Sedamdesetih godina, sa dva filma je zabljesnuo kao mlada zvijezda “novog Hollywooda”. Nakon toga, nestao je na punih dvadeset godina i postao (poput Salingera) kultni “nestali” američkog filma. Potom se vratio, s dva filma od kojih je jedan bio genijalan, a drugi strava.
Kako god bilo, od Kubrickove smrti filma na engleskom jeziku nema tako nepokolebljivog, svojeglavnog i osebujnog autora kao što je Terrence Malick .
Nije stoga ni čudo što je novi Malickov film “Tree of Life” – prvi nakon pauze od šest godina – u Cannesu iščekivan kao jedan od središnjih događaja festivala.
Filozofski spektakl
A dvoipolsatni filozofski spektakl u kojem glume Brad Pitt i Sean Penn barem je u jednom opravdao očekivanja – u pretencioznosti. “Drvo života” je – naime – film prema kojem se i jedan Bergman doima kao Jackie Chan.
Malickov film zbiva se pedesetih godina, u teksaškoj suburbiji, u tipičnoj obitelji američke srednje klase. Obitelj čine otac (Pitt), radišni inženjer i strog, čak tiranski patrijarh, nježna i duhovna majka, te trojica braće. Jedan od njih glazbeno je nadaren i očiti očev miljenik. Drugi je nesimpatičan, prgav, stalno u sukobima s ocem i kućnom stegom. Taj buntovni sin kao odrasli čovjek (Penn) reminiscira svoje djetinjstvo i događaj koji ga je stubokom promijenio – bratovu smrt.
Na opis, ovo zvuči kao još jedno seciranje sociologije “zlatnih” pedesetih, tipa “Revolution Road”. Ali, kod Malicka socijalni sloj priče uvijek ide pod ruku s kozmičkim i metafizičkim, pa je i ovdje tako. Stoga “Drvo života” uključuje i snimke vulkana, vodopada, pomrčina, pa čak i digitalno generirane dinosaure i udar meteora u zemlju, koji bi svi zajedno trebali služiti tome da podvuku temeljnu filozofsku potku filma. “Tree of Life”, naime, parafraza je Knjige o Jobu, a sam film tematizira pitanje zašto nesreća i loš usud pogađaju i ispravne ljude.
Mentalitet bordela
Malickov u Kanu je primljen jako podvojeno. Nakon novinarske projekcije bilo je i pljeska i žestokog zviždanja, a obje su reakcije razumljive. “Drvo života”, naime, sadrži i doista emotivne, poetične dijelove, kao i fragmente koji nalikuju križancu National Geographica i skrin sejvera.