Pored nje, u automobilu su bili i suprug Josip Radeljak Dikan, njihova kćerka Lana, Enina majka Tereza, a vozio se Radeljakov sin Leo.
Tog kobnog 15. avgusta Ena je sa Josipom, Leom, svojom majkom Terezom i kćerkom Lanom iz vile u Supetru krenula u posjetu prijatelju, kompozitoru Stipici Kalođeri. Niko nije slutio da je to bilo njeno posljednje putovanje.
U mjestu Splitska, Leo Radeljak odlučio je da ocu prepusti vožnju džipa nakon što je zakačio kamen i razbio far. Zaustavili su se na uzbrdici i obojica su izašli iz automobila koji je počeo nekontrolisano da klizi unazad. Ena i Tereza sa Lanom nisu uspjele da izađu.
Terenac je završio u provaliji. Tereza je zadobila višestruke povrede, a i Lana je završila u bolnici. Josip i Leo nisu bili povrijeđeni. Eni nije bilo spasa. Imala je tešku frakturu lobanje, slomljen vrat, nagnječen grudni koš i polomljene obje nadlaktice. Povrede su bile preteške i ubrzo je preminula.
Njena smrt šokirala je cijelu regiju, naročito zato što je svega mjesec dana ranije Ena za jedan magazin pozirala s tek rođenom kćerkom Lanom na prsima. Sa svojom bebom provela je samo 44 dana.
U životu je imala jedan jedini veliki strah, od vožnje automobilom i avionom. Kasnije su Enini prijatelji govorili da je predosjećala svoju smrt.
Toliko se plašila vožnje da je zbog toga potražila i stručnu pomoć, a nakon saobraćajne nesreće koju je izazvala 1996. godine, u kojoj je jedan motociklista izgubio život, a njen prijatelj zadobio teške povrede, tada se fobija dodatno pogoršala.
Tada je osuđena na tri godine uslovne slobode, ali veća kazna je bio snažan psihički šok od kojeg se nikada nije potpuno oporavila.
Htjela da studira prava, pa postala omiljena hrvatska glumica
Imala je samo 40 godina, a dotad je uspjela da na daskama koje život znače napravi sve što je bilo moguće. Svoj pečat ostavila je u kultnim predstavama i filmovima hrvatske i jugoslavenske kinematografije.
Uloga koja ju je proslavila bila je u filmu “Pad Italije” 1981. godine. Ena Begović tada postaje neprikosnoveni simbol ljepote Jugoslavije osamdesetih. Slede uloge u filmovima “Idemo dalje” i “Glembajevi” 1988. godine.
Ena Begović za ulogu baronice Kasteli-Glembaj dobila je Zlatnu arenu u Puli za sporednu žensku ulogu, ali ju je odbila, smatrajući da je njena uloga u filmu bila glavna. Ipak, Zlatnu arenu je dobila devet godina kasnije za ulogu u filmu „Treća žena“. Sjajne uloge je ostvarila u filmovima “Balkan ekspres”, “Čaruga”, “Ne zaboravi me” i mnogim drugim.
Zanimljivo je da u mladosti uopšte nije htjela da bude glumica, već je u Zagreb stigla kako bi studirala na Pravnom fakultetu. Tek je na nagovor kolega odlučila da upiše Akademiju dramskih umjetnosti.
Mnogi su je smatrali najljepšom hrvatskom glumicom. Voljela je da čita, bila je tiha, imala je odličan smisao za humor, živela je povučenim životom ispunjenim radom, okružena bliskim prijateljima.
Kćerka Lana i suprug Josip ne zaboravljaju Enu
Tada beba od jedva mesec i po dana, malena Lana nastavila je da odrasta sa svojim tatom Josipom Radeljakom Dikanom, koji je veoma ponosan na nju. Lana sve više liči na svoju pokojnu mamu, a kako je ona bila vanserijska ljepotica, ne čudi što je i Lana takva.
Lana je napunila 24 godine 2. jula, a Josip Radeljak je uoči rođendana objavio njihovu zajedničku fotografiju, sa opisom koji podsjeća na sve ono što su prošli.
On također na svom nalogu redovno dijeli Enine fotografije i podsjeća na njen lik i djelo, ali i na njihovu veliku ljubav.
– Ljubavi moja jedina i nezaboravna! Danas na dan Velike Gospe, kao i svakim drugim danom do vječnosti – znaš ti !!S NAM SI LJUBAVII MI SMO S TOBOM! – objavio je Josip na svom “Fejsbuk, piše Azra