"U redu na naplatnoj rampi iz pravca Beograda, bacila sam pogled na telefon: 'Bebo, što je s Oljom?' uz link za novinski članak 'Svi se mole za Oliveru Balašević, sve je u rukama liječnika, zdravlje joj nije dobro'. Naučila sam, nažalost, da vijesti iz bolnice stignu prije do medija nego do obitelji i bližnjih i zato sam i mogla pomisliti da se, dok sam ja na putu, događa nešto s mojom mamom, za što još nisam stigla čuti.
Nikom normalnom ne treba objašnjavati koliki sam stres doživjela. U tom trenutku, ponavljam, na autoputu za volanom. To je svakako stres koji me potpuno, u najmanju ruku dekoncentrirao, a u pravoj interpretaciji zapravo užasno uznemirio, i posljednje mjesto gdje tada treba da budem je u prometu", započela je.
"Mama se nije odmah javila na telefon, što je moj stres samo prolongiralo, ali sestra Jovana jest i rekla mi je da je i sama dobila par trenutaka ranije isti uznemirujući poziv i da je krenula prema mami."
"Prije dvije godine smo izgubili oca"
"I nije ni važno koliko je vremena prošlo dok nismo saznali da je u pitanju ponovo potpuno lažna vijest, jer ti u tim situacijama svaka sekunda traje beskonačno. Postoje li granice? Jedno je kad pišete da smo ružni, zli, prljavi, da smo promijenili prezime, da smo vratili prezime, da smo glupi, nesposobni i što već, to je vaša strast.
To ste isto radili čovjeku kog ste prvog dana odlaska uzdizali u nebesa i gostovali po emisijama s licemjernim žalopojkama 'kakvog-smo-čovjeka-izgubili', a pisali ste godinama o njemu najveće gadosti i huškali kojekakve pomračene umove i na njega i na nas, njegovu obitelj... Ali, ovo?
Mi smo prije dvije godine izgubili oca. Vi nas sada uznemiravate potpuno izmišljenim morbidnim naslovima da se ljekari bore za život naše majke i da se svi mole za njeno zdravlje? Pa vas ja sad pitam: gdje su granice? Postoje li bilo kakve granice? Imate li vi majku, oca, sestru, brata, djecu?" napisala je i poručila da će se "protiv iživljavanja nad svojom obitelji boriti kako zna i umije".
