Harmonikaš Radovan Ivanović (20), student Akademije umjetnosti u
Banjaluci, pobjednik je 75. svjetskog kupa harmonike održanog u
Švajcarskoj. Radi se o jednom od najjačih takmičenja u svijetu harmonike
na kojem je Ivanović u masters kategoriji, koja obuhvata kandidate
uzrasta od 18 do 32 godine, među od 24 takmičara iz cijelog svijeta,
proglašen za pobjednika.
“Biti nosilac titule pobjednik masters
kategorije svjetskog kupa je san svakog umjetnika. Naravno, još kada sam
počinjao da sviram, to je bio neki moj daleki cilj, nešto čemu sam
težio sve ove godine. Ući u istoriju takvog takmičenja i postati
pobjednik jedne od kategorija zaista nije mala svar. To je rezultat koji
je na ponos i mene i svih mojih profesora i ljudi koji rade sa mnom
tako da zaista, pored svih uspjeha koje sam do sada ostvario, a bilo ih
je dosta, moram da kažem da je ovo kruna svih dosadašnjih uspjeha i
rezultata”, ispričao je Radovan Ivanović ekipi Anadolu Agency (AA).
– Od pete godine uz harmoniku –
Harmoniku
je počeo svirati sa pet godina, a prvi ozbiljni nastupi i koncerti
krenuli su kada je upisao u muzičku školu. Sa 11 godina izašao je na
prvo međunarodno takmičenje u Kragujevcu gdje je pobijedio i od tada je
iza njega veliki broj nastupa i uspjeha na domaćoj i međunarodnoj sceni.
“Harmoniku
sam počeo da sviram od pete godine i od tada se neprestano bavim sa
tim. Ovakav rezultat postići mislim da je nemoguće za neki kratki
vremenski period. Ovo je sigurno rezultat dugogodišnjeg rada,
dugogodišnjeg bavljenja ovim poslom, odnosno muzikom. Kada su takmičenja
u pitanju, naročito ovako velika – tu su potrebne ozbiljne pripreme i
samim tim i vrijeme da izdvojite i da se posvetite tome. Uvijek volim da
kažem, da biste ostvarili rezultat, naročito ovako veliki, mislim da je
prvenstveno potrebna iskrena ljubav i želja prema tome što radite.
Uspjeli smo, zajednički sa svojim profesorom, student sam Akademije
umjetnosti u Banjaluci, sa profesorom Zoranom Rakićem da ostvarim
rezultat o kojem sam nekada, mogu slobodno da kažem, maštao i kojem sam
težio i to se konačno ostvarilo”, rekao je Ivanović.
Na pitanje da
li je posustajao u prethodnih 15 godina i dali mu se dešavao da mu
nedostaje želja, Ivanović je rekao da vjerovatno jeste jer, kao i u
svakom poslu, uvijek ima uspona i padova, ali da nikada nije razmišljao
da ostavi harmoniku ili da se počne baviti nečim drugim.
– Životno opredjeljenje –
Istakao
je da je bilo nekih sitnih razočarenja, uspona i padova, ali da je
generalno harmonika njegovo životno opredjeljenje, i ta ljubav je
prisutna od prvog dana, možda danas čak i više.
Pobjedom u
Švajcarskoj ostvario je svoj dugogodišnji cilj, a teži ka tome da u
budućnosti opravda ukazano povjerenje. Namjerava da nastavi da radi i da
se sprema za velika takmičenja, da održi i nekoliko koncerata, a da
sljedeće ili 2024. godine, ponovo da nastupi na svjetskoj sceni i da
opravda ukazano povjerenje.
Prema njegovim saznanjima, do sada niko iz Bosne i Hercegovine nije u ovoj kategoriji pobijedio na ovakvom takmičenju.
“Moram
da kažem da je generalno naš prostor Republike Srpske, Bosne i
Hercegovine i Srbije, generalno Balkana, veoma uspješan po pitanju
harmonike na svjetskoj sceni”, rekao je Ivanović.
Dodao je da su i
ove godine iz Bosne i Hercegovine na svjetskom kupu bila još tri ili
četiri kandidata u njegovoj i u drugim kategorijama, koji su ostvarili
odlične rezultate i našli se među prvih pet ili deset takmičara u svojim
kategorijama, što je za svjetsku scenu veliki rezultat.
“Mislim
da zaista imamo veliki potencijal i poprilično dosta kvalitetnih
izvođača klasične muzike”, rekao je on čestitajući svima koji su
ostvarili uspjeh na takmičenju u Švajcarskoj.
Govoreći o klasičnoj
i narodnoj muzici Ivanović je rekao da se od malih nogu trudi da svira i
jedan i drugi žanr. Smatra da je spoj sviranja više žanrova jako
koristan i nešto što može da ako se radi na kvalitetan način,
doprinijeti kvalitetnijem izvođenju. Smatra da umjetnici treba da se
oprobaju u više žanrova, da istražuju i da pronađu sebe.
Smatra i
da su za uspjeh potrebni i uzori, a njegovi prvi koraci vezani za
harmoniku bili su uz oca koji se amaterski bavi sviranjem. Kada je u
pitanju narodna muzika, uzor mu je Ljubiša Pavković od kojeg je kasnije
imao priliku i da uči. Kada je riječ o klasičnoj muzici, uzori su mu
profesori koji mu predaju, te neka od najpoznatijih svjetskih imena,
koja su vmeđu najkvalitetnijim profesorima i profesionalnim izvođačima
klasične muzike, kao što su Aleksandar Skljarov i Juri Šiškin, koji za
njega predstavljaju ljude koji to rade na najkvalitetniji mogući način.