Legenda o pesmi Indexa „Bacila je sve niz rijeku” autora Kemala Montena zapravo je priča o velikoj ljubavi Davorina Popovića i anonimne devojke iz Sarajeva…
“Davor (Pimpek) je imao curu, bili su pred brakom. Velika je to ljubav bila. I njoj se ukaže prilika da ide u Ameriku. Ali već je bila trudna i ona se odluči, ono… pobaciti. I otud je taj dio ‘nosila je našu ljubav, našu sreću prvi cvijet, bacila je sve niz rijeku i pošla u drugi svijet'”.
U isto vrijeme, Kemo se zaljubio u izvjesnu djevojku iz Čapljine: “Šta ću, zaljubio se… Pođem ja u Čapljinu nju potražiti, odem onim ćirom do tamo. Lutam, gledam hoću li je negdje sresti, ništa ne znam, ni gdje živi, ma ništa… I idem tako po onoj Čapljini, ljeto, osamdeset stepeni, i odjednom, na nekom ćošku, stoji ona, bosa, a oko nje – cvijeće. Prodaje cvijeće. I meni tako ta slika ostane. Otud ti je ‘stajala je usred bašte ko najljepši cvijet'”.