Depresija kod mladih
Mladić se slikao čučeći na mezaru uz poruku “Gazi po balijama”,
objavili su juče mediji, a zatim se oglasio otac dječaka upućujući
izvinjenje:
“Šta reći nakon ovog čina već isti osuditi na sve moguće
načine. Moji prijatelji Bošnjaci znaju da ja nisam nacionalistički
odgojen i sve sam to prenosio na svoje dvoje djece koja su djeca iz
mješovitog braka oca Hrvata, majke Bošnjakinje. Jako me zabolila ova
situacija.”
Uslijedilo je danas i izvinjenje dječaka.
“Nikako ovo ne smijemo posmatrati kao pojavu hrvatskog
nacionalizma. Radi se o jednoj osobi koja treba snositi punu
odgovornost. Postoji tendencija da se na društvenim mrežama objavljuju
ekstremno agresivna i bizarna videa kako bi izazvala trenutnu reakciju i
satisfakciju. Nažalost, normalnost na društvenim mrežama gubi na
vrijednosti. odgovor je u sistematskoj edukaciji kako koristiti
društvene mreže, a toga, trenutno, nema”, kazao je psihijatar Esad Boškailo.
Primjer iz Mostara jedan je u moru sličnih, plasiranih na društvene mreže.
Zdravstveni radnici koji snimaju svoje reakcije nakon smrti
pacijenata, potvrda su da se pitanje primjerenog korištenja društvenih
mreža ne odnosi isključivo na mlade, koji ipak jesu najosjetljivija
kategorija – godinama izložena po život opasnim virtuelnim izazovima, i
nakon smanjene socijalizacije tokom pandemije, još ranjivija.
“Nevjerovatni su procenti depresije kod mladih, kod djece,
nevjerovatni su procenti anksioznosti. Imamo djecu od 12, 13 godina koja
su depresivna, imamo slučajeve, u Sarajevu, djece koja su se pokušala
ubiti, u tako ranoj dobi”, rekla je psihologinja Nirvana Pištoljević, dodajući:
“Imaju sad već iskvarene imidže o svom tijelu, zato što se na
socijalnim mrežama nameće kako treba dijete da izgleda, kakve su joj
usne kako treba šminkati se, ogroman pritisak na djecu…”
Reakcije roditelja
Istraživanja govore da djeca otvaraju naloge na društvenim mrežama sa
12 i po godina, a u dobi od 10 do 12 godine hormoni sreće se
najintenzivnije aktiviraju kao posljedica društvenog odobravanja,
dječiji mozak tada reaguje na motivaciju iz društvene sredine.
“I mi damo onda telefon u ruke i kažemo hajde sad, otvori se
cijelom svijetu da može da gleda tvoje slike da ti daje komentrae, da
privlačiš pažnju. Imamo jako puno slučajeva gdje djeca jednostavno odu
van kontrole…”, navela je Pištoljević.
I dok imamo primjere roditelja koji će reagovati na neprimjeren
sadržaj koje je dijete postavilo imamo i roditelje koji će svojim
odnosom prema ovom uređaju (telefonu) i društvenim mrežama biti
pozitivan ili negativan primjer djeci. Stručnjaci potvrđuju da cijelo
društvo ima uticaj ali da je učenje po modelu iz djetetove baze, doma –
ključno, te da je u toj bazi više nego ikad, potrebno razgovora –
osnovne preventive svakog negativnog ponašanja.
N1