Supruga osnivača komunizma, inače potomkinja pruske i britanske aristokratije, i u danima siromaštva je nosila vizit kartu na kojoj je pisalo “rođena kao baronesa Dženi fon Vestfalen”. Imali su sedmoro djece, ali je samo troje doživjelo zrele godine. Dvije ćerke su izvršile samoubistvo zbog političkih i bračnih problema.
Marksov saradnik Fridrih Engels je na Dženinoj sahrani govorio o njenom značaju.
“Doprinos te žene takve oštre kritičke inteligencije, takvog političkog takta, karakteristične energije i strasti, bila je posvećena drugovima u borbi – njen doprinos pokretu skoro 40 godina nije bio poznat javnosti”, rekao je Engels.
Dženi se u 22. godini 1836. tajno vjerila za tada 18-godišnjeg Karla kada je počeo da studira. U Berlinu je napisao tri knjige poezije za nju, 300 strana iz filozofije prava, prevode grčkih i rimskih tekstova.
Kada su prevazišli protivljenje porodica vjenčanju, mladoženja je na medeni mjesec poneo 45 knjiga za izučavanje poslije čega je došao do zaključaka da je religija opijum za narod i da je proleterijat, najniža klasa u društvu, u srži emancipacije čovječanstva.
U knjizi se opisuje kako je par molio za novac porodice, prijatelje i kolege u narednih 25 godina, kako su bili protjerivani i kako su živjeli u bijedi.
Imovinsko stanje Karla i Dženi se poboljšalo poslije francusko-pruskog rata 1870. godine kada je on objavio knjigu o građanskom sukobu koji je uslijedio u Francuskoj, a izašao je i prvi tom “Kapitala”.
Pod uticajem Marksa i Engelsa, tajno udruženje u Francuskoj, Liga pravde, postepeno je postalo Komunisitčka liga s promenom slogana od “Svi ljudi su braća” do “Proleteri svih zemlja, ujedinite se”.