Umoru loših vijesti tu i tamo se ušulja i poneka dobra. Ona koja budi nadu da stvari mogu biti bolje pa makar i na maloj skali. Takve vijesti uglavnom dolaze iz svijeta znanosti. U njoj tisuće ljudi predano rade na najrazličitijim temama, od kojih su neke sasvim apstraktne i razumljive samo govorom visoke matematike, dok su mnoge iz područja koja su u dodiru s našim svakodnevnim životima.
Jedno od tih područja je medicina. Napredak koji je postignut posljednjih tridesetak godina gotovo je nevjerojatan. Ne samo da su otkriveni brojni novi lijekovi, kirurški postupci i vakcine, nego je medicina došla na razinu molekula. Danas se rutinski očitavaju genomi i vrše intervencije na DNK molekulama. Istraživanja s matičnim stanicama otvaraju puteve za liječenje različitih bolesti pa i onih vezanih uz različite tipove degradacije mozga. Ono što je danas samo najava laboratorijskih rezultata, uglavnom dobivenih radom na mišjim sojevima, već za nekoliko godina može doći do kliničkih testiranja.
Ipak, nije sve sjajno i bajno. Odlazak u bolnicu nosi rizik zaraze bakterijama koje su otporne na sve vrste antibiotika. Radi se o tome da brzina kojom se bakterije dijele omogućava da nakon što neki antibiotik pobije gotovo sve osim onih nekoliko koje su zbog tko zna kojih razloga mutirale, baš tih nekoliko u vrlo kratkom vremenu postanu dominantan soj. Golema upotreba antibiotika dovela je do toga da broj rezistentnih bakterijskih sojeva stalno raste i to puno brže nego što se stvaraju novi antibiotici. To stvara i velike probleme u bolnicama u koje su se nastanili neki od tih sojeva.
Evo nekoliko najčešćih: Staphylococcus aureus (zlatni stafilokok, uključivo na meticilin rezistentni Staphylococcus aureus – MRSA), Escherichia coli, Klebsiella, Pseudomonas, uropatogena E. coli, Klebsiella pneumoniae, Enterococcus faecalis i Candida.
Higijena je najefikasnija strategija u borbi protiv prenošenja ovih bakterija na pacijenta. Uopće ne treba sumnjati u to da kirurzi i sve osoblje uključeno u zahvate održavaju maksimalnu moguću sterilnost kako dvorane i alata tako i vlastitih zaštitnih sredstava kao što su kute, maske i rukavice. Međutim, ma kako se temeljito sterilizirale površine u bolnicama, što uključuje hodnike, sobe i ostale površine s kojima se pacijenti i osoblje nalaze u dodiru, na duži rok nije moguće održati visok stupanj sterilnosti. Ako ste ikada bili u nekoj bolnici, vidjeli ste kako gomile ljudi prolaze hodnicima ili čekaju pred ambulantama. Zidovi, podovi i sve druge površine prekrivaju se najrazličitijim sitnim česticama od kojih su mnoge bakterije i virusi. Koji put je dovoljan samo jedan dodir da se sa zagađene površine, na primjer sa stola s hranom, bakterija prenese na ranu ili kroz usta u tijelo. Posebno su opasna mjesta koja se često dodiruju, kao što su kvake, tipkovnice, ograde kreveta, zvona na vratima i slično. Na suhim površinama se bakterije koje smo gore naveli, kao i mnoge druge Gram-negativne bakterije, mogu zadržati danima, tjednima, pa čak i mjesecima. Navest ću samo dva primjera: čuveni virus SARS-CoV-2 (uzročnik kovida) na nehrđajućem čeliku živi 48 sati, a na plastici do 72 sata, dok zlatni stafilokok može na nehrđajućem čeliku preživjeti do šest tjedana, a na plastici tri mjeseca.
Osoblje koje se brine o pacijentima lako može dodirom takve površine prenijeti bakteriju na svoje zaštitne rukavice i potom direktno na pacijenta ili na neku njemu blisku površinu. Sadašnje metode čišćenja naprosto nisu dovoljno moćne ni dugotrajne da bi sasvim riješile ove probleme. Sve to predstavlja veliki problem. Postoje brojna različita istraživanja kako bi se našla prava i dugotrajna rješenja.
Jedno od takvih izazvalo je veliki interes nakon što su nedavno objavljeni rezultati u časopisu “Scientific Reports”. Grupa istraživača sa Sveučilišta Nottingham ubacila je u industrijski proizvedenu epoksi smolu chlorhexidine digluconate (CHX). CHX je biocid vrlo širokog spektra koji razarajući membranu bakterije uzrokuje njenu smrt. To djelovanje nije ograničeno samo na jednostanične organizme. U navedenom istraživanju ispitana je djelotvornost i trajnost djelovanja protiv Staphylococcus aureus, Escherichije coli, Pseudomonas aeruginosa i Candide albicans, najčešćih bolničkih bakterija.
Pokazalo se da je ovaj epoksi premaz kojim se mogu obojati praktično svi zidovi i podovi vrlo otporan na habanje i da pritom zadržava biocidna svojstva čak i protiv bakterija koje su stekle otpornost na sam CHX. Ova smola se može vrlo dugo čuvati u spremnicima a da ne gubi na antimikrobnoj efikasnosti. Kada se nanese na površinu, uništava sve ispitivane bakterije, dapače sve Gram-negativne i Gram-pozitivne bakterije, kao i patogene gljivice. To svojstvo zadržava onoliko dugo koliko traje i epoksidni premaz, a to je prilično dugo, kao što mnogi od nas iz iskustva znaju. Zbog toga što upotrebljava industrijski proizvedenu smolu, ovaj premaz može biti široko dostupan i u siromašnijim sredinama.
Dakle, efikasnost, dugotrajnost i cijena čine ovo uzbudljivim mogućim rješenjem u borbi protiv bolničkih zaraza zloćudnim bakterijama i gljivicama.