U vremenima kada rokenrol pravac i nije baš na cijeni, mladi banjalučki hard and heavy sastav ”Racija”, poznat po energičnim nastupima i čvrstom zvuku, predstavio je publici svoju novu pjesmu “Plamen”. Bend se u posljednje dvije godine fokusirao na stvaranje autorske muzike, vrijedno radeći na novim materijalima.
Autor pjesme Neven Đurić kazao je da je pjesma autobiografska, te da je inspiraciju pronašao u svakodnevnom životu i stremljenju mladog čovjeka.
”Pjesma opisuje osobu koja sve trpa pod tepih, sve svima oprašta, izvinjava se i kad nije kriva i jednostavno bježi od konflikta na svaki moguć način. Ali čak i takva osoba ima granicu jer, iako s vana izgleda staloženo, u njoj se krije taj plamen koji, kad neko baš pretjera, spali sve pred sobom."
O snimanju albuma, Neven kaže:
"Možda nekad u budućnosti kada snimimo dovoljno singlova koji bi se mogli 'upakovati' kao album. Ali smatram da je vrijeme albuma prošlo. Nova generacija slušalaca nema strpljenja slušati pedesetak minuta muzike odjednom, tako da izdavanje albuma gubi funkciju. Treba izbacivati singlove što češće, jer istoj publici sve brzo dosadi i obavezno snimiti spot, jer ako pored audio nema i vizuelne zabave, ne možete im zadržati pažnju. Naravno, govorimo o nekom prosječnom slušaocu, čast izuzecima kojih srećom ima. Nakon oko petsto svirki u prve tri godine postojanja benda, taman kada smo se svi lagano umorili od bendovskog života, a s druge strane smo našli i neke 'ozbiljnije' poslove, udarila je epidemija. I tokom te pauze smo se i odvikli od sviranja dva-tri puta sedmično i to jako često u tri različita grada. Tada smo odlučili da ćemo svirati skoro pa isključivo festivale, motorijade i slične manifestacije sa velikom binom i dosta kraćom svirkom. Uz to smo odlučili i da ćemo se posvetiti autorskoj muzici. Imamo dosta naših pjesama koje smo svirali pred publikom još od prve godine postojanja, ali ih nikad nismo snimili. Mi smo autorski bend, ali smo opstajali i imali toliko svirki isključivo jer smo od dva i po sata programa, svirali dva sata i deset minuta naših punk-hard-rock-metal obrada hitova domaće rok scene, a autorskog materijala samo onoliko da se ispromovišemo, a da ne smorimo publiku. Jer ipak smo bili plaćeni da zabavimo široke narodne mase u tom lokalu, a ne da uradimo svoj koncert.”
On tvrdi da, kada bi nastupali samo kao autorski bend, njihove svirke ne bi bile toliko posjećene na početku, niti bi otišli dalje od Banjaluke, te da za autorske bendove nema prostora.
”Na autorske svirke dolazi većinom samo porodica i prijatelji članova benda. Naravno, publika nije kriva za to. Problem je nedostatak medija koji bi promovisali bendove i pomogli im da dođu do publike. Opet, ponavljam, čast izuzecima. Isplati se, ali ne finansijski. Ko god se trenutno bavi bilo kojom granom rok muzike treba biti svjestan da taj žanr trenutno nema mjesta u mainstream-u i da je nemoguće finansijski opravdati sva ulaganja u autorsku muziku. Na festivalima su uvijek isti headlineri, stari bendovi nastali u vremenu dok je to bila popularna muzika i zato nemamo nijedan rok bend u zadnjih dvadeset godina koji je na nivou Čorbe, Jagoda, Van Gogha, Hladog Piva i te ekipe sa svakog bilborda za svaki festival ikad. Nama se ipak isplati sve što snimamo, jer mi uživamo u tome. Kako u procesu snimanja, tako i u interakciji s publikom kada to i objavimo. Zvuči malo kliše, ali stvarno nije sve u parama, ili, u našem slučaju, nije ništa u parama. Ulaganja bi se mogla opravdati ako bi država i ministarstva kulture davala sredstva za pomoć autorskim bendovima, ali to ne bi promijenilo činjenicu da nema dovoljno publike da od toga nastane nešto više od lokalne priče."
Govoreći o muzičarima koji novac zarađuju svirajući kavere, Neven kaže:
"Šljakeri, kao i bilo koji drugi posao. Nisu tu da se provode, uživaju u atmosferi i koriste svoj talenat za virtuoznost. Odrade svoj posao, dobiju novac i tu se priča završava. Jako mi je primitivna ona priča 'prodao si se ako sviraš narodnjake', po meni je to dosta dobra opcija ako je sviranje jedina stvar u kojoj se pronalaziš. U svakom poslu moraš praviti kompromise, pa tako i u svirci. Naravno, ako se možeš snaći na nekom drugom polju, gdje bi zarađivao kao na narodnjacima, ljepše je ne patiti se i ne trošiti kreativnost na nešto što te ne ispunjava. Mi smo imali sreću da se snađemo na nekim drugim poljima, pa nismo morali preći u cajke. Ali da nije tako, sigurno bismo postali VIS za svadbe i sa'rane: Racija. Suština je: bolje iz rokera u narodnjake nego iz rokera u beskućnika rokera”, rekao je Neven u razgovoru sa novinarom BUKA magazina.