Početkom sedmog mjeseca, u Banjaluci će se, u okviru jubilarnog, desetog po redu Kastel Rock Festa, održati veliki koncert popularnog benda Franc Ferdinand. Povodom tog događaja, koji je od velikog značaja za Banjaluku, razgovaramo sa Sinišom Tomićem, direktorom agencije “Front Stage” koja je organizator Kastel Rock Festa. Pored najave zanimljivih muzičkih dešavanja koja će obilježiti ljetne dane, sa Tomićem razgovaramo o banjalučkoj publici, bendovima u ovom gradu, a on nam otkriva i jednu svoju zanimljivu želju koju bi volio da realizuje.
Početkom sedmog mjeseca, u Banjaluci se održava Kastel Rock Fest, na koji dolazi i poznati bend Franc Ferdinand. Upoznajte nas sa ovim događajem? Koga će još Banjalučani imati priliku čuti na ovoj muzičkoj manifestaciji?
Franc Ferdinand je prva grupa koja je već prije tri mjeseca potvrdila dolazak na Kastel Rock Fest, a koncert će biti održan 2. jula. Ranije se Kastel Rock Fest zvao Mjesec muzike, pa smo prošle godine promijenili ime i tako će ostati u budućnosti, a ove godine festival se održava po deseti put. U proteklih deset godina, održano je pedesetak uspješnih koncerata, a ponosni smo što za ovo jubilarno izdanje festivala u Banjaluku dovodimo veliku rok atrakciju. Još uvijek ne možemo reći ništa detaljnije o ostalim izvođačima koji će nastupiti tokom trajanja festivala, ali mogu reći da će nastupiti još nekoliko kvalitetnih rokenrol zvijezda sa Balkana, a biće zastupljeni i lokalni bendovi. Grupa koja je još potvrdila nastup na Kastel Rok Festu je banjalučki bend Sopot.
Prije festivala, Front Stage dovodi i bend Hladno Pivo koji svaki put u Banjaluci napravi nezaboravnu svirku. Recite nam nešto više o ovom koncertu?
Drugog juna, u subota u 21 čas, na tvrđavi Kastel u Banjaluci, mjesec dana prije Kastel Rock Festa, kao neko zagrijavanje za ovaj festival, organizujemo veliki solistički koncert grupe Hladno pivo. Koncert će biti promocija njihovog zadnjeg albuma, ali i onog novog na čemu ovaj bend radi, tako da Banjalučane očekuje spektakularan koncert ove popularne grupe.
Kakva je publika u Banjaluci? Da li ju je teško „zadovoljiti“?
Banjalučka publika je vrlo izbirljiva i vrlo kritična, a poznato je da su prije dvadeset-trideset godina velika imena iz svijeta muzike znala za to. Čak je i Goran Bregović znao reći da kad ide na turneju sa Bijelim dugmetom gleda da prvi ili drugi koncert bude u Banjaluci i znao je reći da ako u Banjaluci napuni dvoranu Borik, neće imati problema sa koncertima u drugim gradovima u bivšoj Jugoslaviji. Iz svog iskustva mogu reći da stvarno moraš biti kvalitetan da te Banjalučka publika prihvati. Podršku publike u Banjaluci imaju kvalitetni rok bendovi, bendovi koji su manje komercijalni i kvalitetni pop bendovi, jer je to publika koja osjeća i razumije muziku. Pola u šali, pola u istini, volim reći da u Banjaluci ukoliko je dobar rokenrol, biće pun prostor gdje se dešava koncert, a ako je dobar narodnjak, onda će isto tako biti pun prostor. Banjalučku publiku je nemoguće prevariti, muzički je potkovana, a grad je u takvom geografskom položaju da su publici dostupna muzička dešavanja u regionu i šire. Sa jedne strane, to je publika za poželjeti, ali u istom trenutku, teško je pogoditi šta joj odgovara.
Kako biste ocijelini rok scenu u ovom gradu, nekad i sad?
Banjaluka je uvijek imala izuzetno kvalitetne muzičare i izuzetno kvalitetne bendove, u svim muzičkim žanrovima, a posebno se to ističe u rokenrolu. Vrlo teško je porediti vrijeme prije više od dvadeset godina i sad. Polovinom osamdesetih godina, Banjaluka je imala kvalitetna četiri benda (Dinar, Radio, Kejt i Basdans) koji su u jugoslovenskom miljeu, kad je u pitanju rokenrol scena, činili značajna imena. U to vrijeme, banjalučka i riječka scena su proglašene za najkvalitetnije rok scene. Nažalost, iz Banjaluke nije niko napravio veliku jugoslovensku karijeru, za razliku od Rijeke, jer mi i danas slušamo na primjer Let 3 i Damira Urbana, koji je bio u bendu Laufer. Možda se to desilo jer su Riječani bili uporniji, a banjalučke grupe su se pod naletom ratnog vremena raspale. Taj kvalitet o kojem govorim se nastavio do danas. Možda je prisutna kriza autorskih radova, ali ta kriza je prisutna svugdje u svijetu.
Ko se po kvaliteti izdvaja od banjalučkih bendova?
U odnosu na neko ranije vrijeme, ovaj grad ima sjajnu pank scenu, o kojoj široke narodne mase i mediji malo znaju, a u ovoj vrsti muzike kod nas ima vrlo dobrih mladih bendova. U jako kvalitetnoj banjalučkoj rok sceni, po meni, vanserijski bendovi su Sopot i Tanker. Trenutno su ove dvije grupe dva najkvalitetnija muzička banjalučka brenda. Problem je što muzika Sopota i Tankera nije toliko komercijalna da bi bila prihvatljiva za široke narodne mase, pa se odmah kod nas postavlja pitanje ko će slušati tu muziku. Mi bismo trebali strahovito puno da ulažemo u taj naš rokenrol i da omogućimo mladim bendovima uslove da snime vrhunske albume koje bi objavili u velikim regionalnim i evropskim diskografskim kućama, što nije nemoguće. U Banjaluci imamo i bendove Aeksandrija i Aurora, kao i nekoliko dobrih džez sastava, a dobro je i što je RT RS pokrenula svoju produkciju. Sad su objavili album grupe Aleksandrija, koja je skroz OK pop-rok bend. U suštini, imamo sve uslove da se stvori kvalitetna banjalučka scena, samo ju je potrebno podržati.
Dugo ste u svijetu muzike. Šta je ono što je potrebno da jedan bend ili muzičar/ka postane prepoznatljiv?
Puno toga. Prije svega, potrebna je sudbinska predodređenost, talenat i rad od 25 sati dnevno. Potreban je rad na sebi u svim segmentima i vođenje računa o zdravlju, kao i razvijanje harizmatičnosti. Poznati muzičar ne može postati neko ko ne posjeduje harizmatičnost. Uz spomenuto, potrebni su kvalitetan rad, dobre pjesme i izvrsna svirka. To je jako kompleksno, u pitanju je težak posao, pogotovo na našim prostorima, a uspjeh je uvijek neizvjestan.
Koliko su grad ili republičke institucije zainteresovane za pomaganje pri organizovanju ovih i sličnih događaja?
Imamo podršku onoliko koliko se nekad može. Ne mogu reći da sam prezadovoljan, ali ne mogu reći da nisam zadovoljan. Vlada RS je uvijek imala sluha da nam pomogne onoliko koliko može. Naravno, daleko od toga da to ne može i više i bolje, ali ne možemo reći da nismo podržavani i bez te podrške sigurno ne bismo mogli pričati o koncertima koje smo mi odradili. Nisam zadovoljan time što naš festival, Kastel Rock Fest, koji je festival sa najdužom tradicijom i koji je doveo najviše muzičkim imena, ali i svjetskih zvijezda, ipak nije uvršten u kalendar kulturnih aktivnosti grada Banjaluke. Mi iz Front Stage tima mislimo da je to velika profesionalna uvreda za naš festival, jer odavno zaslužujemo da budemo uvršteni u taj kalendar.
Koju zvijezdu iz muzičkog svijeta biste voljeli da ugostite u Banjaluci?
Ja sam čovjek koji stvarno voli svoj grad, rokenrol i ovo čime se bavim. Kao muzičar, prošao sam dosta toga, a najljepši momenti u životu bili su vezani za muziku i rokenrol. Za svojih 48 godina, u regionu i Evropi, vidio sam dosta velikih koncerata i vrlo sam srećan što sam taj „šmek“ rokenrola uspio prenijeti u grad u kojem čitav život živim i koji mi je dao puno. Ponosan sam što smo bili korak do koncerta The Rolling Stones-a, što je istorijsko djelo uopšte komunicirati sa njima. Pored Kastel Rock Festa, na koji ću se truditi da svake godine dovedem veliko ime iz svijeta muzike, volio bih da mi se ispuni želja i da u narednih nekoliko godina neko veliko ime održi veliki besplatni koncert na Trgu Krajine, a moja želja bi bila da to bude koncert od Depeche Mode. Taj koncert bi imao jaku medijsku i kulturološku poruku upućenu iz Banjaluke cijelom svijetu.
Razgovarala Maja Isović