S nastavkom globalnog zatopljenja i topljenja ledenjaka, Arktik bi mogao postati plodno tlo za novu pandemiju jer klimatske promjene povećavaju rizik od nastanka nove ebole, gripe ili koronavirusa, kažu istraživači u novoj studiji.
U novoj studiji istraživači su proučavali tlo i jezerski sediment iz jezera Hazen, po volumenu najvećeg jezera sjeverno od Arktičkog kruga. Sekvenciranjem segmenata DNK-a i RNK-a pronađenih u tlu, znanstvenici su nastojali identificirati skup virusa prisutnih u okolišu.
Koristeći računalni algoritam za kontekstualiziranje virusa sa životinjskim, biljnim i gljivičnim domaćinima prisutnim u tom području, tim je uspio otkriti rizik prelijevanja virusa, odnosno, sposobnost virusa da preplave nove vrste domaćina i nastave se širiti, kao što je to učinio SARS-CoV-2 prelaskom iz populacije divljih životinja na ljude.
Istraživači u svom radu pišu da se rizik od prelijevanja povećava s otjecanjem od otapanja ledenjaka, sinonimom za klimatske promjene.
“Ako klimatske promjene pomaknu i raspon vrsta potencijalnih virusnih vektora i rezervoara prema sjeveru, Visoki Arktik mogao bi postati plodno tlo za nove pandemije”, napisali su.
Istraživači su usporedili evolucijski put i virusa i domaćina, tražeći među njima varijacije i sličnosti, usporedbe koje sugeriraju mogućnost promjene statusa quo i naknadnog prelijevanja virusa.
“S evolucijskog stajališta, virusi su skloniji zaraziti domaćine koji su filogenetski bliski njihovom prirodnom domaćinu, potencijalno zato što im je lakše zaraziti i kolonizirati vrste koje su genetski slične”, objasnili su istraživači u svom radu.
U skladu s prethodnim studijama, koje pokazuju kako degradirani krajolici na nove načine mogu spojiti patogene, parazite i domaćine, istraživači sugeriraju da povećano otjecanje s ledenjaka dovodi do većih mogućnosti da virusi preskoče u eukariotske domaćine.
Međutim, povećani rizik od prelijevanja razlikovao se u uzorcima tla i jezerskog sedimenta. U tlu, s velikim tokovima ledenjačkog otapanja, rizik od prelijevanja porastao je do određene točke, prije nego što je počeo opadati, dok je u uzorcima jezerskog sedimenta rizik nastavio rasti.
Jedno od objašnjenja koje su iznijeli istraživači je da povećano otjecanje znači da više organskog materijala i organizama u njemu bude isprano u jezero umjesto da ostane na kopnu.
“Kako se klima mijenja, metabolička aktivnost arktičke mikrobiosfere također se pomiče, što zauzvrat utječe na brojne procese ekosustava kao što je pojava novih patogena”, pišu istraživači.
Visoki Arktik, odnosno najsjevernije regije, dio je svijeta koji je najosjetljiviji na klimatske promjene. Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća nestala je trećina zimskog leda Arktičkog oceana, prenosi Science Alert.
Istodobno, znanstvenici upozoravaju i na povećan rizik od pandemija uzrokovanih višestrukim čimbenicima: ne samo ljudskom aktivnošću koja uništava prirodna staništa i prisiljava životinje i ljude da žive u sve većoj blizini.
Hitna potreba za razumijevanjem odnosa između promjene staništa i blizine novih izvora bolesti podupire ovu najnoviju studiju, a uz globalno zatopljenje koje će vjerojatno dovesti do toga da vrste krenu dalje prema sjeveru kako bi nastavile živjeti u okolišu s istom vrstom temperatura, potencijal virusa da se prebaci na nove vrste raste još više.
“Ovaj dvostruki učinak klimatskih promjena, povećanje rizika od prelijevanja i dovođenje do pomaka rasprostranjenosti vrsta prema sjeveru, mogao bi imati dramatične učinke na Visokom Arktiku”, pišu istraživači.
“Razdvajanje ovog rizika od stvarnog prelijevanja i pandemija bit će ključan napor koji treba provoditi paralelno s aktivnostima nadzora”, dodaju.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences.