Nove generacije donijele su na tržište rada nova pravila igre.
Kako pomiriti sve izraženiji međugeneracijski jaz još je jedan važan zahtjev koji je stavljen pred današnje lidere. U tome im može pomoći veliko regionalno istraživanje sprovedeno nad uzorkom od 2.000 zaposlenih iz Srbije, Hrvatske i Slovenije, gde su ispitanici otkrili šta ih motiviše, a šta frustrira.
– Generaciji Z, dakle zaposlenima do 27 godina, u sve tri zemlje prioritet su fleksibilnost rada i plata, a kao najveći izazov vide nesigurnost zaposlenja i fleksibilnog rada. S druge strane, generacija do 43 godine, popularno zvani milenijalci stavljaju snažan fokus na karijerni razvoj i mogućnost napredovanja kao ključne pokretače zadovoljstva na poslu – rekla je prof. dr Danijela Lalić koja je sprovela istraživački dio “Iskustvo zaposlenih” za Srbiju i dodala da su razlike izraženije po generacijama, nego po zemljama, ali, kako kaže, i standardi utiču na prioritete.
Iako pod terminom dobrobit i metalno zdravlje u radnom okruženju gdje ispitanici ističu važnost usklađenosti plate i doprinosa, isplivao je još jedan zanimljiv podatak.
Gotovo sve generacije u svim zemljama su na pitanje šta misle da bi najviše doprinijelo mentalnom zdravlju u radnom okruženju, odgovorile – podrška psihoterapeuta.
– Iznenađeni odgovorima pitali smo pojedine kompanije koje su osigurale podršku psihoterapeuta za zaposlene o rezultatu. Kažu da su zaposleni doslovno procvetali. To se odrazilo i na njihovu motivaciju, kao i na profit kompanije – rekla je Martina Sokač Saraga konsultantkinja iz MSS Puls, koja je sprovela dio istraživanja za Hrvatsku i Sloveniju.
Ono što je mladim generacijama sloboda to je zrelijima sigurnost i pozitivni odnosi u radnom okruženju, ističu prof. dr Lalić i Sokač Saraga. Dodaju da za generaciju X, koja ima između 44 i 59 godina, postoji jasna težnja ka stabilnom i podsticajnom radnom okruženju, finansijskoj sigurnosti, te pozitivnim međuljudskim odnosima i osjećaju zajedništva na radnom mjestu. Mentalno zdravlje i podrška, kao i priznanje nadređenih, univerzalni su motivatori, dok se izazovi razlikuju od stresnih rokova do prevelike radne opterećenosti.
Korištenje sopstvenih potencijala, važnost kolegijalnosti i prilike za učenje ključni su aspekti radnog okruženja za “bumere”, one iznad 59 godina, u sve tri zemlje, pokazalo je ovo istraživanje. Ova generacija vrednuje autonomiju u radu, dobre međuljudske odnose i priznanje za svoj rad. Izazovi s kojima se suočavaju uključuju komunikacijske prepreke, radno opterećenje i u nekim slučajevima finansijske brige.
Ispitanici u svim zemljama smatraju da daju veliki doprinos na poslu, što ocjenjuju ocjenom četiri. Isto tako smatraju da imaju visoku svijest o tome sa kojim se sve izazovima nose poslodavci (konkurencija, poslovni modeli, zadovoljstvo zaposlenih), a ponajviše su, kako u samoproceni tvrde, toga najsvjesniji ispitanici u Srbiji (77.5 odsto).
Na jedino otvoreno pitanje: “Da sam ja svoj šef, šta bih drugačije“ najviše procenata odgovora iz svih zemalja osvrnuo se na bolju komunikaciju sa svojim zaposlenima. Iz svega navedenog prof. dr Lalić i Sokač Saraga zaključile su da postoji veliki prostor za povećanje produktivnosti koji zahtijeva ponajviše ljudski angažman.
Evo i nekih od teza na koje su pozvale lidere da obrate pažnju:
– Zanemarena generacija X i bejbi bumeri su tajno oružje. Iako djelimično demotivisani, željni su učenja. Uz priznanje za rad i moderne alate, mogu biti isto toliko produktivni kao i mlađe generacije. Mlade generacije žele da vide svrhu i fleksibilnost.
Podrška psihoterapeuta za nove generacije neće biti luksuz već nužnost. Priznanje za rad je ključni motivacioni faktor, svoje zaposlene treba svakodnevno hvaliti jer ih to motiviše i čini produktivnijima. Otvorena i bolja komunikacija šefova sa zaposlenicima imperativ je svih generacija.