Rođena u Čačku, već sa 16 godina počela se profesionalno baviti glumom, a s 21 godinom diplomirala je na Akademiji dramskih umjetnosti u Beogradu.
Prvi se put na filmu pojavila 1977. godine, u "Leptirovom oblaku", ali njezin najplodniji i najuspješniji period bio je između 1983. i 1985. godine, kad je snimila pet filmova koji su je proslavili i koji se i danas smatraju kultnima. Za "Šećernu vodicu" dobila ja Zlatnu arenu u Puli, proslavila se u "Davitelju protiv davitelja", "Balkanskom špijunu", "Uni", filmu u kojem je glumila studenticu koja zavede profesora Radu Šerbedžiju, a za ulogu u "Život je lijep" dobila je nagradu na filmskom festivalu u Veneciji.
Osim toga, bavila se i eksperimentalnim filmom i drugim oblicima umjetnosti, a o njezinom je radu na ovogodišnjem filmskom festivalu u Puli postavljena i multimedijalna izložba.
Pričalo se nakon filma "Una" da je u stvarnom životu u vezi sa Šerbedžijom, što je ona demantirala, a jednom je otišla s intervjua nakon što su je to pitali.
"Ja sam fascinirana Radom Šerbedžijom. Ja ga obožavam, i uvijek ću ga visoko staviti na pijedestal ljudi koje sam upoznala u svom životu. Nisam gledala mnogo njegovih predstava prije nego što sam ga upoznala, ali sam zato gledala dosta filmova. Međutim, to me nije fasciniralo, ja sam to poštovala", rekla je Sonja.
Pojavila se još i u filmovima "Kako je propao rokenrol", "Čavka", "Mi nismo anđeli", "Ni na nebu ni na zemlji", a posljednja uloga bila joj je u seriji "Vratit će se rode".
U osamdesetima se počela družiti s bendom Ekaterina Velika i sa svima je bila bliska prijateljica.
"Nisam bila sretna što se družim s njima. Bila sam sretna što sam pronašla ljude koji su nesretni kao ja", izjavila je.
Tako je i upoznala jazz glazbenika Vlajka Lalića, s kojim je godinama bila u vezi i maštala da s njim provede cijeli život. Međutim, Lalić je tragično poginuo 1990. godine, kad se utopio na jedrenju.
"Dok sam bila mlada, često sam zamišljala kako ću imati brak i obitelj s čovjekom kojeg beskrajno volim i kojem ću se potpuno posvetiti. Imala sam veliku ljubav. Otkako je on otišao iz mog života, kad sam imala 29 godina, sebe smatram udovicom", rekla je Savić.
Nakon toga odselila se u Sloveniju, a tad su već krenule priče da se drogira, što je ona uglavnom demantirala.
Teško je doživjela i prerane smrti prijatelja iz EKV-a, a u Sloveniji je nastavila raditi tijekom devedesetih, iako ne tolikim intenzitetom, a nakon desetak godina vratila se u Beograd.
"Zašto loše prolazim u gradu u kojem živim, u zemlji iz koje potječem, pojma nemam. Da nije bilo Slovenije, ne bih preživjela devedesete, a isto vrijedi i za ovo vrijeme. Voljela bih dobiti sredstva i napraviti samo još jedan suvremeni cyber music hall koji bi prerastao u clubbing, ali ovaj grad izgleda da nema afiniteta prema meni. Često čujem da govore kako sam ekscesna ličnost, iako kad radim nikad nisam takva, pitajte koga hoćete", rekla je.
Preminula je u Beogradu 2008. godine, a pronašli su je u praznom stanu, na madracu koji je bio na podu. Navodno je preminula do predoziranja heroinom.
Pokopana je u rodnom selu njezina oca, a na sprovod nije došao nitko od njezinih kolega. Imala je 47 godina, piše 100posto.hr.