Sve je veći broj dece sa zdravstvenim problemima i poremećajima poput
dijabetesa, hipertenzije, astme, neadekvatnog kardiorespiratornog
fitnesa, poremećajima učenja, pažnje i koncentracije. Teško bi bilo
ukazati i izdvojiti sve faktore koji doprinose ovom trendu, ali je
svakako važan faktor stil života i okruženje, koji se danas znatno
razlikuje u odnosu na bilo koji period ljudske istorije. U toj promeni
se i nalazi moguće rešenje za probleme koji su sve prisutniji u razvoju
dece.
Veliko istraživanje u Sloveniji i Srbiji je pokazalo da učitelji
smatraju da je svaka nova generacija prvaka sve slabija u odnosu na
ranije generacije (motorika, pažnja i koncentracija, opšte znanje i
rečnik). Okruženje, kretanje i fizička aktivnost su izuzetno važni za
razvoj mozga i intelektualnih sposobnosti deteta. O važnosti kretanja i
fizičke aktivnosti na opšte zdravstveno stanje, ali i kognitivne
funkcije se mnogo zna, ali postoje i mnogi drugi faktori koji utiču na
opšti razvoj deteta, a pre svega njegovog mozga.
Da li su problemi genetske prirode?
Među naučnicima je rasprostranjeno mišljenje da genetski faktori
imaju udela u ne više od 40% svih slučajeva razvojnih poremećaja. A šta
je sa preostalih 60% ili više? Sigurno je da okruženje ima veliki
uticaj, posebno ako postoji genetska predispozicija. Faktori okruženja i
nasleđa se prepliću, te ih je nemoguće sagledavati zasebno.
Iako nedostatak fizičke aktivnosti i sedenterni stil života imaju
veliku ulogu u povećanom broju razvojnih poremećaja, postoje još neki
faktori. Pa tako, upotreba uređaja nove tehnologije se dovodi u vezu sa
nedostatkom sna, neregularnim ciklusima spavanja, lošijim kvalitetom sna
i povećanim umorom tokom dana. Dužina sna kod dece ne samo da je u
direktnoj vezi sa zapreminom sive mase hipokampusa, već je i pokazano da
je izloženost TV-u u ranom periodu razvoja u vezi sa problemima pažnje u
sedmoj godini života.
Opasnosti iz neposrednog okruženja
Postoje brojne pretpostavke o tome zašto u prethodnih nekoliko
decenija dolazi do povećanja broja dece sa neurološkim smetnjama poput
autizma, ADHD-a, Cerebralne paralize i mentalne retardacije. Neke od
njih su da je u pitanju zapravo samo način na koji se bolesti danas
dijagnostikuju, vakcine, ili neurotoksične hemikalije u okruženju. Vredi
napomenuti supstance, u nekim državama manje u nekim više regulisane,
koje su prisutne u okruženju i/ili u svakodnevnim predmetima (nameštaj,
odeća) za koje se smatra ne samo da utiču na opadanje IQ, već i na ADHD i
poremećaj autističnog spektra.
Recimo, pesticid hlorpirifos koji se koristi kao sredstvo za ubijanje
insekata, a utvrđeno je da je umereno toksičan i za ljude. Izloženost
ovom insekticidu je dovedena u vezu sa razvojnim i autoimunim
poremećajima, pa čak i do mentalne retardacije ako je majka bila
izložena ovoj supstanci tokom trudnoće. Poznato je da mnogi neurološki
poremećaji mogu da budu izazvani neurotiksičnim supstancama kao što su
olovo, živa, PVC (koristi se u građevinarstvu, za izradu plastične
ambalaže) i PCB (ima ga u bojama, u pesticdima, u rashladnim uređajima
itd). Porast poremećaja ADHD-a i autizma od kraja devedesetih godina je
potvrđen, ali i dalje nije u potpunosti objašnjen. Danas mnogo više
znamo o tome. Postoji jasna korelacija između PCB, emisije žive i
autizma. Svaki put kada dođe do porasta emisije žive i PCB-a, čini se da
se stopa autizma poveća. U studiji sprovedenoj pre deset godina
otkriveno je da mozgovi pacova izloženi PCB-u simaju rupe, a neuroni
koji bi trebalo da budu aktivni nisu. Ovaj defekt se odrazio na sluh. U
drugoj studiji, deca koja su bila izložena PCB-u u trudnoći su imala
niži IQ i promene pri učenju i pamćenju. U prvim mesecima trudnoće je
mozak najosetljiviji i tokom ove faze može doći do trajnih oštećenja
mozga, čak i ako fetus dođe u kontakt sa malim dozama neurotoksina, koje
na mozak odrasle osobe ne bi imale nikakav ili veoma mali efekat.
Važnost ishrane
Ishrana je jedan od važnih faktora za razvoj mozga i znatno je
promenjena modernim stilom života. Iako je ova tema preopširna, važno je
napomenuti da pored dobro poznatog uticaja šećera na psihofizičko
stanje, studije na miševima su pokazale da prekomerno unošenje šećera u
adolescentskom periodu utiče na to kako se doživljava nagrada u odraslom
dobu; to može da izazove razvoj patoloških stanja sistema za
nagrađivanje. Kada se sistem za nagrađivanje, koji je zadužen za osećaj
zadovoljstva i užitka, prečesto aktivira (a svaki slatki zalogaj upravo
to i radi) može da dođe do problema kao što su gubitak kontrole, jaka
želja za hranom i povećana tolerancija na šećer.
Fruktoza usporava aktivnost mozga
Eksperiment koji je rađen na malim životinjama 2012. godine pokazao
je da ishrana bogata fruktozom usporava aktivnost mozga, time
sabotirajući memoriju i učenje. Takođe, sve je više dokaza da je ishrana
bogata šećerom (insulinska rezistencija i nivo glukoze u krvi) u vezi
sa neurodegenerativnim oboljenjima poput Alchajmerove bolestu. Neki
naučnici su čak počeli Alchajmerovu bolest da nazivaju Dijabetes tip 3.
Smatra se da je najznačajni uticaj okoline na bebe u materici i u
prvim godinama života upravo ishrana. U ovom periodu pravilno
balansirana ishrana je neophodna za pravilan razvoj mozga. Nedostaci
hranjivih materija poput gvožđa ili joda mogu da utiču na kognitivni i
motorički razvoj. Sve je više dokaza da je DHA, esencijalna masna
kiselina, ključni faktor intenzivnog formiranja sinapsi što čini prvu
godinu života kritičnim periodom za učenje i razvoj. Mnogi drugi
nutrienti poput holina, folne kiseline i cinka su povezani sa ranim
funkcionisanjem mozga. Nepravilna ishrana ili nedostatak balansirane
ishrane u ranom detinjstvu (tzv. food insecurity) se dovodi u vezu sa
problemima u učenju i razvoju. Dugotrajne posledice uključuju nisko
postignuće u školi, emocionalne probleme i slabo zdravlje.
Možda je primer joda i najpoznatiji primer važnosti nekog
mikroelementa za pravilan rast i razvoj. Jod je esencijalan za normalan
rast i razvoj dece, pre svega za normalan razvoj centralnog nervnog
sistema i inteligencije, posebno u prvih nekoliko godina života. Zemlja i
voda u blizini mora su veoma bogate jodom, tako da su prirodni izvori
joda morska riba, plodovi mora, morska trava, ali i mlečni proizvodi i
jaja – dokle god životinje unose dovoljno joda, kao i biljke koje rastu
na tlu bogatim jodom. Jedan od važnih izvora joda su prirodne mineralne
vode koje sadrže jod koji se brzo i lako resorbuje. Iako se već par
decenija kuhinjaska so jodira, procenjuje se da od nedostatka joda pati
čak trećina svetske populacije, a jedan od mogućih razloga je što jod
vremenom isparava iz soli u koju se dodaje. Evropska agencija za
bezbednost hrane (EFSA) čak tvrdi da postoji jasna veza između nivoa
joda koji žena ima tokom trudnoće i kasnije inteligencije deteta.
Postoje i istraživanja koja govore da je jod važan u povezivanju
neurona, a od formiranje tih veza (sinapsi) zavisi i intelekrualni
kapacitet deteta. Istraživanje sprovedeno 2006. godine je pokazalo da
unošenjem suplemenata joda kod školske dece koja imaju već umeren
nedostatak joda dolazi do poboljšanja u obradi informacija, finoj
motorici, kao i vizualnom rešavanju problema.
Jod u ishrani dece i trudnica
Iako je preporučena dnevna doza joda za odrasle osobe 150 mikrograma
(za trudnice i dojilje skoro 300 grama) važna stvar se često ne uzima u
obzir. A to je sve veća izloženost modernog čoveka takozvanim
goitrogenima – supstancama koje ometaju funkcioju tiroidne žlezde tako
što se vezuju za iste receptore kao i jod. Jedan od njih je bromid, koji
se između ostalog nalazi u plastici, pesticidima, nekim pecivima,
gaziranim sokovima, lekovima, kao i pastama za zube i tečnostima za
oralnu higijenu. Neki naučnici čak dovode u vezu poremećaje pažnje sa
bromizmom.
Savet za roditelje
Zdravim načinom života i pravilnom ishranom se može uticati na
pravilan rast i razvoj, pogotovo u fazi trudnoće i najranijem periodu
života deteta. Iako je u ovom periodu uticaj okruženja izuzetan, tokom
celog života moguće je uticati na mentalne i fizičke kapacitete.
Izvor: NTC učenje