Ovo za BUKU kaže automobilista Boris Miljević, jedan od trenutno najpopularnijih u najuspješnijih banjalučkih sportista…
Automobilizam i Boris Miljević, otkud to?
Jednostavno ljubav prema automobilima jo od malih nogu. Odmah nakon polaganja vozačkog ispita, otišao sam u AMK Banja Luka gdje sam se počeo raspitivati o ovom sportu i šta je sve potrebno da bih dobio takmičarsku
licencu. Nedugo zatim AMS-RS mi je izdao prvu licencu klupskog ranga i time sam dobio priliku da s automobilom Renault Clio nastupim na Auto Rally Šampionatu RS. Na prvom rally-u šampionata osvojio sam 1. mjesto. Tako je sve krenulo.
Kako je tekla tvoja karijera?
Nakon uspjesne debitantske sezone, gdje sam osvojio i titulu sampiona, odlucio sam da se već 2005.godine počnem takmičiti na brdskim i kružnim stazama. Uslijedio je debi na brdskoj trci u Ustikolini, gdje sam ostvario 4. mjesto u klasi H12, koje me podstaklo da nastavim jos jače i brze kroz sezonu. Te godine osvojio sam 3. mjesto u klasi u šampionatu BiH na brdskim stazama, nastupio na kružnoj trci “Banja Luka 2005” gdje sam završio na drugom mjestu. Sezona 2006. bila je prekretnica u mojoj karijeri. Formiran je BiH Racing Team,
za koji smo nastupali Almir Vrpčić, Enis Demirović i ja. Te godine izašli smo na evropsku scenu, gdje smo se takmičili u FIA CEZ šampionatu. Iste godine ostvario sam najveći uspjeh u istoriji BiH automoblilizma. Završio sam na prvom mjestu grupe Superproduction i postao najmladji osvajač FIA CEZ šampionata sa samo 21. godinom, dok sam u generalnom poretku FIA CEZ-a završio na 3. mjestu. Sezona 2007 donijela je nešto novo za mene, kao i za moj tim – Formulu 3. sezona 2009. donijela je nove uspjehe na medjunarodnim takmičnjima. Treća titula za mene i moj tim u FIA CEZ sampionatu. Na kraju sezone te sezone kontaktirao sam Advent Motorsport iz Velike Britanije i dogovorio nastupe u Seat Leon Supercopa 2010, te i samu saradnju sa Seat Sport-om.
Nakon Seat Leon Supercopa takmičenja, vratio sam se na brdske staze sa Formulom Nissan Coloni sa kojom i danas nastupam u više šampionata. Nastupio sam na ukupno 90 trka u karijeri i na istima pobijedio 32 puta, a na podijumu sam do sada bio tačno 60 puta. Imam 11 titula šampiona od kojih je 7 medjunarodnih.
Kako si zadovoljan dosadašnjim tokom sezone?
Prezadovoljan, uprkos tome što sam u ovoj sezoni nastupio na samo dvije trke. Na obe sam ostvario odličan rezultat. Na trci u Banjaluci sam odnio pobjedu ispred Laszla Szasza, jednog od najboljih vozača u Evropi. Dok je trka u Cazinu samo potvrdila koliko smo spremni ušli u ovu sezonu uprkos lošoj finansijskoj situaciji. U Cazinu smo osvojili drugo mjesto u generalnom plasmanu iza Madjara Szasza, dok smo bili prvi u klasi ispred drugog madjarskog vozača Zoltana Balatincza. U Banjaluci sam vozio 2-3 sekunde brže nego prethonih sezona, dok sam u Cazinu u obe vožnje vozio 8-9 sekundi brže od prošle godine, te 5 sekundi brže od rekorda staze.
Koga smatraš za svog najozbiljnijeg konkurenta u ovoj sezoni?
Mogu da kažem da je to Madjar Laszlo Szasz, veliki automobilista i još veći čovjek. To je vozač koga je zadovoljstvo pobjediti, ali i zadovoljstvo je isto tako ako izgubite od takvog asa. Čovjek pored kojeg morate ponosno stajati čak i ako ste na drugoj stepenici podijuma. Svako od vozača ima priliku da me pobjedi, kao i ja njih i mislim da smo u ovom sportu sami sebi najveća konkurencija, jer spremnost i koncentracija koja je potrebna za ovo je ogromna. Na trkama nas dijele sekunde, stotinke i gledati na nekog kao konkurenta može samo da vas oslabi. Dosta treninga, saradnja sa ekipom i smirenost je nešto bez čega se ne odlazi na jednu ozbiljnu trku, a onda kada stignete tamo, zaboravite konkurenciju, zaklopite vizir kacige, sačekate zeleno svijetlo i vozite svaku trku kao da vam je najbitnija u životu.
Kako cijeniš poziciju autosporta u BiH, činjenica je da to i nije baš jedan od najpopularnijih sportova kod nas. Ili možda griješim?
Autosport u BiH je jedan od najtrofejnijih sportova u zemlji. Imamovrhunske takmičare koji prave vrhunske rezultate kao na domaćoj tako i na medjunarodnoj sceni, ali autosport u BiH je još uvijek daleko od toga da bude najpopularniji sport. Pojedinci iz godine u godinu ulažu veliki trud da se autosport popne na stepenicu više, ali mislim da je potrebna ozbiljnija podrška kako sponzora tako i medija. Kada budemo u stanju da zatvorimo krug publika-mediji-sponzori onda ćemo biti u poziciji da pričamo o autosportu kao veoma popularnom u BiH.
Pominješ i sponzore, automobilizam važi za jedan od najskupljih sportova, kako se ti snalaziškada su u pitanju finansije i sponzore?
Pronaći sponzore je jako teško. Svako ozbiljno takmičenje je skupo, pogotovo medjunarodno i još ako uz to uzmemo u obzir to da se ja takmičim u kategoriji Formula onda tu govorimo o velikim iznosima novca. Svaki sponzor koji ulaže novac ima svoj interes, bilo da je to interes da za neku manju svotu novca dobije reklamu na takmičarskom vozilu ili da za ozbiljan novac kroz sponzorstvo i kroz poslove koje mu donosi autosport proširi svoj biznis, upozna ljude iz iste branše i kroz takav jedan projekat zaradi novac. Da bih se takmičio u Evropi potrebni su mi sponzori koji su zainteresovani za ozbiljno poslovanje i razvoj, a takvih je danas nažalost sve manje i manje. Novac potreban za jednu trku u zemlji iznosi oko 3000 KM, dok za trke van BiH taj iznos se penje do 7000 KM. Naravno ovdje govorimo o minimalnim iznosima novca koji su potrebni da se pokriju troškovi tima. Ako na to dodamo rezervne dijelove, gume, gorivo, reparacije i održavanje Formule i još mnoge stvari koje su potrebne da bi se adekvatno nastupilo protiv najboljih timova i vozača na medjunarodnim takmičenjima, te pomnožimo to sa desetak trka u sezoni, onda se tu radi o iznosu od 100.000-120.000 KM. Toliko novca je realno potrebno za jednu takmičarsku sezonu.
Kako se živi od automobilizma u BiH?
Kao i u životu, da bi živjeli od nečega morate u tome biti medju najboljima. Ja jesam zvanično medju najboljima, ali ne mogu tek tako dati potvrdan odgovor na ovo pitanje. Postoje periodi kada je sve na svom mjestu, ali isto tako postoje periodi kada dodjete u situaciju da vozite trku na gumama od prošle sezone i gledate šta i kako sutra.U pojedinim zemljama Evropske unije, neki automobilisti koji imaju i dosta slabije rezultate žive isključivo od autosporta, dok u BiH izgleda ni najboljima to ne polazi tako lako za rukom.
Kada ne sjediš u svom bolidu, kako se opuštaš, imaš li neke svoje rituale ?
Nemam rituale. Ne postoji isto rješenje za razlišite situacije. Najviše me opušta razgovor sa voljenom osobom, prijateljima, porodicom. Ako baš postoji nešto što me toliko učini napetim, sjednem, isključim lične predrasude, pogledam na stvari objektivno i dodjem do rješenja. Ukoliko mi ni to ne podje za rukom, idem linijom manjeg otpora – sjednem u auto i vozim se u nepoznatom pravcu uz pjesmu Deftonesa’ ‘Be Quiet and Drive – Far Away”. Problem naizgled rješen, idemo dalje. 🙂
Obično uz popularne automobiliste, i generalno sportiste, dolaze i
lijepe žene,provodi, žurke… Kakvo je stanje kod tebe po ovom pitanju?
Volim provode i naravno odem ponekad i na žurke, ali s obzirom da ne pijem rano napustim iste. Lijepih žena uvijek ima oko mene, to je tačno, ali ja njegujem vezu koju imam sa ženom koju volim.
Razgovarao Elvir Padalović