Slavni hrvatski reditelj Lordan Zafranović izjavio je da je potrebno snimati filmove o ratovima na prostoru bivše Jugoslavije i da je to posredno i tema njegovog novog projekta.
“Ovo su naše zemlje i mislim da je red da se rade filmovi iz tog miljea, da treba da se prave filmovi iz ovih prošlih ratova. Dosta ih je i napravljeno, neki su vrlo dobri. Mislim da ta trauma treba da se nekako realizuje u nekom od budućih filmova”, rekao je on na Paliću.
Autor “Okupacije u 26 slika”, “Pada Italije”, “Testamenta” doputovao je na festival na Paliću da bi primio nagradu “Aleksandar Lifka” za izuzetan doprinos evropskoj kinematografiji.
On je najavio da sada radi scenario pod nazivom “Moć ljubavi” o dva brata koji su došli u Češku za vrijeme rata u Bosni.
“Zapravo su prenijeli jedan dio tog užasa i tog rata na teritoriju češke provincije. To je jedan naoko ljubavni film, dosta strasan, o ljubavi dva brata prema istoj ženi, ali je u pozadini zapravo posljednji rat u Bosni”, objasnio je reditelj.
Na pitanje o dugo očekivanoj dokumentarnoj seriji o Josipu Brozu, odgovorio je da je upravo završena prije deset dana, dodajući da je posao bio toliko iscrpljujući da je čak dospio u bolnicu, zbog visokog pritiska.
“Ja sam četiri godine vodio nevjerovatnu bitku za svoj pogled na stvari Tita i te epohe, ne dozvoljavajući da mi se iko u to miješa. Naravno da se miješaju svi oni koji daju novce, a bez novaca film se ne može realizovati”, rekao je on.
Zafranović je ocijenio da su ti razni uticaji ponekad bili dosta snažni, u ideološkom smislu i u smislu filmske forme, koja je specifična i, po njegovoj ocjeni, u istraživanju dokumenta – nova.
“To je pokušaj da se u dokumentarnom filmu primijeni princip igranog filma, a bez igranog kadra, dakle da se pored informacije koju ima dokumentarni film, daju i emocije u odnosima između istorijskih aktera”, rekao je on.
Zafranović je izrazio utisak da će “biti vrlo zanimljivo za gledanje”. On smatra da gledaoci film neće gledati informativno nego osjećajno. “A to mi je bilo dosta važno”, rekao je on.
Autor poznat po kritičkim filmovima izjavio je da je davno, poslije posjete Jasenovcu, shvatio da se “film mora staviti u funkciju istraživanja zla u svojoj najbližoj okolini”.
“Vrlo je to teško, ni veće kinematografije nisu napravile puno filmova u kojima se otvara odgovornost za dešavanja iz vremena Drugog svjetskog rata”, rekao je on.
Zafranović je podsjetio da su njega lično napadili, pitajući ga “zašto ti otkrivaš naše prljavo rublje, a ne govoriš o zločinima drugih koji su nam napravili to i to”.
“Međutim, moje je bilo i držao sam se vlastite maksime da treba prvo da pogledaš sebi u lice, pa onda u bližoj okolini, jer to zlo su pravili naši susjedi, na našoj teritoriji, u našoj sredini i dok se to ne izbaci vani mi koji pravimo filmove obavezni smo da pokažemo ono što smatramo da se ne bi trebalo ponoviti. U tom smjeru sam nastojao”, istakao je on.
Što se tiče nagrade “Lifka”, Zafranović je primijetio da je dobija upravo na 50. godišnjicu bavljenja filmom.
“Slučajno se poklopilo, ne znam ko je to spojio Palić i Dalmaciju. Mi smo 1961. godine snimili prvi kadar i ja sam režirao svoj prvi kadar baš ovih dana, bilo je ljeto. Postavio sam na Firolama pet svojih prijatelja, glumaca amatera koji gledaju prema moru i bacaju kamenčiće. To je film o pobuni, s njim smo dobili i neke nagrade i ušli u svijet amaterskog filma”, rekao je on. Zafranović je podsjetio da su u to doba bili jaki kino klubovi u Splitu, Beogradu, Zagrebu, Novom Sadu, Somboru.
“To je bila avangarda koja se mogla mjeriti sa francuskom avangardom tog vremena. S obzirom da smo bili mali, daleko od svijeta, nismo znali da smo na tom nivou filmskog istraživanja. Bili smo potpuno slobodni, izuzeti iz ideologije, niko na nas nije gledao”, rekao je on ističući da je slobodu zadržao i u svojim profesionalnim filmovima.
“Moj život je zapravo film, imao sam 16 godina kada sam počeo i živio sam zapravo iz ekipe u ekipu, iz hotela u hotel. Nekada su se poklapala po dva filma u isto vrijeme tako da sam napravio, što je impozantno za jedan vijek, preko sto filmova – kratkih srednjeg metra, dugih, dokumentarnih i naravno nekih desetak igranih filmova”, izjavio je Zafanović.