Album „Homeland“ je osmo studijsko izdanje Amire Medunjanin, koja se proslavila izvođenjem sevdalinki. Ovoga puta radi se o albumu sa osam novih, autorskih pjesama.
Interesantna je naslovnica albuma na kojoj je Amira sa plavom kosom. Mnogi su se pitali da li pjevačica definitivno prelazi u plavuše…
– Ne, teško. Ostaću bez kose ako ponovo budem stavila blanš. Masa ljudi kada me je vidjela kao plavušu su mi rekli: “Molim te, vrati se u svoju crnu boju”. Kao da im je to najbitnija stvar na svijetu… – započinje priču za Blic magazin Amira Medunjanin.
Umjetnica uvijek ističe da dok pjeva slavi poetiku i muziku, ali i autore znane i neznane koji su svima nama ostavili bogatu zaostavštinu.
– To je moja vodilja i to je nešto što je sveto. Mač je sa dvije oštrice kada muzičar odluči da se bavi tradicionalnom muzikom. Zato što je to nasljeđe, priče ispričane o stvarnim ljudima koji su nekada živjeli, imali svoje teške ili radosne sudbine. Velika je odgovornost da prenosite njihovu priču a ne poštovati njihovu vjerodostojnost. Ja se uživim u kompletnu priču, proživljavam šta je ta osoba doživjela u tom trenutku i to me satire. Zato mi vrlo često na koncertima ljudi kažu da ja to super radim kada otpjevam tužnu pjesmu. Da, ali poslije toga mi treba vrijeme da se vratim u normalni svijet, da siđem sa Saturnovog prstena i da stanem ponovo stabilno na Zemlju. Mi u stvari generalno nismo ni svjesni koliko ovo područje jugoistočne Evrope ima muzike i kakvo nasljeđe imamo. Možemo samo reći da smo jako privilegovani. Nedavno je sevdalinka ušla u popis nematerijalne baštine Uneska i to je velika stvar. Nadam se da će se otvoriti vrata za još druge neke muzičke tradicije koje zaslužuju da budu na toj listi. Ljudi polako ali sigurno vide da tradicionalna muzika ide naprijed i opstaje svih ovih godina – ističe pjevačica.
Amira Medunjanin otkriva da je dosta ljudi pita zašto radi aranžmane baš u tom svjetlu.
– Mi ne možemo znati kako su pjesme zvučale prije 500 godina kad su nastale, jer nemamo audio zapis. Znači prenose se usmenom tradicijom. Tokom vremena je sigurno evoluiralo nešto i neko je dodao nešto u svoju pjesmu. Sadašnje vrijeme donosi neku svoju boju, koloraciju cijele priče. Zašto da ne pustite to živo biće da diše i danas – ističe umetnica.
Obrada pjesme “Ako znaš bilo šta” Džonija Štulića je izazvala veliko oduševljenje kod publike. Zanimalo nas je da li planira da uradi još neke obrade pjesama.
– To je ispalo sasvim spontano, jer uopšte nisam planirala da uradim obradu pomenute pjesme, ali je ispalo odlično. Ja slušam “Azru” od kako znam za sebe, odnosno ja sam dijete “novog talasa”. Odrastala sam uz muziku “Ekatarine Velike”, “Azre”, Miladina Šobića… “Ako znaš bilo šta” je pjesma koja nikada nije bila hit. Mene su uvijek privlačile pjesme koje se nalaze na B strani ploča i oduvijek mi je bila jedna od najdražih njegovih pjesama, jer je prekrasna ljubavna pjesma, čisti sevdah. Nije isključeno da obradim još neku pjesmu. Ja sam veliki poklonik lika i djela Miladina Šobića. Često na koncertima izvodim neke od njegovih pjesama: “Od druga do druga”, “Džemper za vinograd”, “Umesto gluposti”…. Jednom sam čak izvodila i “Đon”. Nije isključeno da neku pjesmu obradim, ali isključivo da to izvodim na koncertima. Za Štulića znamo sigurno da se neće vratiti na scenu. Tako je rekao. On je čovjek od riječi ali se potajno nadam da će se Miladin Šobić vratiti. Znam da ima jako puno lijepih pjesama koje nikad nije objavio – kaže Amira.
Zanimljivo je da Amira pjeva žmireći i skoro uvijek ima tremu kada razgovara sa novinarima.
– Kakva sam izvan pozornice, takva sam i na pozornici, tako da se sve tu vidi. Mnogi smatraju da sam stidljiva osoba. Nisam, daleko sam od toga. Brbljam non-stop i vrlo sam ekstrovertna osoba. Jedino stvarno imam tremu kada pričam sa predstavnicima medija. Uvijek imam tremu kada pričam o muzici koju radim. Da sam ja autor tih pjesama, ja bih rekla okej, sad idemo da pričamo onako kako ja to doživljavam, ali ovako je velika odgovornost izvoditi sevdalinke – kaže umjetnica.
Nekoliko dana nas dijeli do Nove godine. Amira otkriva kakva joj je bila 2024. kada je posao u pitanju, a kakva privatna i po čemu će je pamtiti.
– Da li je bila uspješna ili neuspješna, to je vrlo relativna stvar. Ovu godinu ću definitivno pamtiti po mom albumu “Homeland”. Divne ljude sam upoznala kroz saradnju sa autorima na ovom albumu i otvorili smo neka nova vrata u neki novi svijet i to mi se jako dopada – poručuje Medunjanin