„U Hrvatskoj je s krizom došlo do zaoštravanja ideološke borbe koja za
posljedicu ima bujanje antikomunizma koji nikada nije bio jači. A da se
ne zavaravamo, antikomunizam je zapravo fašizam. Suverena Hrvatska je
uspostavljena kao proizvod suverenog nacionalističkog režima s
obilježjima aktivnog i pasivnog nasilja koje je vidljivo već u
najranijoj dobi s obzirom da djeca moraju ići na vjeronauk. Oni su,
dakle, svakodnevno izloženi tom nasilju. Ljudi su vjerovali da će im
biti bolje, ali došlo je do promjene vlasničkih odnosa, ali ne i
istinskog formiranja kapitalističke klase. U Hrvatskoj, kao i u ostalim
zemljama tranzicijske Europe – osim Rusije – nema kapitalista. Imamo
bogataše koji se nisu formirali u klasu. Mi ne znamo otkud im novac!
Primjer Ivice Todorića je dovoljan. Ljudi su vjerovali obećanjima da će
doći do razvoja i da će svima biti bolje, ali taj balon se ispuhao i
istina dolazi na vidjelo. A istina je da ljudi u Hrvatskoj ne vide
nikakvu perspektivu i da žele otići. Govore nam da se okrenemo
budućnosti, a kako da se okrenemo kad je nema!
Ovako je Boris završio predavanje „Oktobar: U sumraku posttotalitarne
svijesti“; održano predzadnji dan ovogodišnjeg Fališa na šibenskom trgu
Mala loža koji se opet pokazao premalim za sve koji su željeli čuti što
poznati filozof ima za reći o našoj zbilji.
NAMETNUTI KRAJ POVIJESTI
Buden je predavanje započeo objašnjavajući razliku između povijesti i
historije. Prema njegovim riječima, prije 50 godina mogli ste se
orijentirati u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, dok danas živimo u
postpovijesnom vremenu. Objašnjavajući Fukuyaminu teoriju o „kraju
povijesti“, kazao je da američki filozof nije želio reći da se povijest i
dalje ne proizvodi te da i dalje nema ratova i sukoba, nego da je došlo
do kraja ideološkog razvoja u kojem liberalna demokracija zapadnog tipa
predstavlja najbolju i dominantnu ideologiju.
Stoga, u ovom vremenu, posthistorije, povjesničari prestaju biti
objektivni kroničari i više se na njih ne možemo oslanjati. „Ona
uzrečica da ‘prepustimo povijest povjesničarima’ više ne vrijedi.
Povjesničari više nisu kompetentni da govore što je istina, a što ne.
Historiografiju je zamijenila memorija“, kazao je naglasivši da je
odsanjan objektivan stav o povijesti, jer sada postoji pluralitet
povijesti – svaka strana izlazi sa svojom stranom povijesti.
Podsjetio je na sedamdesete kao Lyotardovo „mjesto sjećanja“ i početke
neoliberalne dominacije: u Čileu je došlo do puča i dolaska na vlast
Augusta Pinocheta; u Velikoj Britaniji Margaret Thacher kreće u borbu sa
sindikatima dok laburisti smatraju da zastupaju „klasu budućnosti“; u
Kini na vlast dolazi Deng Xiaoping, u SAD-u Ronald Reagan; javljaju se
prve naftne krize… Sedamdesete su ključne, tvrdi Buden, jer se mijenja
horizont. U Francuskoj, primjerice, popušta ljevica i ideja o revoluciji
se zamjenjuje novom. Do tada je nacija imala svoju bit – da je postala
kroz revoluciju, ali ovim promjenama Francuska postaje tisućljetna
nacija, a horizont revolucije nestaje.
Godine 1986. u njemačkom FAZ-u izlazi tekst da je njemački nacizam
pretjerana reakcija na zločine gulaga, pa ubojstvo bazirano na nacizmu
postaje rezultat klasnog zločina pri čemu je prvi zločin
protokomunistički. Želi se reći da je Auschwitz pretjerana reakcija na
ono što se prije događalo u Europi i pokušaj obrane od prethodnog
pretjeranog zločina.
Prema Budenu, ovaj današnji povijesni revizionizam koji živimo u
Hrvatskoj nije ništa drugo nego čisti provincijalizam koji se temelji na
tvrdnji kako Jasenovac nije bio logor, što je odjek iz sedamdesetih
godina prošlog stoljeća.
U taj kontekst stavio je i promjenu imena Trga Republike u Trg bana
Jelačića. Liberalna inteligencija tražila je da se trgu vrati staro ime
koje je bilo prije, jer da komunisti uništavaju sve što je bilo. „Je li
to bilo nevina promjena? Ime Trg Republike je proizvod francuske
revolucije. Umjesto njega nametnut je Trg bana Jelačića, čovjeka koji je
gušio revoluciju u Beču. To se te sitne promjene koje imaju duboko
značenje“, ustvrdio je.
TJERAJU DA SE ODREKNEMO ANTIFAŠIZMA
Analizirajući frazu da je antifašizam europska vrijednost, prisjetio se
da je 2009. Europski parlament donio rezoluciju o zločinima
totalitarizma u kojem se poziva na ujedinjenje oko prepoznavanja svih
totalitarizama, komunizma i fašizma, kao zajedničkog naslijeđa, iako je
jasno da objektivan historijski narativ ne egzistira i da nema historije
Europe oko koje bi se svi složili. Historiografiju je zamijenila
kultura sjećanja koja je njemačka i postnacistička i ima cilj ovladati
prošlošću, preraditi je i obraditi. Zbog toga se mora postaviti ozbiljno
pitanje što je danas uopće Europa i na čemu se temelji. Jer, Europa je,
ne treba zaboraviti, prvi put bila ujedinjena pod Hitlerom i
Mussolinijem kad se na ruskoj fronti borila fašistička internacionala
koja se borila protiv azijskog barbarstva.
Usporedio je to vrijeme s današnjim i cijelom pričom s muslimanima
koji, eto, ne pripadaju Europi i upozorio da se bivši jugoslavenski
prostori ne mogu integrirati u taj narativ, jer je kod nas postojao
antifašizam koji u Europi kao takav nije bio. „Ako žele da se
integriramo u tu Europu, morat će se odreći naše antifašističke borbe,
inače za njih tamo neće biti mjesta. Lokalne ustaše možda jesu šegrti
jednog zanata, ali taj je zanat puno ozbiljniji i širi“.
Buden je istaknuo manjak kritičkog propitivanja kapitalizma,
podsjetivši na čvrstu spregu nacizma i kapitalizma kada je Hitlerova
Njemačka stala iza kapitala. Danas je nužno govoriti o kapitalizmu, jer
kad prestanete govoriti o njemu pristajete na određeni klasni interes i
na historijski revizionizam. Matrica koje se drži neoliberalni humanizam
i na kojem je zasnovana današnja politika, a po kojem je rat loš, a mir
dobar – intervencija je u interesu počinitelja, a ne žrtava.
Ima li u tome povijesti?, upitao je. Mogu li se odsjecati glave
kraljevima? Jakobinci tvrde da nema, Hegel kaže da se može i u povijesti
biti nevin, ali to može biti samo kamen, već dijete ne može, budući da
je nevinost moguća samo u nečinjenju. Onog trenutka kad stupa u
društvene odnose, čovjek prestaje biti nevin. Fašizam se zato uvijek
pojavljuje kao nasilje u prošlosti, nikad u svojoj aktualizaciji.
Na ovim prostorima došlo je do promjene u vlasničkim odnosima, do onoga
što se nekada zvalo prvobitna akumulacija kapitala za koju su trebali
biti napravljeni određeni preduvjeti. Marx je u svom Kapitalu kritizirao
Smithova tumačenja po kojima su neki ljudi marljiviji i štedljiviji te
tako akumuliraju kapital, što je, kaže Buden, bedastoća, s obzirom da je
u osovi svega nasilje koje determinira vlasničke odnose. Po njemu je
ideološka prvobitna akumulacija obavljena kada je ljudima oduzeto pravo
da budu djelatni akteri i subjekti historije. „Stalno slušamo: okrenimo
se budućnosti, ali budućnosti nema, budućnost je revolucija! Znamo
budućnost, ali nam je prošlost potpuno neizvjesna“, podsjetio je Buden
na ruski vic.