Darko Rundek je hrvatski muzičar koji je karijeru
započeo 70-tih godina kao pjevač i gitarist, a kasnije i kao autor i
kantautor u zagrebačkom bendu Haustor.
Završio je režiju na Akademiji za dramsku umjetnost u Zagrebu i
režirao nekoliko pozorišnih predstava te stotinjak radio drama na Radio
Zagrebu, ali muzika je prevagnula.
Godine 1991.odlazi u Pariz i radi muziku za pozorište a 1997.
godine izdaje svoj prvi solo album “Apokalipso” . Poslije drugog albuma
“U širokom svijetu” , u Francuskoj počinje raditi i snimati “Ruke” s
nekoliko glazbenika što je kasnije rezultiralo projektom Rundek Cargo
Orkestar.
Ovaj interesantni i nadasve inspirirajući sagovornik, za BUKA-u, u eksluzivnom intervjuu govori
o svojoj karijeri, životu, ljubavi i još mnogo čemu pred nastupajući
koncert u Sarajevu koji će se održati u okviru velike turneje
“Apocalypso Now” u sarajevskom Domu mladih, 10. februara 2018. godine a u
organizaciji Edina Muftića.
Kako danas kao 61-godišnjak gledate na svoju karijeru ? Kako
ste zamišljali svoj ” poslovni put”? Je li on bio jasan plan? Šta je to
što je Vama kao pozorišnom režiseru prevagnulo u korist muzike? Talenat
ili ljubav ili oboje?
Na svoju karijeru gledam kao na nešto što još uvijek traje. Kretala
se po svojoj prirodnoj logici, onako kako je bilo moguće u datim
okolnostima. Plan nisam imao, čak sam zazirao od njega. Moja namjera da
budem kazališni režiser bila je relativno kratkog vijeka. Kad sam došao
na Akademiju mislio sam postati filmski režiser, ali me vibrantna
alternativna kazališna scena u tom trenutku privukla sebi, ali nisam
znao da li kao glumca ili kao režisera. Tokom studija sam se sve više
bavio muzikom, jer se ta scena počela otvarati i počeo sam uviđati da mi
baš ne ide rad s glumcima. Radio režija, koja je bila i dio mog
studija, a uključivala je i iskustvo studija za snimanje, koje sam već
počeo sticati baveći se muzikom, pokazala se kao odlično područje rada.
Sa velikim zadovoljstvom i priličnim uspjehom bavio sam se radio režijom
kao član Dramskog programa Radio Zagreba, sa izuzetnim autorima kao što
su, Zvonimir Bajsić, Mladen Rutić, Biserka Vučković… desetak godina.
Režiseri stvaraju svijet raznih likova, po želji. Jeste li
kao muzičar bili buntovna verzija tog režisera, u želji da uvijek budete
autentični ? U svijetu maski i prilagođavanja, mislite li da je
autentičnost ličnosti neki životni cilj, biti svoj i ne prilagođavat se
prilikama okruženja ? Kako u muzici tako i u životu?
Autentičnost nije jednostavna tema. Na primjer, koliko god buntovni
bili, uvijek smo u nekom kontekstu i izvrgnuti određenim utjecajima.
Tako da se obrisi neke autentične osobnosti mogu više iščitati kroz
nečiji put, kroz sve te okolnosti. Nekako mi se čini da stvarna
autentičnost izvire iz višeg utjecaja koji ne pripada pojedincu.
ApoCalypso Now turneju, kojom proslavljate dvadeset godina od
objave prvog solo albuma u karijeri prati magija zvuka, pojačan muzički
tim. Prepoznatljiv sound, ipak drugačija priča. Tekstovi pjesama su
duboki, poučni i životni. Da li je to vid slanja ozbiljnih poruka putem
muzike ? Koliko je ” zvuk Rundeka” evoluirao, koliko tekstovi omudrili s
godinama ? Ko sada čini Vaš prateći muzički tim?
ApoCalypso Now je svojevrsni presjek kroz moj autorski rad zadnjih
dvadeset godina, osim jedne, u tom repertoaru nema novih pjesama. A
izbor pjesama je napravljen po principu onog što nam se danas čini
inspirativno i aktuelno, kao i, s obzirom da se radi o proslavi, one
pjesme koje su ponajbolje primljene od publike. Iako ne donosi nove
materijale, ApoCalypso Now donosi sasvim novi pristup scenskoj cjelini i
time kako se razvija scensko događanje pjesme dobivaju na značenu i
smislu. Kroz to nas je vodila Sanda Hržić sa kojom surađujem već
godinama, ali prvi put na ovakvom projektu. Hrvoslava Brkušić,
zagrebačka eksperimentalna filmašica, autor je videa koji na led ekranu
ujedno funkcionira i kao scenografija. Oliver Jularić je kreirao
kostime, Irma Omerzo bila je suradnik za scenski pokret, Dalibor Radić i
Saša Fistrić kreirali su svjetlo, a zvuk Mario Šuica i Danijel Bifel.
Stage menager je Krešo Tusić. To je onaj dio ekipe koji ne vidimo, a
direktno utječe na ono što publika vidi i čuje. Na sceni je bend koji je
iz anonimnog pratećeg orkestra prerastao u «Ekipu» a čine ga s lijeva
na desno: Isabel na violini, Silvio Bočić svira bubanj, tapan, gitaru i
bas gitaru, Roko Crnić bas gitaru i bubnjeve, Miro Manojlović udaraljke i
vibrafon, ja pjevam i povremeno sviram gitaru, Ana Kovačić tenor
saksofon i sintesajzer, Igor Pavlica trubu, a vaš sugrađanin, Dušan
Vranić Duco ukulele, harmoniku, klavijature, električnu gitaru,
vibrafon. Roko, Silvio, Duco, Ana i Igor pjevaju prateće vokale. A mladi
sineast Aron Kovačić nas prati kamerom.
„Moja prva ljubav“ , „Ena“, „Šejn“, „Ruke“, „Šal od
svile“, sve su to hitovi koji se i danas slušaju. Kakve emocije u Vama
bude danas ?
To su lijepe pjesme koje bude danas iste emocije kao kad su stvarane.
Da li je Ena bila stvarna ? Koliko je Šejn zaista bio
slobodan i je li sloboda što je nekad bila ? Jesu li pojmovi slobode
danas malo pobrkani ? Da li je tek fizička sloboda znak stvarne slobode
ili je sloboda stanje uma koje nužno ne prati fiziku ? Koliko je poruka
” Izađi i bori se ” adekvatna u današnjoj postavci društva u našem
regionu ? Mislite li da su današnje generacije znatno prigušenih i
umanjenih buntovničkih poriva u odnosu na generacije prije 20-30 godina i
u čemu Vi vidite objašnjenje tog fenomena ?
Ena je proizvod pjesničke slobode, tako se zove jer se rimuje sa
žena. Šejn je ono što cijeli život sanjamo, neka vrsta sjene našeg
svakodnevnog iskustva koja nas podsjeća na to da u nama ima i nešto
drugo, nešto više i istinitije. Šejn kojeg sam kao dječak upoznao u
crtanim romanima je tu samo simbol te čežnje. Borba između Šejna i
svakodnevnog mene odvija se od trenutka do trenutka. S vremenom shvatimo
da je sloboda unutarnja stvar i da gotovo iste uloge koje igramo u
životu možemo igrati slobodni iznutra ili zarobljeni u ono što smo
navikli smatrati sobom.
U ovom trenutku na globalnoj razini, iznad borbe za osobnu ili
društvenu slobodu, izdiže se borba za opstanak ljudske vrste i života na
Zemlji i bunt koji je sada nužan je onaj protiv konzumerizma,
uništavanja Prirode u svim vidovima (nek se svatko informira što je na
vrhu prioriteta) i potraga za novim načinom života usklađenim sa
prirodnom cjelinom.
Kako ste doživljavali muziku na svojim počecima, 70-tih
godina, a kako danas ? Da li se promijenila muzika, njena svrha ili
ljudi koji je poimaju ?
Ozbiljnije sam se počeo baviti muzikom osamdesetih, ne mogu reći da
se moje poimanje muzike od tad bitno promijenilo. Oblici u kojima se
muzika pojavljuje su se naravno mijenjali, elektronska muzika je
donijela jednu novu kvalitetu, najveća razlika koju vidim je u vezanju
muzike uz sliku i zahvaljujući internetu puno veće dostupnosti ogromnog
broja snimki.
Jesu li istinski muzičari pomalo sanjari i idealisti i da li
ste Vi to bili ili da li ste još uvijek? Koliko je sanjarima i
idealistima teška današnja svakodevnica?
Ne bih se složio da su muzičari po definiciji sanjari i idealisti.
Sreo sam i promoćurnih muzičara. Muzika nastaje iz slušanja. Ono može
biti finije i grublje, ali i kad je najgrublje sadrži barem malo finog
osluškivanja koje otvara prostor nepoznatom i čudesnom. Da li to ima
veze sa sanjarima i idealistima, ne znam.
Svojevremeno, spot i pjesma Apokalipso su bili stvarni hit.
Damar te pjesme ne dozvoljava simultano slušanje i mirovanje. Jedna
ekstaza emocije, iznova i iznova svakim slušanjem. Zašto se turneja koja
je u toku zove baš Apokalipso?
Ova turneja je nastala povodom dvadesete obljetnice izdavanja albuma
ApoCalypso koji je ujedno označio početak nove faze mog rada koja nije
više bila vezana uz Haustor. Taj album je sigurno mnogo snažnije
odjeknuo zahvaljujući naslovnoj pjesmi, pa i vrlo atraktivnom Gonzovom
spotu, nego što bi odjeknuo bez njih.
Polovinom decembra sad već prošle godine imali ste jako
uspješan koncert u Zagrebu. Turneja se nastavlja. Očekujemo Vas u
Sarajevu 10. februara ove godine. Šta je za Vas Sarajevo ? Koliko je
ostavilo traga na Vama ( privatno ) na ličnost a koliko muzički ?
Podsjećanja radi, tokom protesta u Sarajevu, u februaru 2014. godine, Vi
niste željeli otkazati svoje koncerte i napravili ste svojevrsni omaž
Sarajevu sa snažnim porukama i tekstovima. Da li baš te koncerte u
Sarajevu držite kao najdraže ? Šta je to što ćete Sarajevu donijeti ovaj
put?
Sarajevo je za mene izuzetno važan grad. Nevjerovatno je koliko
talenta i duha stane u tu relativno malu kotlinu. Sarajevo je također
mjesto sastanka Europe i Orijenta i zapravo sam u njemu prvi put čuo
pjev sa minareta. Kako osjećam u sebi prisutnost Orijenta i melodije i
ritmovi koji u njemu izviru stanuju u meni i ne znajući odakle su došli,
dolazeći u Sarajevo, dolazim kući. Pjesma IMA IH, na primjer, nastala
je u Sarajevu upravo za vrijeme tih protesta koje ste spomenuli. Dok se
dizao dim iz centra, na tonskoj probi u Sartru, koji je za mene još
uvijek CDA, ta se energija pretvorila u improvizaciju između Isabel Duce
i mene, pojavio se refren IMA IH, IMA IH, IMA IH… iz kojeg je nastala
pjesma koja je vjerojatno najjače mjesto albuma MOSTOVI. Nakon mnogih
nezaboravnih koncerata ovaj put dolazimo sa strukturiranom priredbom
koju ćemo pokušati nadahnuto izvesti u suradnji sa publikom. Pripremamo i
jedno iznenađenje…
Poznato je da ste društveno odgovorni i da promovirate
projekte koji podižu svijest građana o različitim temama poput raka
prostate, AIDS-a, sporta. Odazivate li se često na takve pozive i koliko
kao obavezu za podizanje svijesti o bitnim stvarima vidite javne
ličnosti ?
U ovom trenutku se posebno zalažem za svijest o uništavanju i
zagađivanju prirode. Posebno me nervira upotreba plastike za bacanje jer
je se lako možemo osloboditi, a stvara ogromne štete. I sami možete
vidjeti kada se digne vodostaj rijeka, pa se spusti kolika ogromna
količina plastičnih vrećica ostane visiti na granama, a slamke,
plastične žličice za kavu, plastične čaše, boce, tanjuri, pribor za
jelo, gomilaju se svuda oko nas, uništavaju život zemlje, oceana…
Planetu nam uništava industrijska proizvodnja mesa i mlječnih proizvoda,
trovanje zemlje pesticidima i umjetnim gnojivima, monokulture… Kao
javna ličnost osjećam obavezu da iskoristim činjenicu da se moj glas
dalje čuje, ne bih li upozorio na opasnost koja nam prijeti, tim prije
što za razliku od medija u većini zapadnih zemalja, ova tema nema važno
mjesto, za razliku od lokalnih političkih i ekonomskih prljavština koje
zagađuju javni prostor.
Da li biste se ikada bavili politkom u smislu posla nekog
funkcionera i ukoliko da, gdje bi to Darko Rundek volio odlučivati i šta
promijeniti ?
Po mom mišljenju i politika je jedan od zagađivača. Sigurno postoje
mudriji ljudi od mene za utvrđivanje prioritetnih problema i načina za
njihovo rješavanje. To nema veze sa prepucavanjem partija i nacija. Ono
što mogu je svojim pjesmama upućivati na drukčiji senzibilitet i
svakodnevnom životu pokušavati djelovati dosljedno svojim spoznajama.
Darko Rundek mladić i Darko Rundek muškarac u ozbiljnim
godinama? Koliko su ostali slični a koliko se razikuju u kontekstu
poimanja života ? U poimanju žena 🙂 ?
Pa sigurno je da se barem malo razlikuju. Čini mi se da sam stekao
nešto znanja, iskustva i poštovanja na tom putu. To se odnosi i na žene.
Vjerujete li u platonsku ljubav? Vjerujete li da je ona
stvarna emocija koja istinski prožima biće ? Da li ste ikada platonski
voljeli ?
Nikad nisam razmišljao o platonskoj ljubavi. Velika ljubav koju
osjećam ponekad nije čak ni osobna i zna se proširiti na sve ljude i
bića. Kad se o konkretnoj osobi radi, ako je ljubav potpuna, uključuje
sve centre pa i tjelesni, realiziralo se to ili ne.
Izjavili ste jednom da je pjesma ” Mi nismo sami ” od Jure
Stublića Vama najljepša ljubavna pjesma. Vjerujete li da ljudi koji se
istinski vole, ipak, jednog dana, idu istom stranom ulice ?
Vjerujem da postoji viša inteligencija koja dovodi ljude na određena mjesta i situacije, pa bi iz te perspektive odgovor bio da.
Šta je to što prvo primijetite na ljudima pri prvom
susretu? Ili je to pak energija kojom zrače? Šta je to što ste prvo
primjetili na Sandi, ženi s kojom živite?
Teško je tako nešto uopćavati. Prvi susret je ipak najčešće susret
pogleda, energija. Isto je i sa Sandom, puno sam vidio u njenom pogledu i
pokretu.
Vjerujete li u život poslije smrti i da li je živjeti poslije smrti u jednom dijelu i ono što ostavimo drugima iza sebe ?
Ne znam, ali me zanima. To je jedno od pitanja pred kojima treba
hrabro stajati i vraćati se na njih. Jedan od mudrih ljudi reče: Nije
pitanje ima li života poslije smrti, nego ima li života prije smrti…
Koliko je veganska ishrana koju primjenjujete povezana sa
pacifizmom umjetnika u pristupu životu i smatrate li da nasilna hrana
uzrokuje i nasilno ponašanje ?
Pacifizam možda nije prava riječ. Život je svakodnevna borba.
Veganstvo je dio nje. Nasilje prema drugim bićima, naročito onima koji
poznaju istu vrstu boli, prenosi se i na nasilje prema braći i sestrama
ljudima, pa onda i prema samom sebi. Hrana nas čini i utječe na sve
aspekte života, na naše misli i osjećaje, na zdravlje i energiju. Biti
pažljiv prema onom što jedeš, znači biti pažljiv prema Životu.
Šta je to što biste rekli mladom Darku danas ? Da su svi
ljudi dobri ? Da bude oprezan ? Da ljudi znaju razočarati ? Da je život
lijep ?
Vjeruj u dobrotu i ljepotu. Pogledaj s odmakom i humorom na svoju
oholost i požudu. Ne moraš se truditi da budeš važan, lukav i opasan 😉
Vaši planovi i suradnje u budućnosti, spremate li nešto novo za Vašu publiku?
Ekipa je snimila tri pjesme koje izlaze kao singlovi. “Tamni
jorgovan” je već vani sa svojim spotom na Youtubeu. “Barbara” izlazi čim
završimo spot koji počinjemo snimati za tjedan dana. Spot režira Aron
Kovačić. Aron je postao svojevrsni video – kroničar Rundeka i Ekipe.
Njegove živopisne video – vinjete možete naći na Darko Rundek (official)
facebook stranici, snimio je i montirao i “Crni dusi LIVE u Domu
sportova”, a “Barbara” će biti njegov prvi spot sa nama. Na proljeće
izlaze “Pješčane oluje”, a do kraja godine namjeravamo snimiti još sedam
pjesama i tako kompletirati album. Sa nestrpljenjem iščekujem rad na
razvoju novih materijala.
A što se suradnji izvan ovog benda tiče, krajem februara bi se
trebala pojaviti pjesma “Savana”, nastala u suradnji sa tuzlanskom
repericom Sassjom i slovenskim producentom Kantrimanom. Sassja i ja smo
napisali svaki svoj dio teksta i otpjevali ga na Kantrijevoj muzici. Ja
sam snimio i električnu gitaru i jednu od linija sintesajzera.
Snimili smo i spot jesenas na Braču. “Savana” će biti jedna od
pjesama na novom Sassjinom albumu. Bila je to lijepa suradnja i nadam se
da će zainteresirati publiku.
Razgovarala: Naida Kurdija