U Jugoslaviji se znalo kako se ide u goste.
Flaša vinjaka ili šljive, kilo šećera u kocki, 100 ili 200 grama mljevene kafe, u zavisnosti koliko gosti dobro stoje, i za dječicu obavezno čokolada!
Ali ne bilo koja, nego „braco“ ili „seka“, a kod većine domaćina i „braco“ i „seka“.
Rođeni u SFRJ rado se sećaju tih čokolada u plavom i roze omotu koje su se prodavale širom Jugoslavije, a proizvodila ih je hrvatska fabrika „Zvečevo„.
Bila je to jedna od najdražih dječjih poslastica u ono vrijeme, a u goste se bez nje nije išlo.
Čuvene čokolade sa dječakom i djevojčicom na omotu počele su da se proizvode davne 1957. godine. U prvo vrijeme na ambalaži su bile ilustracije, a od 1988. godine omot su krasile fotografije pravog dječaka i prave djevojčice.
Kada su se pojavile, fotografije to dvoje djece izazvale su veliku pažnju pa su svi željeli da znaju ko su, čija su, jer nije mala stvar pojaviti se na čokoladi koja se prodavala u zemlji od 22 miliona stanovnika!
Većina je mislila da su to sigurno djeca nekog budže, nekog funkcionera koji ih je progurao da se nađu na čokoladi.
Decenijama kasnije, društvenim mrežama počela je da se vrti fotografija na kojoj su, kako je stajalo u opisu, navodno Mario i Dubravka Pešun – sin i ćerka Boška Pešuna, poznatog slikara i grafičara iz Osijeka, koji je radio dizajn za Saponiju Osijek i Zvečevo.
Posle ilustracije Brace i Seke, na omotu su se pojavila prava djeca!
– S Bracom se ne poznajem osobno, ali me je pronašao na Fejsbuku pre godinu-dve i sad smo u kontaktu, ispričala je prije skoro 10 godina za Radio Sarajevo prava Seka sa čokolade – Tea Agbaba čiju fotografiju možete pogledati ovdje.
Naime, plavokosa djevojčica koja je krasila omot popularne čokolade je Tea Agbaba, ćerka novinara Gradimira Agbabe koja je u razgovoru za Radiosarajevo pre deceniju otkrila kako se baš njena fotografija našla na omotu čokolade, a otkrila je i nekoliko detalja iz svog života.
– Bio je jedan sasvim normalan dan i mislim da su tražili po vrtićima djecu, te ko bi mogao biti na tim čokoladama, ali su sve vreme gledali u mene. Odmah su rekli da sam ja ta! – ispričala je Tea i dodala kako su joj tada svi rekli da je to predivna prilika.
– Mislim da sam upravo ja ta jer sam bila dosta nasmešena, braća su mi uvek govorila da imam te neke dečje obraze i da ih dan-danas imam. Valjda sam baš bila prava „mala curica“ – rekla je.
Ispričala je i anegdotu kako nije znala da će na čokoladama biti i „Braco“, koji je bio Dan Babić, pa joj nije bilo jasno kako će sada neki nepoznati dečko biti njezin brat, kad ona ima trojicu braće.
– Takođe se sećam da sam u jednom trenutku htela da se sama fotografišem, pa su mi onda objašnjavali da nema mogućnosti da u isto vreme budem na fotografiji i da se sama fotografišem – ispričala je Tea za Radiosarajevo.ba.
– S Bracom se ne poznajem lično, ali me je pronašao na FB pre godinu-dve i sad smo u kontaktu. Čini mi se kao jedan jako simpatičan dečko, delimo jednu dosta veliku uspomenu iz našeg detinjstva – rekla je Tea koja je 20 godina živela u Londonu, a potom prešla na Palma de Majorku.
Tada je ispričala i da je nostalgična, da joj nedostaju Hrvatska i sarma, a istakla je i da je očuvala jezik i da uvek zna odakle je.
Seka se prodavala i na rebra jer niko nije imao para da kupi cijelu.
Najstariji čokoladni brend ne samo u Hrvatskoj nego i u regionu upravo je čokolada Seka i Braco. Postala je deo identiteta i kolektivnog sjećanja brojnih generacija. Međutim, kada je 1950. počela proizvodnja prve čokolade u Zvečevu ona se zvala samo – Mliječna čokolada. Kako je na njoj bio lik slatke nasmješene djevojčice, sami kupci počeli su da je zovu Seka.
– Sjećam se, imala sam negde 5-6 godina kada me mama poslala u obližnju seosku trgovinu da kupim neke kućne potrepštine. Na polici je iza trgovačkog pulta stajala velika čokolada od pola kilograma na kojoj je bio lik djevojčice. Trgovac je takvu čokoladu prodavao na rebra jer gotovo niko nije mogao da je kupi cijelu. Mama mi je rekla da kupim tri rebra čokolade, jedno rebro za mene, a ostala dva za moje dve mlađe sestre. Vjerovatno je to bilo pred Uskrs jer čokoladu smo tada mogli da priuštimo samo za Božić i Uskrs. Prvu cijelu čokoladu od 100 g dobila sam 1961. kada sam završila u bolnici u Lovranu na operaciji kičme, a donijela mi je teta Milka koja je imala više novca od moje porodice. Tada sam dobila i Seku i Bracu – priseća se mr. Marica Ploužek, šef razvoja proizvoda u požeškom Zvečevu i tvorac mnogih sadašnjih čokolada.
Rodila se iste godine kad je i počela proizvodnja prve čokolade u Požegi.
Kad je imala sedam godina, 1957, u Zvečevu su odlučili da svojoj prvoj čokoladi daju ime Seka jer se to ime već uvrežilo među kupcima. Odluku o tome doneo je tadašnji tehnički direktor Zlatko Šimunović. Iduće godine Seka je dobila i Bracu. Likovi na omotu bili su iz mašte, nacrtani rukom