili suze?
Publika može očekivati emocionalni rolerkoster. “Opasan ples“ nije predstava koja zabavlja na površan način. Ona provocira, potresa i pokreće. Biće i tišine, i napetosti, i trenutaka prepoznavanja. Možda neće biti klasičnog smijeha, ali sigurno će biti snažnih emocija i možda poneke suze.