Te 1961. godine u najužem izboru su, pored Andrića, bili i engleski pisci Lorens Darel i Grejam Grin, Amerikanac Džon Štajnbek i Italijan Alberto Moravija.
Nobelovu nagrade za književnost dobio je za “kompletno književno djelo o istoriji jednog naroda”, sa romanom Na Drini ćuprija (1945) kao vrhuncem tog djela.
Andrić je u Stokholm otišao 5. decembra u društvu supruge Milice, a svečana ceremonija dodjele Nobelovih nagrada održana je 10. decembra u dvorani Koncertne palate Švedske akademije. Dr Anders Esterling, član Akademije, rekao je Andriću prilikom uručenja nagrade: “Veliko je zadovoljstvo za Švedsku akademiju da u Vama nagradi jednog vrijednog predstavnika onog jezičkog područja koje do sada nije bilo predstavljeno u listi nagrađenih. Sa izražajem naših iskrenih čestitki, ja Vas molim da primite ovaj znak počasti iz ruku njegovog Veličanstva Kralja…”
Ivo Andrić se potom obratio svojim govorom na francuskom “O priči i pričanju”, koji je kasnije objavljen u knjizi “Istorija i legenda”, u okviru Sabranih djela.
Iako su do tada njegova djela prevođena na mnoge jezike, poslije dodjeljivanja nagrade počinje veliko interesovanje svijeta za djela pisca sa Balkana te se njegovi romani i pripovijetke štampaju na preko trideset jezika.
Cjelokupni novčani iznos od Nobelove nagrade poklonio je iz dva dijela bibliotekarskom fondu Bosne i Hercegovine. Takođe je veoma često učestvovao u akcijama pomoći bibliotekama i darovanja novca u humanitarne svrhe.