Džekson Polok (Jackson Pollock), bio je američki slikar koji nije prihvatao autoritete, nemarno se oblačio i koji je sa svima ulazio u sukobe. Međutim, on je postao najznačajniji slikar apstraktnog ekspresionizma, tako što je osmislio „tehniku kapanja“. Njegov umetnički opus imao je snažan uticaj na modernu umetnost 20. veka, a svoja najznačajnija dela stvorio je u domenu akcionog slikarstva, odnosno pomenutog apstraktnog ekspresionizma, piše Bonzur.rs
Razvojni put buntovnog slikara
Polok je izbačen iz Škole primenjenih umetnosti u Los Anđelesu, zbog konfliktnog ponašanja. Nakon toga, otišao je u Njujork 1930. godine, gde je studirao u klasi slikara Tomasa Harta Bentona. Bio je u braku sa umetnicom Li Krasner, koja mu je bila velika podrška tokom buntovničkog života.
Prvu samostalnu izložbu održao je 1943. godine u galeriji „The Art of This Century“. Vlasnica ove galerije bila je čuvena Pegi Gugenhajm.
„Tehnika kapanja“
Posmatrajući oslikavanje murala, primetio je da kapljice boje koje padaju na pod stvaraju posebna umetnička dela. Želeo je da pokuša da slika na taj način, pa je na pod počeo da postavlja velika platna. Po njima je razlivao boje, koje je ponekad mešao sa različitim materijalima, poput peska ili stakla. Za slikanje je osim šaka kad kad koristio i čitavo telo.
„Na podu je sve jednostavnije, osećam se bližim slici, kao njen sastavni deo, jer na taj način mogu da se krećem oko nje, radim sa sve četiri strane i bukvalno, uđem u sliku“ – rekao je Polok jednom prilikom.
Dela nastala ovom tehnikom prvi put su izložena 1949. godine u galeriji Beti Parsons. Ova nova i originalna tehnika slikanja zaintrigirala je celokupnu javnost. Ugledni časopis tog vremena „Life“, objavio je veliki tekst o Poloku pod naslovom „Da li je on najveći živi slikar u Americi?“. Nakon ove izložbe vodile su se brojne debate u umetničkim krugovima o tome da li je Polok avangradni umetnik ili običan prevarant.
Najskuplje prodata slika
Slika Džeksona Poloka „Br.5“ iz 1948. godine, dostigla je 2006. neverovatnu cenu od 140 miliona dolara. Njegova slika „Number 17A“ nalazi se na 5. mestu najskuplje prodatih slika prema podacima iz 2020. godine, a prodata je 2015. godine za 200 miliona dolara. Na listi najskuplje prodatih slika, „Number 17A“ nalazi se ispred dela Van Goga, Pikasa, Modiljanija, Klimta i mnogih drugih čuvenih slika. Ispred nje se nalaze 4 slike: „Spasitelj sveta“, delo Leonarda Da Vinčija, „Razmena“ Vilema de Kuninga, „Igrači karata“ Pola Sezana i slika „Kada ćeš se udati?“ Pola Gogena.
Biografija
Rođen prije više od 100 godina, Polok je živeo i stvarao između alkoholizma i depresivnih kriza, a u istoriji slikarstva ostao zapamćen po remek-delima akcionog slikarstva, piše Puls.rs
Polovinom prošlog veka, tačnije 1950 godine, u američkom paviljonu na XXV Venecijanskom bijenalu, Džekson Polok izlaže tri velika platna. Prva nagrada bijenala odlazi ostarelom Anriju Matisu. Međutim, Poloku to ne smeta. U Americi je već poznat umetnik za koga se interesuju najpoznatiji svetske galerije i muzeji. Svima je bilo jasno da je u slikarstvo uneo istinske i suštinske novine. Žestoko je reagovao na racionalistički puritanizam neoplasticinizma, figuraciju, tradicionalni slikarski uzraz.
Slikarstvo je shvatio kao apsolutnu slobodu, kao duboke impulse koji dolaze iznutra, a platno kao arenu u kojoj treba delovati. „Moje slike ne nastaju na štafelaju. Retko kada zatežem platno pre nego što počnem da slikam. Radije ga pričvrstim za zid ili prostrem na pod jer mi je potreban otpor tvrde podloge. Na podu se osećam mnogo ugodnije. Volim da se oko slike krećem i radim na njoj sa sve četiri strane i da budem bukvalno „unutra“ u slici. To liči na metodu kojom se služe Indijanci koji stvaraju slike u pesku“ izjavio je Polok, objašnjavajući poreklo svoje umetnosti. Time je osigurao sebi mesto u istoriji moderne umetnosti XX veka i američko slikarstvo i umetnost poveo istinski novim putem.
Eksperimenti sa umetnošću.
Rodio se u porodici Li Roj Mek Koja, poljoprivrednika poreklom iz Nove Engleske i Irkinje Stele mek Klur, 28 januara 1912. godine u Kodiju, država Vajoming, kao najmlađi od petoro braće. Detinjstvo i ranu mladost je proveo u Arizoni i Kaliforniji. Godine 1928. se upisuje na umetničku školu u Los Anđelosu, gde počinje eksperimente sa apstraktnom umetnošću. Međutim, iako mlad, Polok je već duboko zagazio u alkoholizam. Alkohol je njegov nimalo lak karakter i prirodu činio još neuglađeniji i impulsivnijim, što je verovatno i bio razlog ispisa iz škole i selidbe za Njujork.
Godinu dana posle sloma berze, Amerika je i dalje u velikoj krizi i depresiji. U takvoj atmosferi, sledeći svoju braću, Čarlsa i Frenka, Džekson Polok se upisuje na kurs kod Tomasa Harda Bentona, bodećeg predstavnika američkog realističkog racionalizma. Iako ga je novi učitelj prihvatio kao svoje dete, pomažući ga i materijalno, Polok se udaljava od figuracije, tražeći nešto drugo. Studira majstore nadrealizma i oduševljava se meksičkim muralistima.
Nemirni temperament i divlja priroda gone ga na stalna putovanja. Vozom, autostopom, teretnim vozovima, krstari Amerikom. Slika, crta pejsaže i pije. Po ponovnom povratku u Njujork, počinje da radi za F.A.P., vladinu ustanovu koja je osnovana da bi pomagala umetnicima. U želji da se oslobodi alkohola, obraća se psihoanalitičarima za pomoć. A, 1939. godine, dok je Hitler zauzimao Poljsku, Džekson Polok otkriva Pikasa. Odlazi više puta da poseti njegovu izložbu u Njujorškom muzeju, a naročiti uticaj na njega ostavlja „Gernika“. Iste godine se ženi slikarkom Li Krasner, koja je od početka duboko verovala u njegovo stvaralaštvo.
Ako je za Evropu Drugi svetski rat, sa pravom, ličio na apokalipsu dvadesetog veka i sudnji dan, za američku umetničku scenu on je na neki način bio pravo osveženje. Bežeći pred nacizmom, mnogi evropski intelektualci i umetnici utočište nalaze u Americi, naročito Njujorku. Među njima stiže i neumorni lovac na nove talente, poznata kolekcionarka i galeristkinja Pegi Gugenhajm. Njena njujorška galerija „Art of This Century“ će narednih osam godina biti glavna odskočna daska mnogim umetnicima, pa i Poloku, sa kojim 1942. godine sklapa ugovor na pet godina. To vreme će biti dovoljno da Pegi Gugenhajm od Poloka napravi pravu zvezdu. Ređaju se izložbe, pozitivne kritike, njegove slike se dobro prodaju, otkupljuju ih i najpoznatiji muzeji.
Smrt usled alkoholizma
Posle Venecijanskog bijenala i izložbe, poznat je i tražen i u Evropi. Džekson Polok je proglašen za oca takozvanog akcionog slikarstva, naziva koji je 1952. godine uveo američki književnik Harold Rozenberger, naglašavajući da je sa njim slikarstvo postalo čin i akcija, „ a cilj umetnika nije više da reprodukuje, već da uđe u platno i postigne jedinstvo između svog duševnog stanja i fizičkog pokreta“. Polok je to postizao dripingom, tehnikom prskanja. Po platnu prostrtom po podu, on je šetao sa limenim kutijama iz kojih je curela boja, a boji je često dodavao pesak i tucano staklo. Bila mu je važna akcija, rezultat upletenih linija koji su dripingom sasvim nesvesno i neposredno nanete na površinu slike. „Želim da izrazim svoja osećanja, ne da ih ilustrujem. Tehnika je samo sredstvo da se tako nešto iskaže“, govorio je Polok, dodajući:“Kada sam u slici, nisam svestan šta radim. Tek posle perioda neke vrste upoznavanja, shvatim šta sam hteo da uradim. Ne plašim se da menjam, da „uništavam“ sliku, jer slika ima sopstveni život. Ja pokušavam da tom životu dopustim da dođe do izražaja“.
Internacionalni uspeh, ekonomska sigurnost i istinska podrška supruge i Pegi Gugenhajm, nisu uspeli da Poloku donesu duševni mir. Usled čestih izliva agresije napušta ga supruga. Polok počinje više da pije, manje da radi, a sve češće da pada u depresije. Poginuo je usled pijanstva u automobilskoj nesreći 11. avgusta 1956 godine. „Traženje je bilo završeno, veliki čin izvršen, teranje đavola potpuno. Napor je proždro umetnika“, zapisao je Brajan Robertson. Polok je imao samo 44 godine, a u slikarstvu XX veka je već bio legenda, simbolična figura, otac pokreta koji je američkom slikarstvu prvi put doneo međunarodno priznanje i slavu.