Nobelova nagrada za književnost za 2025. godinu dodjeljuje se mađarskom autoru Lászlóu Krasznahorkaiju, „za njegov uvjerljiv i vizionarski opus koji, usred apokaliptičnog terora, potvrđuje moć umjetnosti.“
László Krasznahorkai je veliki epski pisac u srednjoevropskoj tradiciji koja se proteže od Kafke do Thomasa Bernharda, a karakteriziraju je apsurdizam i groteskni eksces. Ali njegov stil ne zaustavlja se na tome, n takođe također gleda prema Istoku usvajajući kontemplativniji, fino kalibrirani ton.
BIOGRAFIJA
László Krasznahorkai rođen je 1954. godine u gradu Gyula, u Mađarskoj. Nekoliko je njegovih književnih djela poslužilo kao predložak za filmove redatelja Béle Tarra.
László Krasznahorkai mađarski je romanopisac i scenarista poznat po kompleksnim romanima, često nazivanim postmodernim, sa distopijskim i melanholičnim temama. Njegove romane Satantango (mađarski: Sátántangó, 1985) i Melanholija otpora (mađarski: Az ellenállás melankóliája, 1989.) mađarski filmski režiser Bela Tarr pretvorio je u igrane filmove.
Krasznahorkai je 1972. godine završio srednju školu Erkel Ferenc gdje je specijalizirao latinski jezik. Od 1973. do 1976. studirao je pravo na Univerzitetu József Attila (od 1999. Univerzitet u Segedinu) i od 1976. do 1978. na Univerzitetu Eötvös Loránd (ELTE) u Budimpešti. Od 1978. do 1983. studirao je mađarski jezik i književnost na ELTE-u, diplomirao je tezu o radu i iskustvima pisca i novinara Sándora Máraija (1900–1989) nakon što je pobjegao od komunističkog režima 1948.
Od završetka univerzitetskih studija, Krasznahorkai se izdržava kao samostalni autor. Godine 1985. njegov debitantski roman Satantango postigao je uspjeh i odmah je gurnut u prvi plan mađarskog književnog života. Knjiga je distopijski roman smješten u njegovu domovinu Mađarsku i smatra se njegovim najpoznatijim djelom. Dobio je nagradu za najbolju prevedenu knjigu na engleskom 2013.
Prvi put je putovao izvan komunističke Mađarske 1987. godine, te je proveo godinu dana u Zapadnom Berlinu kao primalac DAAD stipendije. Od raspada Sovjetskog bloka, živio je na raznim lokacijama. Godine 1990. po prvi put je dobio mogućnost da provede značajnije vrijeme u istočnoj Aziji . Oslonio se na svoja iskustva u Mongoliji i Kini u pisanju Zarobljenika Urga i Razaranje i Tuga ispod nebesa. Više puta se vraćao u Kinu.
Godine 1993. njegov roman Melanholija otpora dobio je njemačku Bestenliste nagradu za najbolje književno djelo te godine. Dok je dovršavao roman Rat i rat, mnogo je putovao po Evropi.
U 1996., 2000. i 2005. godini proveo je šest mjeseci u Kjotu. Njegov dodir s estetikom i teorijom književnosti Dalekog istoka rezultirao je značajnim promjenama u njegovom stilu pisanja i raspoređenim temama.
Počevši od 1985. godine, renomirani reditelj i autorov dobar prijatelj Béla Tarr snimao je filmove gotovo isključivo prema Krasznahorkaijevim djelima, uključujući Sátántangó i Werckmeister Harmonies. Krasznahorkai je rekao da će film Torinski konj iz 2011. biti njihova posljednja saradnja.
Nakon što je nekoliko godina boravio u Berlinu, gdje je šest mjeseci bio gostujući profesor S. Fischer na Slobodnom univerzitetu u Berlinu, Krasznahorkai trenutno boravi “kao samotnjak u brdima Szentlászló ” u Mađarskoj.[20][21] Nakon razvoda od svoje prve žene, Anikó Pelyhe, sa kojom se oženio 1990. godine, oženio se 1997. sa svojom drugom ženom, Dorom Kopcsányi, sinologinjom i grafičkom dizajnericom. Ima troje djece: Katu, Ágnes i Emmu.
SPECIFIČAN STIL
Zahvaljujući specifičnom književnom stilu, László Krasznahorkai stekao je, naročit na njemačkom govornom području, status gotovo kultnog pisca. Njegova su djela naišla na priznanja kritike od SAD-a do Japana.
Susan Sontag prozvala ga je savremenim mađarskim majstorom apokalipse na tragu Gogolja i Melvillea. Napisao je osam romana, nekoliko zbirki priča i eseja, ali i pet filmskih scenarija. László Krasznahorkai dobitnik je brojnih književnih nagrada, među kojima i najvišeg mađarskog državnog priznanja za književnoumjetničko stvaralaštvo – “Nagrade Kossuth”. 2014. godine nagrađen je i prestižnom “Nagradom America” za doprinos književnosti.