.
Osim angažmana u ansamblu NPRS Milanović igra predstave i za “Gradsko
pozorište Jazavac”, učestvovao je na snimanju serije Kosti, igra monodramu
“Iz tri ugla”, a glumio je u filmovima “Oluja” i
“Toni”. Ovog mladog umjetnika tek očekuje blistava karijera, a za
magazin BUKA sa Senadom smo razgovarali o njegovom trenutnom angažovanju,
umjenosti i budućim projektima.
Angažovan si od strane Narodnog pozorišta Sarajevo da igraš u predstavi
Idiot. Kako je došlo do te saradnje?
Do saradnje je došlo
vrlo jednostavno tako što je Narodno pozorište Sarajevo objavilo otvorenu
audiciju za predstavu na koju sam se prijavio i prošao. Dobio ulogu i čast da
budem dio ovog magičnog procesa.
Premijera je 22. februara u Sarajevu.
Kako teku pripreme?
Da , premijera je tu,
osjeća joj se dah. Već neko vrijeme struji kroz nas iz ansambla u obliku
velikog uzbuđenja. Proces je bio pravi pozorišni. Intenzivan, magičan,
mukotrpan, iscrpljujući, na momente frustrirajući, ali opet božanstven i
prekrasan – neponovljiv. Mi u trajanju procesa toliko radimo jer je to jedino
vrijeme kada istinski stvaramo. Kao što je pjesnik umjetnik u trenutku dok piše
pjesmu, a ne dok je nekome čita, tako mi glumci, mi smo umjetnici u procesu
rada, tada se sve naše muze okupe i igraju kolo u glavi i srcu. Nakon ovog
procesa znam da ću izaći dosta bogatiji, ispunjeniji i mnogo bliži onom ka čemu
cijeli život težim, a to je apsolutna ljepota.
Čini se da je Dostojevski aktuelniji
nego ikada?
Dostojevski je , kako i
priliči najvećima, prepoznao ono iskonsko u čovjeku koje je uvijek isto. Neke
ljudske namjere i osobine da staviš u bilo koji vijek, u bilo koju kulturu i
bilo koji stil, uvijek će ostati iste. Zato je aktuelan i biće sve dok je
ljudskog roda. Jedino ako, kako kažu mudraci, ne evoluiramo u nadčovjeka koji
će imati potpuno razvijenu svijest i empatiju prema drugom. To znači doba bez
gordosti, zavisti, ljubomore, silovanja, ubistava, ratova i svakojekog zla…
Na nama je da učimo od tih velikih majstora i da postavljamo njihova djela sve
dok , ja se opet nadam, ne dođe dan kad za tim neće biti potrebe!
Zadnji puta kada smo radili intervju
dosta toga se izdešavalo. Između ostalog sada si član ansambla Narodonog
pozorišta Republike Srpske. Kakav je osjećaj biti u ansamblu te ustanove, da li
osjećaš pritisak odgovornosti ili s lakoćom igraš predstave?
Da. Trenutno sam član
Narodnog pozorišta Republike Srpske. Imati priliku raditi sa starijim kolegama,
kroz ozbiljnu igru učiti od njih, raditi sa velikim rediteljima može biti samo čast
i zadovoljstvo.
Foto: Jelena Medić
Kada porediš rad i angažman u Narodnom
pozorištu Sarajevo i NPRS, ima li ikakve razlike?
Ma kakva razlika.
Pozorište je svima nama hram i svi koji tu rade, rade to jer vole. Niko te
sigurno neće natjerati da budeš glumac. Svaki proces je priča i različitost za
sebe. NPRS jeste moje matično pozorište i mnogo bolje poznajem ansambl, pa se
samim tim i osjećam sigurnije. Ali i kolege iz hrama u Sarajevu su me primili
raširenih ruku i učinili da se ova dva mjeseca osjećam kao kod kuće.
Inače si iz Bugojna, ali nakon studija živiš i radiš u Banja Luci. Kako te
primio ovaj grad, da li si ovdje svoj na svome?
Da. Tu sam već deset
godina i kako stvari stoje neću zadugo ići. Volim ovaj grad i imam mnogo, mnogo
prijatelja tu koji su predivni ljudi. Na kraju krajeva, oba su grada na Vrbasu,
a Vrbas je čudo.
Reci mi nešto o svom filmskom radu. Radio si na filmovima i serijama. Da li
više voliš pozorišni ili taj filmski angažman?
Da, radio sam i na
filmu. Snimio sam desetak projekata. Ima ih još par u najavi. Ide lagano,
odmotava se polako i filmska traka. Film ili pozorište? Kao svaki pravi
zanatlija reći ću pozorište, ma da nikako ne bježim od filma. Drugačija je
vrsta izazova, a moje biće je spremno na svaki.
Baviš se i pjesništvom. Od kada ta
ljubav datira i da li planiraš da objaviš zbirku poezije u dogledno vrijeme?
Što više radim, sve
manje pišem. Da, poezija i nauka dva su oka na jednom licu, što kaže naš
najpoznatiji električar Tesla. Poezija je jezik duše i ja je osjećam svuda i u
svemu, titra mi u vidu lakoće koja me nosi. Objavit ću i tu zbirku jednom ne
zvao se ja Senad, ali nije joj još vrijeme, u meni tek tinja ono što će da
plane i da se rasplamsa. Radim na seriji “Koža”, čekam još jednu za
koju nije potvrđeno, ulazim u novi proces sa kolegicom Unom Kostić, ali ovoga
puta u ulozi reditelja. Ma stalno se nešto radi i istražuje, a u tom je tek
najveća čarolija.