. Okolnosti, međutim, nalažu drugačije, a ja pratim srce. Volio bih da se tako mogu ponašati sa u svim oblastima sopstvenog življenija.
***
Elem, dvostruko sam inspirisan.
Kako to biva u životu, jedno zapažanje je loše, a drugo je radost srcu mome. Kao da se ne dešavaju u istom gradu. Pomalo šizofreno.
Još od Gimnazije i čitanja bezvremenskog pjesnika i vladara Njegoša pokušavam da u svojoj ličnosti stabilizujem spoznaju da:
„Čašu meda još niko ne popi,
što je čašom žuči ne zagrči
čaša žuči ište čašu meda
smiješane, najlakše se piju.“
Na žalost, još učim da su plus i minus u životu normalne stvari, mada je amplituda podnošljivija. A nije da nisam sprcao godina.
No dobro. Nije riječ o meni ovdje. Idemo redom.
Radetića Kula
O jedinoj prijedorskoj Kuli stražari sam pisao u zbirci priča Talandara. Lamentirao i pokušao da skrenem pažnju na problem održanja bitne kulturne baštine grada i podneblja, slično kao mnogi prije mene. Izmislio zatim poklič – „Obnovimo Kulu“ i napisao posvetu tadašnjem i sadašnjem gradonačelniku grada sa željom da kao grad i društvo napravimo akciju i spasemo dio sopstvenog identiteta. To je važno! To je prevažno. Razgovarao sa drugim umjetnicima i kulturnim radnicima. Grintao, pisao o svemu. Nervirao se i razočaravao.
Na žalost, očima vidim da upravo ruše Radetića kuću koja se nalazi neposredno uz kulu i koja je dio iste cjeline. Raspitujem se i saznajem da ju je kupio prijedorski preduzetnik. Saznajem i da je Kulu pored kupio jedan drugi preduzetnik. Ako sam dobro razumio, nad kućom je skinuta zaštita koju je imala kao kulturno dobro, a nad Kulom nije, ali zaista ne mogu da pronađem vjerodostojne podatke o tome. Mnogo je šumova na vezi, bilo slučajnih, bilo namjernih. Volio bih da se gradske vlasti oglase i kažu šta je tačno problem da se Kula otkupi, restaurira i i stavi u funkciju kulture. Ako su jedini problem novci (moji sinovci), to je bar riješivo. Pitajte pokojnog Stiva Džobsa.
***
Plašim se da će nas progutati čuvene prijedorske magle ..
Boli me srce i duša. Jaučem na junskoj jari koja plitko diše i znoji tijela. Vidovdan me gleda. Gledam i ja njega. Da li je moguće da ne vidimo apatiju i beznađe u koju smo kao narod upali i koji nas proždiru kao živo blato? Živimo mlitavo kao ljetne muve i današnji političari bi nam mogli prodati bilo šta. Bilo šta! Toliko su nas zamorili, otupili ..
Buni se narode moj, ne daj na sebe, bori se, mrdaj ..
Prije nego nestanemo u ropcu presurovog liberalnog kapitalizma jer novci nisu mjerilo svega i jedini važni. To se spozna kad dođeš do njih.
Treba nam ustanak. Duhovni preobražaj.
Ustanak ili odustanak, pitanje je sad?
Kozarsko Kolo
Kao neki „skočko“ iz „Slagalice“, prvo su sudionici festivala bili u selu Brezičani na Sani, pa posjetili vrtić u gradu Prijedoru. Onda plesali i igrali u Novom Gradu, Srpcu i naravno Prijedoru, pa ujutro zapjevali u Pozorištu, obišli našu Gimnaziju i sutradan se svi družili na Mrakovici i igrali u Gradiškoj. Sve kako treba. Jedino što mene lolu nisu zvali, ali biće valjda prilike.
Kada su veseli Kolumbijci zaplesali, pa razigrani meksikanski marijači zasvirali trubu na prijedorskoj glavnoj ulici, ovaplotio se festival u izuzetno kulturno dostignuće. Osim što je prezentovao različite kulture i tradicije, on je sjedinjavao ljude svijeta i apsolutno brisao granice među njima. Aktivnosti toliko potrebne našem društvu. Kao kad si mali dječak koji se poslije fudbala vruć natakari na prvu česmu da slatko utaži žeđ.
Lica prijedorske djece i slučajnih prolaznika koji su zapanjeno gledali šta se dešava tokom festivalskog defilea bili su neprocjenjiv dar. Osmijesi su sami stizali na lica. Muzika, energija i ljubav su plijenili, iako je svemoćno sunce još pržilo betonske površine grada.
***
Do skora sam na pomen Kalija iz Kolumbije odmah pred očima imao sliku čuvenog glumca Pedra Paskala koji maestralno glumi agentea DEA Haviera Penju u seriji Narkos. Dok nas narator uvodi u srce trgovine drogom, njegovi brkovi kreiraju zlokobnu atmosferu iščekivanja krvi, nasilja i ultimativnog bogatstva.
Sada, nakon gostovanja Fondacion Cultural Colombia Folklore, Cali COLOMBIA shvatam da i tamo ima normalnog i običnog življa.
Od brzine života to prečesto zaboravimo. Obnavljanje lekcija.
***
Zašto sam oduševljen 5. jubilarnim međunarodnim folklornim festivalom Kozarsko Kolo?
Prije svega, manifestacija se nalazi na zvaničnom kalendaru CIOFF-a. CIOFF (www.cioff.org) je jedan od oficijelnih partnera UNESKO-a na temu nematerijalne kulturne baštine i predstavlja Svjetsku asocijaciju organizatora folklornih festivala sa članstvom od preko 110 zemalja svijeta. Ponosati se sa najvećima u bilo kojoj oblasti nikada nije bilo lako.
Kao drugo, ekipa domaćina iz Udruženja je fenomenalno osjetila prazan regionalni prostor u Bosanskoj Krajini, te decentralizovala festival tako da se nekoliko gradova, gradića i sela zaista osjete živim u smislu da se i u njihovom dvorištu nešto zanimljivo dešava. Komentar jedne gospođe sa socijalnih mreža na defile učesnika kroz Novi Grad/Bosanski Novi sve govori – „pa ovo je kao u Riju“ 😊 Pun pogodak i recept za mnoge javne politike!
Kao treće, razbijanje mita da narodi na ovim prostorima ne mogu zajedno, kao i borba protiv rasizma. Uopšte, jedna divna otvorenost za različitosti i originalnosti. Ansambli iz Poljske, Grčke, Hrvatske, Srbije, Meksika, Kolumbije i BiH kao i njihove zastave. Boje zastava u srcima - Republika Srpska i Bosne i Hercegovine jedni pored drugih bez ikakvih problema. Pjesma ojkača uvijek kao milost za moje uši i izazov za oči koje sve češće puštaju suze na krajišku sekundu i glas predaka.
Na kraju, trebalo je sve te ljude koji učestvuju na festivalu smjestiti, nahraniti, ugostiti kako dolikuje, organizovati koncerte, koordinirati. To zahtijeva izuzetno ozbiljne i zahtjevne logističke i organizacione pripreme, volontere. Često sam kritičar vlasti i politika koje vode, ali ovog puta zapažam potpunu lokalnu podršku čitavom projektu i uključenost velikog broja poslovnih aktera i šire zajednice. To je melem na ranu. Označava svijest.
***
Udruženje za očuvanje tradicije Prijedor (Udruženje) zapravo radi sve ono što bi trebalo da radi čuveni prijedorski KUD Dr Mladen Stojanović, ali iz nekog razloga ne radi. U stvari, Udruženje značajno prebacuje kulturne norme i očekivanja, te Prijedor, Republiku Srpsku i Bosnu i Hercegovinu svrstava na folklorni kalendar cijelog svijeta. To su istinski velika dostignuća, znajući u kakvom nekonsolidovanom (da ne upotrebim snažniju riječ) društvu živimo.
I sve je opet do ljudi. Samo da ljudi. I sve je ovo dokaz da su velike stvari moguće, ako ste okupili pravu, iskrenu ekipu entuzijasta I znalaca oko sebe, te vrijedno radite na postavljenim ambicioznim ciljevima. Još ako vas inspirišu i na divan način se sjećate nekih izuzetnih ljudi kao što je bio koreograf Savan Runjo, onda vas i Bog nagradi.
Što reče moja pokojna baka – anđeli, anđeli bakini ..
Bravo ljudi iz Udruženja. Bravo dinastijo Š., bravo profo!
Tako se brani otadžbina!
Alal vera!
Ide Šoša vodi partizane ..
