Izuzetno detaljan 3D snimak olupine Titanika pružila je do sada najjasniji uvid u posljednje sate slavnog broda koji je potonuo 1912. godine nakon što je udario u santu leda.
U tragediji je živote izgubilo više od 1.500 ljudi.
Digitalna replika u stvarnoj veličini otkriva kakvom je silinom brod puknuo na pola i potonuo, a posebnu pažnju stručnjaka privukla je kotlovnica, koja do sada nije bila dostupna oku javnosti. Snimka potvrđuje ono što su preživjeli pričali, da su inženjeri do posljednjeg trenutka radili kako bi održali brodska svjetla upaljenima, piše BBC.
Zahvaljujući računalnoj simulaciji došlo se i do novih saznanja: čini se da je serija rupa na trupu broda veličine lista papira bila dovoljna da uzrokuje katastrofu epskih razmjera.
“Titanik je posljednji preostali svjedok te tragedije i još uvijek ima što reći”, kaže Parks Stefenson, jedan od vodećih istraživača Titanika.
Snimak je nastao u sklopu dokumentarnog projekta Titanic: The Digital Resurrection koji potpisuju National Geographic i Atlantic Productions.
Olupina koja se nalazi na dubini od gotovo 4.000 metara u Atlantskom okeanu snimana je pomoću podvodnih robota, a u izradi digitalnog modela korišteno je više od 700.000 fotografija iz svih mogućih uglavom.
Dok su ranija istraživanja nudila tek djelimične poglede na olupinu, ovaj snimak prvi put daje cjelovitu sliku Titanika. Pramac broda i dalje stoji uspravno na morskom dnu, kao da je spreman nastaviti putovanje. Ali 600 metara dalje krma je gomila iskrivljenog čelika, što je posljedica silovitog udara o dno okeana nakon što se brod prelomio.
“Kao da istražujete mjesto zločina, morate vidjeti sve u kontekstu. Samo potpuna slika može nam pomoći da doista shvatimo što se dogodilo te noći”, kaže Stefenson.
Heroji u kotlovnici i otvoreni ventil
Jedan od najzanimljivijih dijelova nove snimke jest pogled u veliku kotlovnicu, smještenu u stražnjem dijelu pramca, tačno na mjestu loma.
Kotlovi izgledaju udubljeno, što upućuje na to da su još radili kad je voda prodrla u brod.
Na palubi krmenog dijela pronađen je i otvoren ventil, što sugeriša da je para i dalje strujala prema generatorima struje, i to zahvaljujući inženjerima koji su do posljednjeg daha punili peći kako bi svjetla ostala upaljena.
“Ti su ljudi održavali svjetla i sustave dovoljno dugo da posada može spustiti čamce za spašavanje. Zadržali su kaos koliko god su mogli”, rekao je Stefenson i dodao kako je taj otvoreni ventil svojevrsni simbol njihove žrtve.
Svi su poginuli, ali njihova požrtvovnost vjerovatno je spasila stotine života.
Ključna oštećenja bila su manja nego što se mislilo
Nova računalna simulacija, temeljena na originalnim nacrtima Titanika, kombinovala je podatke o brzini, smjeru i poziciji broda kako bi rekonstruisala tačan slijed događaja nakon udara u santu.
“Koristili smo najsavremenije algoritme, računarske modele i superračunara da bismo došli do ovih saznanja”, kaže profesor Džeom-Ki Paik s University College London, koji je vodio istraživanje.
Simulacija je pokazala da Titanik nije frontalno udario u santu, već je prošao uz nju, no to je bilo dovoljno da nastane niz manjih pukotina duž jednog dijela trupa. Brod je bio projektovan da ostane na površini čak i ako se poplave četiri vodonepropusna odjeljka, no šteta se, prema simulaciji, proširila na šest.
“Razlika između toga da Titanik potone ili preživi bila je u rupama veličine papira. Ali bile su raspoređene duž dugog dijela broda i voda je polako, ali sigurno ulazila u sve odjeljke”, objašnjava Simon Benson, predavač brodogradnje sa Univerziteta u Njukaslu.
Donji dio pramca nije vidljiv na skenovima jer je zatrpan muljem, no ostaci tragedije i dalje su prisutni: lične stvari putnika i članova posade razasute su po morskom dnu.
Sken Titanika otkrio je mnogo, ali stručnjaci vjeruju da će im trebati godine kako bi analizirali sve detalje.
“Titanik nam priča svoju priču dio po dio. I svaki put nas ostavi znatiželjne”, kaže Stefenson, prenosi Index.