Drugi po redu regionali festival nezavisne i umjetničke scene BL-ART održaće se od 5 do 8. septembra. Tema ovogodišnjeg festivala je „Regionalne kulturne politike i nezavisne kulturne i umjetničke scene“, a kao gosti festivala najavljeni su umjetnici i kulturni radnici iz Austrije, Slovenije, Bugarske, Hrvatske, Srbije te Bosne i Hercegovine.
Ove godine BL-ART pored banjalučkog Geta organizuje i beogradska organizacija Mikroart u saradnji sa ljubljanskim Institutom Urkubi21. O samom festivalu, onome što nas može očekivati, gostima, alternativnoj i nezavisnoj umjetničkoj sceni u Banjaluci i šire za BUKU smo razgovarali sa Vesnom Malešević i Draženom Crnomatom iz banjalučkog GETA-a.
U septembru ćemo moći uživati u programu festivala BL ART pod nazivom „Regionalne kulturne politike i nezavisne kulturne i umjetničke scene“ koji organizujete po drugi put. Recite nam, kako ste došli na ideju da organizujete festival ovog tipa i koji je njegov osnovni cilj?
Prvobitna ideja festivala je bila predstaviti nezavisnu umjetničku scenu Banjaluke. U međuvremenu smo došli na ideju da izvršimo regionalizaciju koncepta. Kroz rad sa pojedincima i organizacijama iz regiona došli smo na ideju da napravimo jednogodišnji susret na kome bi umjetnici i javni kulturni radnici imali priliku da predstave svoj rad jedni drugima i da razmijene svoja iskustva. Festival je prilika da se zabavimo, a ujedno i mogućnost da se povežemo i kreativno unaprijedimo svoj rad.
Gosti ovogodišnjeg BL ART-a su umjetnici i kulturni radnici iz Austrije, Slovenije, Bugarske, Hrvatske, Srbije te Bosne i Hercegovine. Koliko je značajna ova saradnja umjetnika iz regije, ali i šire?
Grafiti
Jako je značajna iz razloga da se povezivanjem uspijeva održati kontinuitet rada. Razmjena iskustava, problemi sa kojima se susreću umjetnici i organizatori kulturnih manifestacija su smo od nekih tema koje se provlače kroz čitav festival. Ovo nam je i prilika da sa našim gostima isplaniramo aktivnosti za sljedeću godinu. Ovakva manifestacija svakako Banjaluku stavlja na regionalni kulturni radar.
Možete li nam malo više otkriti o samom programu, šta publika može očekivati tokom trajanja festivala?
Festival se kao i prošle godine sastoji od edukativnog, performativnog i zabavnog karaktera. Ovogodišnji partner nam je beogradska organizacija Mikroart koja će se predstaviti sa Uličnom galerijom, serijom nezavisnih filmova i najinteresntnijim dijelom – Pesničenje, na kome će pored srpskih autora/ca učestvovati i naši umjetnici.
Gosti iz Bugarske će se predstaviti projekcijom filma Vitoša, reditelja Ljubomira Mladenova. Film Vitoša prati proteste u Sofiji koji su izazvani nelegalnom privatizacijom same planine pod kojom stoji sama Sofija. Film je svoju premijeru imao ove godine na Sofija Film festivalu. Pored filma gosti će imati priliku da razgovaraju sa samim režiserom. Poslije projekcije slušaćemo muziku od sofijskog benda „Loši Petli“. Naši gosti iz Sarajevskog Otvorenog Centra će se predstaviti diskusijom, projekcijom filma “11. lipanj, prvi Split Pride” a gosti i učesnici festivala imaće priliku da se upoznaju sa printanim izdanjima SOC-a.
Muzički dio festivala će se održati na tvrđavi Kastel. Bendovi nam dolaze iz Austrije, Srbije, Bugarske, Slovenije, neki od njih su Tabor, Klopka za Pionira, Straight Micky and Boyz, Shizomantra, BeatMyth… Igor F. Petković je multimedijalni umjetnik iz Austrije koji će se Banjalucipredstavit svojim novim projektom. Naravno, ovo je dio programa koji nas očekuje. Tu su još ulični performansi, radionice, projekcije aktivističkih filmova, diskusije i okrugli sto na temu „Regionalne kulturne politike i nezavisne kulturne i umjetničke scene“. Lokacije na kojima će se realizovati aktivnosti su Studentsko Pozorište, KUD Čajavec, Gradsko pozorište Jazavac, tvrđava Kastel, Park Mladen Stojanović i javne površine u gradu.
Kakva je prema Vama kulturna politika BiH imajući u vidu kulturu u drugim zemljama. Gdje smo to mi, a gdje su zemlje iz regije?
Mislim da je svima jasno da za kulturu uvijek ima najmanje vremena i sredstava. Država u kojoj muzeji, galerije i pozorišta zatvaraju svoja vrata, jer nisu u mogućnosti da izmire tekuća dugovanja, i sama ispada kao pošalica. S te strane, u regiji se dešavaju slične stvari. Srbija iz budžeta, za kulturu izdvaja 0,62% što je poražavajuće mala brojka. S druge strane, umjetnost je jako pritisnuta tržištem. Treba samo ukazati na činjenicu da mi pokušavamo promovisati onu umjetnost koja se nalazi izvan državnih kulturnih politika ili njihovih definicija. BiH ima svoje specifičnosti koje treba istražiti i etablirati u regionalnoj kulturnoj sceni. Prema nama, BiH uopšte ne zaostaje u tokovima kulturnog stvaralaštva bivše državne zajednice i šire.
Šta je to alternativna kultura u Banjaluci i koliko je ona prihvaćena od strane publike?
Riječ je prije o alternativnim kulturama nego o jednoj alternativnoj kulturi. Banjaluka ima scenu, ali nju treba još osnažiti, makar u pogledu metodologije i poređenja saznanja koja su dobivena radom u Banjaluci sa drugim mjestima kreativnog rada. Svakako postoji još mnogo zajedničkog i ozbiljnog rada kako bi se ovaj grad šire otvorio za sve oblike umjetničke ekspresije i razmjenu kulturnih iskustava.
Prošle godine organizovali ste prvi festival BL ART pod nazivom “Alterkultura, javni prostor i zajedničko”. Pred novi festival možda je pravo vrijeme da pitamo za sumiranje utisaka. Kako je to bilo prije godinu dana?
Prošle godine smo se odvažili da proširimo koncept na regiju i uspjeli smo. Svi gosti koji su bili prošle godine su pozvani sa razlogom. Tematika javnih prostora i zajedničkog (The Commons) je nešto što je i danas aktuelno, pogotovo ne samo u Banjaluci. Imali smo priliku saznati od naših učesnika/ca kako rade nezavisni kulturni centri u Zagrebu, Novom Sadu, Dubrovniku, Beogradu… Banjaluka je jedina u regiji koji nema nezavisni kulturni centar. Stvari u gradu od prošle godine su postale još gore, jer je jedino mjesto na kome ste mogli da sretnete različite oblike umjetnosti – Dom Omladine, demontiran. Scena grada time je počela da regresira.
Kada su u pitanju javni prostori, šta biste u Banjaluci izdvoji kao najveći problem? Park u centru Banjaluke već je izgubljen, dok se na dječijem igralištu pokušao izgraditi parking, a dalje od parka za djecu na tom mjestu nema ništa…
Stalno, kao građani gubimo, bez obzira što smo zadnjih godinu dana i više uporno odbijali odluke gradskih vlasti. Teško nam je svima danas kad pogledamo zgradu koja raste u bivšem Picinom Parku, iz razloga što znamo svi da su nelegalne radnje i interesi pojedinaca prevagnuli. S druge strane čitava situacija oko javnih površina nas je probudila, postali smo svjesniji i hrabriji u iskazivanju svojih stavova. Prošlogodišnje šetnje su uspjele da udruže Banjalučane i da skrenu pažnju ostalih gradova na probleme koji su univerzalni, bez obzira iz koje države dolazite.
Nina Komel – U osnovi Park
Koje javne površine su značajne za građane i u koje bi se javne prostore trebalo više ulagati?
Priroda je nešto što treba da se sačuva, imamo sreću da živimo u gradu koji samo petnaest minuta hoda od centra ima izletišta. Treba insistirati da se sva posječena stabla zamjene novim sadnicama. Preostala mjesta kao dječija igrališta, sportski tereni, biciklističke staze jeste naše javno dobro. Treba dati do znanja da nam je stalo do njih, ali ne kad već bude kasno. Vlast koja ulaže u izgradnju tržnih centara prije nego u igralište, ne može biti prijatelj i partner građana. Gradovi su zajedniča rabota svih društvenih sektora, a ne samo određenih i isključivih interesa reprodukcije kapitala.
Za kraj, kako Vi vidite razvoj kulture na ovom području?
Potrebna nam je svima autonomija u radu. Na dobrom smo putu jer smo već ekonomski neovisni od same države. Nezavisni kulturni i socijalni prostori su svakako bitni za razvoj lokalne scene, kao i za regionalna udruživanja. Oni su platforma za refleksiju, razgovore i proizvodnju novih kulturnih i socijalnih sadržaja. Banjaluka takvog prostora nema, ali će ga imati – to su nekakvi pravci kretanja. Potreban je okvir djelovanja i podrške koji će pomoći kulturnim radnicima, neprivilegovanim i umjetnicima da lakše iznesu svoj rad.
Razgovarala Maja Isović