Uvijek provokativan, s tekstovima u kojima se dotiče svakodnevnih društvenih problema, Edin Osmić, poznatiji kao Edo Maajka, izdao je novi album “Štrajk mozga”, a spot singla “Panika” se već duže vrijeme vrti na MTV-ju.
Nedavno se ovaj muzičar iz Zagreba preselio u Tel Aviv u Izraelu, gdje se oženio, pa je sada uglavnom na relaciji tri zemlje Hrvatska – Izrael – BiH, a novi materijal je uradio preko interneta, što je za njega bilo novo iskustvo.
“Dosta je sporije ovako na dugu vezu raditi, treba ti puno više strpljenja i nisi u direktnom kontaktu s ljudima, pa je možda malo teže za objasniti neke ideje ovako preko skajpa i mejla. Kad sam dolje jednostavno uletim s čovjekom u studio i ne izlazim dok ne završimo stvar. U biti je najteže poloviti ljude kad su ‘free’ i ispred kompa ovako na daljinu”, rekao je Maajka.
“Štrajk mozga” je njegov peti studijski album, koji je snimio 10 godina nakon prvog “Slušaj mater”.
Odmah se kao singl izdvojila naslovna pjesma “Panika”. Zbog čega ste izabrali tu pjesmu i da li se po vašem mišljenju današnja omladina stvarno ponaša kao kod vas u spotu?
Ta je pjesma prvi singl, jer sam htio kako treba najaviti album s produkcijom kakva prevladava na albumu, s Billainom. Tema je dosta globalna i vazda aktualna. Dotakao sam u toj pjesmi puno toga, beat je svjež i jedan od boljih koje sam čuo u zadnjih nekoliko godina, a mislim da je to bio dobar izbor za najavu albuma. Spot je radio Philatz, mladi talentirani redatelj koji je upravo pokupio nagradu za spot “Ezoterija” od “Hladnog piva”. Taj napad grupice na našeg glavnog lika, profesora koji je beskućnik, meni najviše pokazuje odnos naše omladine i sredine prema znanju. Tu su i predrasude u pitanju i mislim da je Philatz htio to isto dočarati.
Ljudi rijetko danas kupuju albume u fizičkom obliku ili preko interneta, više vole da ilegalno downloaduju. Kako se vi muzičari nosite s tim i kakvo je vaše mišljenje o autorskim pravima?
Ljudi moraju shvatiti da su autorska prava jedini izvor zarade za jako puno muzičara. Poznajem dosta njih koji prodaju stan ili se odreknu auta kako bi mogli snimiti album ili film ili nešto treće. Jedini način na koji se tim ljudima može nešto vratiti, pored koncerata, su autorska prava. Iskreno, ne znam na koji način se isplaćuju sada izdavačke kuće, jer prodaje skoro pa i nema. Moj je stav – “skini”, pa ako ti se stvarno sviđa kupi original i podrži izvođača. Mislim da je nemoguće kontrolirati internet i zabranjivati ljudima “skidanje”, ali sam siguran da će pametni ljudi skontati neki način da to sve profunkcionira kako treba, da niko nije donji.
Novi album traje kraće nego raniji albumi, ali je jednako kritički oštar. Šta vas tjera da pišete pjesme koje kritikuju aktuelnu društveno-političku situaciju i vrijedi li uopšte biti angažovan u našem društvu?
Meni je svaka pjesma ispušni ventil, tako da sam se na ovom albumu baš fino ispucao. Jednostavno mislim da su ovakve pjesme potrebne u društvu koje se lagano gubi u nacionalizmu i lažnim vrijednostima. Žalosno je samo što takvo stanje na Balkanu traje već desecima godina, još žalosnije je što u ovoj ekonomskoj krizi prelazi balkanske granice i nagriza jača društva od našeg. Možda nekada uradim album sa samo ljubavnim pjesmama i vrapci-komarci temama, a sada sam jednostavno morao izbaciti neke druge stvari iz sebe.
Napisali ste jednu od ljepših ljubavnih pjesama “Mahir i Alma” na početku karijere. Da li na novom albumu ima takvih pjesama ili su sve usmjerene na nezaposlenost, ekonomsku situaciju i “štrajk mozga”?
Nisu, ima tu i ljubavnih tema kao pjesma “Šuldigung Sabine”, kroz koju sam probao opisati neke mladenačko-mentalitetske probleme. Pjesma s Arsenom Dedićem se dosta bavi psihologijom društva i strahom od toga šta će ti ko reći kada nisi u šablonu, koliko ljudi zlostavljaju sebe i obitelj kako bi podilazili društvu. Arsen je to objasnio u tri riječi “Strah od sreće”. Pjesma “Džigera Beat” govori o narodnjacima na svjetskoj razini. Svaka zemlja ima svog Šabana i žutilo i koliko je bitno u biti imati glup i nebitan tekst.
Nakon vas se pojavilo mnogo muzičara koji su pokušali da slijede vaš put, međutim rijetko ko od njih je uspio da se probije, poput Frenkija, kojem ste mnogo pomogli. Koliko treba da se bude oštar i iskren da bi se došlo do srca slušalaca? Šta je potrebno da se danas u moru hip-hopera ispliva na površinu?
Hip-hop nije u svojoj uzlaznoj putanji, već je zadnjih nekoliko godina u konstantnom padu, razvodnio se i prišao je dosta blizu dance i house muzici, što je katastrofalno. Naravno da, hvala bogu, postoje ljudi koji svako malo izbace neki dobar rep album, ali to ostaje nezapaženo. Izgleda da stvarno kad te nema u medijima ne postojiš. Kod nas je to još teže. Recimo, u Hrvatskoj je Kandžija izdao genijalan album koji nije dobio ni blizu pozornost kakvu je treblo, a tu je i Sett sa svojim albumom koji, također, ne znam kako nije došao do šire publike. Scena u BiH već neko vrijeme očekuje albume Sterme i Kontre, a vidjet ćemo – možda se nešto pomjeri u pozitivnom smjeru.
Za vas se može reći da ste nekakva vrsta apatrida. Rođeni ste u zemlji koje više nema, a nakon toga ste se selili, da biset danas završili na relaciji Tel Aviv – Zagreb. Koliko vam je mjesto življenja bitno i šta ono treba da ima da bi vas privuklo da se stalno nastanite u njemu?
Meni je mjesto življenja nebitno, u ovih dvadesetak godina sam toliko puta promijenio sredinu da mi nije neki problem doći i živjeti negdje. Najbitnije mi je da sam sa svojom obitelji. Mada su mi sad, otkako sam roditelj, bitni što bolji uslovi za djecu, doktor, škola i takve stvari, a za mene je lako, izbjeglica se snađe uvijek (smijeh).
Koliko vremena danas posvećujete situaciji i dešavanjima u BiH? Koji je, po vašem mišljenju, recept za postizanje boljeg stanja?
Ne volim pametovati o tim stvarima previše, a to se trudim objasniti na albumima samom sebi (smijeh). Dok sve strane u BiH ne prihvate ovu zemlju kao svoju domovinu, kao nešto čemu mogu i žele doprinijeti, dok se ne riješimo ovih nacionalno-vjerskih točaka gledišta kao prioritetnih, sumnjam da će se desiti neki bitniji pomaci. Ako svijest birača ne bude išla prema ovom putu trebat će nam puno više vremena i patnje.
U sklopu predstojeće turneje su Mostar i Tuzla, ali nema Banjaluke. Hoće li ona možda naknadno biti uvrštena?
Mostar je otkazan jer nam se čovjek tamo uopšte nije javljao. To mnogo govori o organiziranjima koncerata u BiH. Kod nas je jako teško naći dobar prostor za svirku i organizatore koji te neće “izraditi”. Iz Banjaluke nisam dobio poziv za svirku jako dugo, a kada nas neko pozove dolazimo. U Tuzli je svirka 12. maja, u Sarajevu 29. juna, a tada ćemo najvjerovatnije raditi i Mostar, druga sreća, ali to je sve od poziva iz BiH.
Tekst je preuzet iz Nezavisnih novina