Bend Jelusick, koji je prije dvije godine osnovao Dino Jelusić, sviraće 19. jula na Jelen OK Festu. Frontmen i osnivač ovoga benda započeo je karijeru još kao dijete i pobjednik je prve pjesme Evrovizije za djecu koji se održo u Kopenhagenu.
Poslije ovog uspjeha, imao je muzičku pauzu od sedam godina, da bi zatim 2011. godine izdao prvi solo album pod nazivom Living my own life. Jelusićevi muzički uzori su bendovi poput Europe, Bon Jovija i Whitesnakea. Svoju svjetsku popularnost stekao je u bendu Whitesnake, čiji je član postao 2021. godine. Više o karijeri Dine Jelusića saznali smo u razgovoru koji je ovaj talentovani pjevač vodio sa novinarom Buka magazina.
Ovog ljeta si na OK Festu. Da li si i ranije čuo za ovaj festival i koliko ti znači što ćeš nastupati na Tjentištu?
Prijatelji su mi pričali o festivalu i čuo sam da je fenomenalno. Veselimo se svi iz benda.
Ti si još kao klinac imao mnogo uspjeha u muzici. Pobijedio si na dječijoj Evroviziji. Da li si i tada znao da ćeš napraviti odličnu svjetsku karijeru?
“Odlična svjetska karijera” je diskutabilan termin, za nekoga bi moj uspjeh bio neviđen, dok bi netko drugi gledao na to kao nevjerojatan početak nečeg velikog. Vjerovao sam i radio sam neopterećeno na putu do toga. Da i nije došlo do ovoga, bio bih sretan.
Nakon te pobjede na dječijoj Evroviziji imao si pauzu. Zašto si pauzirao i da li si u tom periodu oklijevao i pomišljao možda i da se ne baviš muzikom?
Mutirao sam. Tad sam se osjećao bespomoćno, jer sam izgubio glas koji sam dotad imao. Trebalo je vremena da se pronađem.
Nakon solo albuma i nastupa, pozvan si od strane legendarne britanske grupe Whitesnake da pjevaš u tom bendu. Da li ti je u tom momentu bio ostvaren dječački san i kako si uopšte započeo saradnju sa njima?
Bilo je neviđeno dobit taj poziv i dječački san je ostvaren. Sad imam druge snove i vezani su uz osobna postignuća i isključivo muziku koju pišem sam, ne kao dio nečeg što je već uspjelo.
Ti si u taj bend ušao kao već formiran pjevač, ali da li ti je baš bilo lako preuzeti mikrofon od Davida Coverdale?
Nisam preuzeo mikrofon od Davida, bio sam tamo da budem pomoć i da eventualno nakon odlaska u mirovinu preuzmem štafetu, što nisam htio, jer smatram da je David jednako Whitesnake.
Možeš li opisati svoj prvi susret s Davidom?
Na prvoj probi, bilo je jako prirodno i jako friendly. Odmah sam krenuo davat sugestije za set listu i govorit kako neke stvari možemo izvest, a koje nisu bile uključene u finalnu set listu.
Možeš li nam opisati svoju prvu probu sa tim bendom, da li je bilo treme, kako je to sve teklo?
Nema nikad treme kod mene. Sve je išlo kao po loju, super energija, Michelle i ja smo više-manje pjevali sve, David je tu bio zbog forme, da se ne umara.
Kako se snalaziš u tom svijetu u kojem imaš istinski status rock star-a?
Odlično. Dobar je osjećaj kad te ljudi znaju po onome što jesi, prate tvoj rad i vole te. To sam morao iskustiti vani prvo da bih to osjetio i u Hrvatskoj.
Da li si nakon Whitesnake dobijao ponude od još nekih poznatih bendova da sarađuješ i sa njima?
Jesam. Neki dan sam išao brojati i došao do brojke od dvadesetak bendova, a neki su bili veća imena od Whitesnake. Nisam htio pjevat u poznatim bendovima, imam svoju viziju i želim ju ispunit.
Da li je istina da je to svijet droge, alkohola i žena, i ima li neko da te je od tih poznatih ličnosti iz svijeta muzike razočarao kada si ga upoznao?
Je i nije. Nitko te ne tjera da piješ, da se drogiraš i da spavaš sa petsto žena. To je individualno i stvar karaktera. Puno više je danas taj svijet svijet discipline i rasporeda, bar za mene.
Od prije dvije godine imaš i svoj bend Jelusick sa kojim i nastupaš na OK festu. Da li osim svojih pjesama svirate i rok standarde?
Jelusick je moja beba koja raste nevjerojatnom brzinom i to me usrećuje. Sviramo samo autorsko, jer nama se “rock standardi” ne uklapaju baš.
Da li si zadovoljan kako je primljen bend Jelusick od strane publike na Balkanu?
Prihvaćeni smo nevjerojatno. Nakon izdavanja prvog albuma imati sve rasprodano je meni i dalje nevjerojatno.
Svirali ste po Aziji, Južnoj i Sjevernoj Americi, Evropi. Nosiš li sa nekog od tih koncerata neke posebne impresije?
Koncerti u Sao Paolu i Riu su bili neviđeni. Prvi put imati po četiri hiljade ljudi na svakom koncertu je bilo “wow”. Osim toga, Tvornica u Zagrebu naš je trijumf.
Budući planovi?
Izlazi novi album u rujnu i odmah krećemo raditi na novom albumu.