“Ničim izazvan”
je bend iz srbijanskog omanjeg grada Vrbas, ali to članovima nije smetalo da
probije barijeru i osvoji publiku s prostora ex-Jugoslavije i postane pravo
regionalno muzičko čudo. Po mnogo čemu se razlikuje od većine bendova, a ono
što je posebno upečatljivo jeste što ova muzička družina ima devet članova. U
zadnjih pet godina, otkad je izašao njihov hit “O tebi”, nastupili su
na svim regionalnim festivalima koji nešto znače. Iza njih su brojni uspješni
nastupi, a ostvarili su i respektabilnu saradnja sa legendom domaće rok muzike
Darkom Rundekom, koji je gostovao na njihovoj pjesmi “Beskućnik”.
10. decembra “Ničim
izazvan” će nastupiti u banjalučkom KSB-u (Klub studenata Banjaluke, bivši
klub Index u studentkom domu) i povodom ovog nastupa pjevač i tekstopisac ovog
benda Boris Bakalov dao je intervju za Buka magazin.
Već
pet godina ste na sceni i postali ste popularni u cijelom regionu. Da li je vaš
uspjeh došao neočekivano i koliko rada stoji iza vašeg benda prije no što ste
objavili prvi album na kojoj se nalazi pjesma “O tebi” koja je posala
veliki hit?
Iako nismo imali jasan cilj pre našeg
prvog singla, želeli smo da tu jednu pesmu koju ćemo snimiti uradimo na najbolji
mogući način. Dosta je truda uloženo u sam taj početak. Uspeh pesme ”O tebi”
nas je pogurao napred, otvorio nepregledne horizonte i svima nam promenio
živote.
Mislite li bi da bi i bez You Tuba ta pjesma ostvarila isti uspjeh?
Postoji mogućnost da je YouTube pomogao da pesma brže dobije
širinu. Pesma se u tom trenutku vrtela i na velikom broju radio stanica, pa je
teško reći odakle je bio jači udar. Moje neskromno mišljenje je da je energija
pesme takva da bi se snašla u bilo kojoj situaciji.
Koliko pomaže internet prezentacija vašem bendu da bi došli do publike?
Pomaže dosta. Prednost interneta je da praktično imate neku vrstu sopstvene
male medijske kuće. Uređujete program,
sami radite marketing, odlučujete o sadržaju. Tako imate priliku da prenesete
deo sebe i na taj način najbolje predstavite svoj proizvod , u našem slučaju
muziku.
Vježbate li svakodnevno?
Pored muzike većina nas ima i neke
”obične” svakodnevne obaveze i poslove pa je teško organizovati zajedničke
probe baš svaki dan. Međutim za domaći zadatak mora uvek da se nađe vreme.
Druženje sa instrumentima je obavezno i svakodnevno.
Gdje ste do sada nastupali, da li ste imali neki veći solistički koncert?
Koliko publike je najviše posjetilo neki od vaših svirki?
Nastupali smo na mnogo festivala kod
nas i u regionu i imali mnoštvo samostalnih koncerata. Dešava se da nastupamo
pred više hiljada ljudi i svaki put se oduševimo kada čujemo da ljudi toliko
daleko od naše kuće pevaju naše pesme.
Kako ste došli do toga da date tako neobično ime bendu?
Počeli smo da se bavimo muzikom bez
ikakvog jasnog povoda, apsolutno ničim izazvano. Odatle je i potekao naziv
benda.
Vaš bend je mnogoljudan. Kako ste uspjeli da se skupite u tolikom broju kada
znamo da je u današnje vrijeme jako teško naći nekoga ko bi se bavio bilo
kakvim vidom umjetnosti, pa tako i muzikom?
Naš bend broji devet članova. Imali smo
sreću da smo pre nastanka benda svi bili veoma dobri prijatelji i skupili smo
se oko jedne divne ideje – da stvaramo muziku. Skup toliko pozitivnih energija
na jednom mestu i sa jednim takvim ciljem jednostavno nije mogao da podje po
zlu.
U koji žanr spada vaš bend i koja je vaša ciljna grupa?
Naša parola je ”Naš žanr je da nemamo
žanr”. Sviđa nam se ideja da nismo ograničeni jednim muzičkim pravcem. U našim
pesmama možete čuti širok dijapazon različitih ritmova i muzičkih opredeljenja.
Na taj način ideje koje imamo u glavi mnogo lakše i prirodnije budu pretočene u
muziku i pesmu.
Ispostavilo se da naše pesme vole svi, počevši od dece od 3-4 godine do
starijih ljudi u pedesetim, šezdesetim godinama. Ponosni smo što pravimo takvu
muziku i to nam se jako dopada.
Iz
manjeg ste grada iz Srbije, Vrbasa, ali opet ste nekako našli put do publike i
postigli ste uspjeh. Ko vam je najviše pomogao u tom probitku, ili je cijeli
uspjeh zasnovan na vašem radu i zalaganju?
Jedina istina je da, ako imaš dobru
pesmu, pola posla završeno. Druga polovina uspeha je rad, odricanje i iskrena
želja. Postoji dosta ljudi koji su u našim počecima dosta pomogli a posebno bih
izdvojio Roberta Telčera, gitaristu Partibrejkersa i Velikog prezira, koji je
tu od samog početka sa nama. Robert nam je ustupio svoj studio za vežbanje i
stalno je tu da nas posavetuje i da nam da neke smernice.
Po
melodijama pjesama, a i vašoj saradnji sa Rundekom otkriva se ko vam je uzor.
Međutim, imate li još nekih uzora osim njega?
Nemamo jasne uzore. Pa čak ni Darko
Rundek nije uzor u pravom smislu te reči. Mi smo, pored Rundeka, kroz naše
živote slušali hiljade muzičara i bendova i od svakog od njih verovatno sada po
nešto implementiramo u naše muzičko stvaralaštvo.
Kako je došlo do vaše saradnje sa Rundekom?
Na OK Festu na Tjentištu smo imali
priliku i čast da se upoznamo sa njim i ostatkom njegovog Cargo Tria i kroz
razgovor smo došli do toga da bismo mogli uraditi nešto zajedno. On je bez
razmišljanja pristao.Tu se rodila ta ideja o saradnji, kasnije ostvarena kroz
pesmu ”Beskućnik”.
Koliko je u današnje vrijeme teško graditi karijeru?
Mislim da je tajna u tome da ne gledate
na to kao na ”građenje karijere”. Iako
to mi tehnički radimo, mi ne gledamo na to baš tako. Mi gledamo na sve ovo samo
kao ”stvaranje muzike” i to je to. Kada gradite karijeru, karijera može da propadne. Muzika koju napravite je večna.
Mislite li da doba interneta više pomaže ili odmaže mladim bendovima, obzirom
da on, osim što je odličan za promociju, ipak stvara i veliku konkurenciju među
bendovima?
Pomaže bendovima koji imaju kvalitet za
veći uspeh. Omogućava lakši proboj do ljudi. Trebalo bi da stvara veliku
konkurenciju a samim tim i da poveća trud da se bude što kvalitetniji i bolji
da bi bend isplivao iz mora bendova koji žele isto. Opet, za sve je na kraju
potrebna samo dobra pesma.
Ko je vaš omiljeni bend od grupa mlađe generacije?
Izdvojio bih naše prijatelje iz grupe
S.A.R.S. koji imaju apsolutnu dominaciju
na ovim prostorima i takodje prijateljski bend iz Banja Luke koji je u
ekspanziji i koji pravi sjajnu muziku.
Da li svirate i izvan okvira bivše Juge i koji gradovi u kojima ste svirali su
na vas ostavili najljepši dojam?
Sviramo gde god ljudi žele da nas čuju.
Nadamo se da ćemo još pojačati nastupe i van granica bivše Jugoslavije.
Sjajno smo se proveli skoro u Zagrebu
gde smo gostovali na dva velika S.A.R.S-ova koncerta. Zagrebačka publika nas je
oduševila. Odredjenom broju ljudi u punom Domu sportova nismo bili baš poznati
ali smo posle svake pesme dobili gromoglasan aplauz i uzvike podrške od cele
hale.
Na koji način radite koncerte, imate li menadžera ili sami radite organizaciju?
Sa razvitkom i širenjem benda širi se i
broj ljudi koji je iza paravana. Obim tehničkih poslova se povećava i nemoguće
je stvarati muziku i baviti se i tim stvarima. Učestvujemo i u tom tehničkom
delu ali postoje ljudi koji se samo o tome brinu.
Radite li neke druge poslove osim sviranja ili se isključivo bavite samo
muzikom?
Da, preko dana se bavimo nekim drugim
poslovima. Ja kada se ne bavim muzikom bavim se grafičkim dizajnom, jedan član
radi u kafiću, jedan u vinariji, jedan je instruktor vožnje, jedan je profesor
u školi. Prilično šarena zanimanja i se svi vodimo parolom ”Bartender by day
rockstar by night”.
Koji su vaši daljnji planovi?
Planovi su nam da nastavimo u istom ritmu kao i do sada. Pravimo nove pesme,
nove spotove i planiramo nove nastupe. Muzika nas oslobađa i čini naš duh
bogatim i plan je da se ne zaustavljamo.