Dino Šaran je po mišljenju mnogih muzičkih kritičara, ali i konzumenata muzike,
među vodećim autorima, ne samo Bosne i Hercegovine nego i ex-Yu prostora. Zato
se nije ni čuditi što je sa svojim bendom Letu štuke rado viđen i slušan od
Triglava do Đevđelije, pa i šire. Jedan od značajnijih nastupa koje će Štuke
imati ove godine je i nastup na velikoj bini OK festa. Na taj način Šaran i
njegova ekipa iz benda doprinijeće da desetogodišnjica ovoga festivala bude upriličena
na pravi način, te da publika dobije razlog više da posjeti nacionalni park
Tjentište, u periodu od 19 do 21 jula ove godine, kada se i održava OK fest.
Dino Šaran je razgovarao sa novinarom BUKA magazina i tom
prilikom rekao riječ više o svojim dojmovima sa ranijih nastupa na OK festu,
ali su pričali i o temama koje nisu vezane za njegovu muzičku karijeru.
Najavljeni ste kao učesnici ovogodišnjeg OK festa na Tjentištu. Štuke su već
svirale na Sutjesci – kakve su impresije sa te svirke?
Odlične. Line
up je bio vrhunski a atmosfera još bolja. Tehnički sve u najboljem redu. Sjećam
se da je na tonskoj probi padala kiša, ali je na koncertu nije bilo. Ljudi su
bili tu cijeli dan i stvarno ispoštovali sve izvođače maksimalno. Petica.
Šta tebi kao antifašisti znači jedan takav festival koji se
organizuje na istorijskom mjestu kao što je nacionalni park Sutjeska?
Danas je to samo forma simboličkog značenja. U
vrijeme kada se desnica ponovo diže a nove političke ideje nema malo me hvata
jeza. Ipak, lijepo se podsjetiti na vrijeme i duh u kome smo odrastali. Neka
Tjentišta.
Čini su da su u današnje vrijeme rock festivali postali oaze
mira. Na njima se okuplja omladina iz raznih ex-Yu krajeva i nikada se ne
dogodi nikakav incident, čak šta više sve liči na jednu hipi komunu gdje se
širi ljubav i prijateljstvo. Kako to objašnjavaš?
Novim generacijam rat ništa ne znači. Bar se nadam da je tako. U kombinaciji sa starijima koji su odrasli na rocku tu ima sreće. Logično je. I sam rock je muzika pobune protiv bilo koje vrste represije i nasilja. Bijeg od malogradjanske osrednjosti, zatucanosti nacionalizmom i slično. Muzika je živi duh koji ujedinjuje. I u dobrom i u lošem. U ovom slučaju u dobrom.
Ali u isto vrijeme se na sportskim arenama dešavaju gotovo zločini. Mladi ljudi
na tim mjestima ispoljavaju mržnju i bijes. Kome to treba, da li je sve
izrežirano od strane vlastodržaca?
Moguće da jeste a i bliži istorijski dogadjaji su to
pokazali. Raspad Juge je zvanično počeo na fudbalskoj utakmici.Što luđa zemlja
luđi navijači. Imamo i pozitivne primjere u sportskim uspjesima. Sportisti koji
postižu impresivne rezultate na najbolji način promovišu sve nas. Neka država
konačno izgradi bazen Lani Pudar. To je najmanje što može učiniti za takav
biser.
Mnogi se raduju vašim svirkama, ali čini mi se, mada možda i griješim, da ste
nekada i više svirali. Zašto su se, generalno, smanjile rock i pop svirke u
okruženju. Čini se da folk pjevači nisu bili nikada jači?
Sviramo mi dosta i volimo ovaj tempo. U svom smo
filmu i dobro nam je. Važno je da je dobro to što radimo i da to radimo s
merakom. Svako neka se bavi sobom. Demokratija je, je l’.
Da li je folk upotpunosti zamjenio rock i pop na ovim prostorima i postao
muzika budućnosti i način življenja mladih ljudi?
Rock je nastao iz bluesa i countryja. Dakle iz dvije
folk muzike. Rock je derivat folka. Dylan je jednom rekao da folk najbolje
komunicira sa univerzumom i mislim da u tome ima istine. Folk je muzika
prošlosti a očigledno i budućnosti. Očigledno da rock u ovoj turi nije dovoljno
ubjedljiv da bi masovno privukao ljude. Pogotovo mlade. To nije do folka.
Koliko rock bendovi koji koketiraju sa folkom doprinose skrnavljenju urbane
rock i pop kulture?
Bijelo dugme je to radilo od samog početka a i dan
danas je jasno da su oni najveći jugoslovenski rock bend svih vremena. Sviđalo
se nekom ili ne. Mislim da je to najbolji odgovor na ovo pitanje.
U zadnje vrijeme svaki put kada radimo intervju u isto vrijeme se dešavaju
razne planetarne katastrofe, od pandemije do evropskih i bliskoistočnih ratova
koji kao da nas odvode u smak svijeta. Ima li kraja zlu i da li svakim danom
koračamo ka većem zlu?
I dobro i zlo imaju kraj i svoje mijene. Ništa nije
konačno pa ni sam život. Sve cirkuliše. Ne mogu se više opterećivati zbog onoga
na što realno nemam nikakav uticaj. Kako god bude sve je za ljude.
Čini se da smo mi kao društvo, a ovdje mislim na bosanskohercegovako društvo, u
svemu podijeljeni pa i u tom pojmanju dobra i zla.
Pretpostavljam da smo krivce
za to već odavno locirali, to su naši kvazipolitičari, ali dokle ćemo trpjeti
korumpirane likove na vlasti koji nas odvode u ništavilo?
Dok nam ne prekipi i ne razgulimo svi za Njemačku.
Šala. Demokratija se gradi. Ne može odjednom. Imali smo šansu da do sad budemo
ugledna evropska država ali su neki za nas izabrali rat. Sad biramo mi ali
moramo biti svjesni propuštenih prilika i suočiti se sa svime što nas čeka i
što nam smeta na tom putu. To su iznad svega kriminal i korupcija.
Mentalitetski se moramo liječiti od tih stavki.
Imamo li razloga za pjesmu? Imamo li razloga da vjerujemo u bolje sutra?
Uvijek ima razloga za pjesmu. Bolje
pjesma nego topovi. Vjeruj i diši. To je sve.