Više naučnih disciplina dokazalo je da postoje različiti načini na koje možemo biti muško, žensko ili oboje. Antropolozi tvrde da ćemo prihvatanjem ovih istina pomoći ljudima da napreduju, piše Sapiens.org.
Uzmimo, naprimjer, definicije žene koje se koriste u društvu. Još uvijek se kreću od spornih do šokantnih, uključujući “slabiji pol”, “neko ko ima maternicu” ili “neko ko ima X hromozome, bez penisa” itd.
Ovakva poimanja nisu evoluirala od 1871. godine, kada je prirodnjak Charles Darwin saopštio svijetu da je “muškarac hrabriji, agresivniji, energičniji od žene i da ima inventivniji um.” Većina evolucionih teorija iz 20. vijeka tvrdi da je evolucija stvorila dvije vrste bića—muška i ženska – i da ponašanje pojedinaca i njihova priroda odražavaju ovu biološku binarnost.
Danas se niz pseudonačnih tvrdnji o “plavom i rozom mozgu”, testosteronima i agresivnosti muških primata nude kao prirodna objašnjenja za muško i žensko ponašanje, uključujući razlike u visini plata, poslovima, političkom i ekonomskom vođstvu i seksualnosti. U političkoj i pravnoj sferi, vjerovanje da biologija stvara dvije vrste ljudskih bića predstavlja osnovu za nametanje pravila ponašanja ljudima.
Ove tvrdnje i vjerovanja su prije svega pogrešni. Pored toga, pojednostavljeno binarno shvatanje stvara fiktivni okvir za rat polova koji se manifestuje kroz pogrešno učenje o osnovama biologije, kršenje ženskih prava, opravdavanje incela i muškog nasilja, te kreiranje zakona na štetu transrodnih osoba.
Nauka ukazuje na ispravniji put ka razumijevanju biologije polova. Prepoznavanjem prave raznolikosti ljudskog iskustva, čovječanstvo može prigrliti široku i kompleksnu ljudsku prirodu. Ovaj pogled zasnovan na dokazima ne samo da je daleko interesantniji od pojednostavljenog i netačnog “penis vs. bez penisa”, već je bolji i za međusobno poštovanje i napredak. Počevši od najosnovnije biologije životinja, postoji mnoštvo načina da se bude muško, žensko ili oboje. Okeani su puni ribljih vrsta koje mijenjaju pol sredinom života, a neke se kasnije ponovo vraćaju na prethodni. Postoje hermafroditi beskičmenjaci i gušteri koji imaju samo ženski pol, a razmnožavaju se rekombinacijom vlastitih hromozoma. Kod nekih sisara, žene bujaju od testosterona i imaju velike penise. Kod raznih riba i sisara, muškarci su potpuno zaduženi za brigu o bebama. Kod nekih vrsta, ženke su autoritarne, promiskuitetne i – da, Darwine – agresivne
Naravno, postoje tipične razlike između žena i muškaraca kod mnogih vrsta. Ali daleko je više raznovrsnosti, kompleksnosti i saradnje nego što većina ljudi misli.
Kada se bliže pogleda biologija polova kod životinja, uključujući ljude, jasno je da je Darwin debelo u krivu.
Muškarci/žene i muški/ženski nisu biološki termini, niti su utemeljeni ekskluzivno u biologiji.
Biološki, pol nije jednostavno definisan niti jednoobrazno utjelovljen. Kod ljudi, ako imate dva X hromozoma ili X i Y hromozome, to ne kreira binarna tijela, sudbine ili živote. Ako bismo mogli zaviriti u maternicu sa fetusom od šest do osam nedelja vidjeli bismo da su genitalije napravljene od potpuno istog materijala. Obzirom da imju nekoliko različitih krajnjih funkcija, njihov konačni oblik je različit, ali ima mnogo preklapanja.
Zapravo, od 140 miliona beba koje su rođene prošle godine, najmanje 280,000 se neuklapa u jasan binarni model određivanja pola. Genitalije, nivoi hormona i hromozomi nisu pouzdani determinišući faktori pola. Postoje, naprimjer, ljudi sa XY hormozomima koji imaju ženske karakteristike, ljudi sa neodređenim genitalijama, i žene sa nivoima testosterona izvan tipičnog “ženskog raspona”.
Biološki, nema jednostavne dihotomije između žena i muškaraca. Mozak nije ništa više polno određen od bubrega ili jetre. Zapravo, mozak je mozaik ženskih i muških karakteristika.
Naravno, postoje jasne tjelesne razlike u smislu sposobnosti rađanja i laktacije i široki dijapazon obrazaca u razvoju i raspodjeli tjelesne veličine, snage i mnoštva drugih procesa. Ali takvi obrasci se većinom isprepleteni i samo nekolicina je raspodijeljena prema jasnim ili funkcionalnim dihotomijama. Brojne studije su otkrile da su razlike između odraslih muškaraca i žena prenaglašene i velikim dijelom su pod uticajem biologije i kulture. Ljudi su spoj prirode i odgoja.
Zaključak na osnovu naučnih podataka je da muškarac/žena, muški/ženski nisu niti biološki termini, niti su ukorijenjeni isključivo u biologiji. Postoje mnogi uspješni biološki različiti načini da se bude ljudsko biće i milioni ljudi utjelovljuju tu različitost.
Odrastati kao ljudsko biće znači odrastati u svijetu različitih očekivanja u pogledu pola, tipova tijela, reproduktivnih opcija, porodičnih struktura i seksualnih orijentacija.
Tako da, umjesto da slušate ljude koji su mizogeni, seksisti, homotransfobični, inceli ili političari koji zasnivaju svoje ideologije na biološkoj polnoj binarnosti i mitovima o evoluciji, treba da budemo otvoreni za ozbiljno razumijevanje biologije i njenih boljih opcija za ljudski razvoj. Jednostavna muško-ženska binarnost nije dovoljna da izrazi cijeli dijapazon ljudskog postojanja. Razumijevanje i uvrštavanje ovoga u naše obrazovanje, živote i zakone nudi bolje mogućnosti, veću jednakost i više sreće za ljudsko društvo.