Benefita je nebrojeno, a dobar dio njih odrazio se i na medijsku industriju koja je posljednjih godina doživjela pravu revoluciju pa tako iz bilo kojeg kraja Hrvatske možemo konzumirati medijski sadržaj sa, ponekad nam se čini, kraja svijeta. No, kao i svaka promjena, tako i ova digitalizacija ima neke neželjene posljedice. Neprovjereni izvori često se javljaju i prljaju medijski prostor te šire fake news. No „Djeca medija“ odlučno su se dala u borbu protiv takvih pojava pa s djecom rade na pravilnoj i zdravoj konzumaciji medijskih sadržaja.
Mi smo pitanjima “izrešetali” magistricu komunikologije Katarinu Blažinu Mukavec, koja nam je ispričala sve o projektu, ali i dala beskrajno vrijedne savjete kako da sebe i djecu zaštitimo od lažnih vijesti.
Koje savjete imate za roditelje koji svojoj djeci moraju objasniti ispravan način korištenja medijskih sadržaja?
Kažemo da su roditelji prvi medijski odgajatelji, jer oni, posebice u predškolskoj dobi, imaju najveći utjecaj na djecu. Stoga naučiti djecu kako se pravilno služiti medijima trebao bi biti jedan od glavnih zadataka roditelja kako bi djecu na vrijeme pravilno uveli u svijet (novih) medija koji čine velik dio naše svakodnevice. Važno je postaviti jasna pravila o tome koliko vremena djeca mogu provoditi uz medije. Vrijeme treba prilagoditi dobi i razvojnoj razini djeteta. Američka pedijatrijska akademija (AAP) savjetuje da djeca do 18 mjeseci u potpunosti izbjegavaju kontakt s ekranima, a do dvije godine da to bude maksimalno pola sada u nazočnosti roditelja.
Roditelji bi uvijek trebali biti prisutni i nadzirati kako dijete koristi medije. Oni trebaju poticati dijalog i komunikaciju od najranijih dana kako bi mogli razumjeti što djecu zanima i kako ih mogu usmjeriti prema edukativnim i korisnim sadržajima.
Djeci treba objasniti važnost sigurnosti na internetu, uključujući kreiranje snažnih lozinki, dijeljenje osobnih podataka samo s pouzdanim izvorima te izbjegavanje neprimjerenih stranica i razgovora s nepoznatima.
Roditelji mogu poučiti djecu kako kritički razmišljati o informacijama koje vide na internetu i kako prepoznati dezinformacije ili neprovjerene sadržaje. Također, važno je pripaziti da sadržaji koje djeca konzumiraju ne sadrže nasilje, neprikladne ili neprimjerene poruke.
I na kraju, roditelji bi trebali poticati djecu na aktivnosti koje ne uključuju ekrane, kao što su fizičke aktivnosti i druženje s prijateljima.
Ovise li ti savjeti i o dobi djeteta, koje su glavne razlike?
Naravno, gore su navedeni neki opći savjeti, ali svakako ih treba prilagoditi dobi djeteta u skladu s njihovim razvojnim razinama i potrebama.
U predškolskoj dobi važno je osigurati nadzor nad sadržajima koje dijete konzumira. Treba odabrati poučne i zabavne sadržaje koji su prilagođeni njihovoj dobi i ograničiti vrijeme pred ekranima.
Kada djeca krenu u školu, potrebno je početi s edukacijom o sigurnosti na internetu i kritičkom razmišljanju. Poticati ih da koriste medijske sadržaje za učenje i informiranje, a ne samo za zabavu.
Tinejdžeri su obično već iskusni korisnici interneta (informatički, ali ne medijski pismeni!), stoga i dalje treba razgovarati s njima o odgovornom korištenju interneta i o posljedicama njihovih postupaka u virtualnom svijetu. Poticati ih da budu aktivni korisnici medija i da sami sudjeluju u kreiranju medijskih sadržaja.
Što mediji mogu učiniti da svoj sadržaj prilagode i djeci, a da istovremeno ne zaborave na svoje odrasle čitatelje?
Mediji bi mogli jasno označiti sadržaj koji je prikladan za djecu primjenom oznaka i dobnih ograničenja, kao što sada možemo vidjeti na filmovima i videoigrama, i na taj način odmah upozoriti radi li se o (ne)prikladnom sadržaju za djecu. Važno je da mediji prate etičke smjernice i izbjegavaju prikazivanje sadržaja koji bi mogao biti štetan za djecu. Ovo uključuje izbjegavanje nasilja, neprimjerenog sadržaja ili eksplicitnih tema. Također, mogli bi kreirati edukativne programe ili rubrike prilagođene djeci, ali zanimljive i informativne za odrasle. Na primjer, rubrike koje se bave znanstvenim otkrićima ili društvenim pitanjima na način koji je prikladan za više dobnih skupina. Mediji bi trebali promicati raznolikost i inkluzivnost u svojim sadržajima, kao što je raznolikost likova, jezika i kultura koje se prikazuju u pričama i slikama – kao dobar primjer možemo navesti novi film „Mala sirena”.
Nadalje, važno je kreiranje sadržaja koji je interaktivan – online igre, kvizovi ili slične aktivnosti mogu biti zanimljive i za djecu i za odrasle.
Ovo su samo neki od načina kako bi mediji mogli prilagoditi sadržaj za djecu, ali da i dalje bude koristan i zabavan odrasloj publici. Isto tako, praćenje povratnih informacija i provedba istraživanja uvijek su dobar način na koji mediji mogu bolje razumjeti što njihova publika traži i kako prilagoditi sadržaj da zadovolji njihove potrebe.