Poznanik mi je onomad ljutito i bijesno govorio u kafani tik pored Vlade RS, da mu nesposobna Vlada ne treba, da ga ista zanima samo koliko je upotrebljiva, da mu koristi kao poslodavcu i građaninu. Tako je tih dana komentarisao neučinkovitu Vladu u novoj, preskupoj zgradi Vlade RS, bez ijedenog komada domaćeg namještaja ili bilo kog domaćeg proizvoda u njoj. Danas je taj moj poznanik savjetnik u Vladi, najlošijoj ikad, a i privatni biznis mu ne ide loše ….Nismo se vidjeli godinama, nestao je dobrovoljno iz mog vidokruga kao i njegovo buntovništvo…To izgleda tako ide sa buntovništvom.
Ovo društvo je iz samo sebi poznatih razloga očekivalo kakvu takvu pobunu mladih i dobili su je. Mladi su izašli na ceste i odlaze u stampedu iz zemlje koja nikad nije našla za shodno da se njima pozabavi, ubačeni u rat odmah nakon što su se rodili, iako je završen godinama prije su došli u ovu vukojebinu. Odlaze polupraznim preplaćenim auto cestama u jednom pravcu, dokle mogu, jer ove skupe ceste još uvijek ne vode nigdje.Odlaze jer im roditelji nisu mogli odgovoriti na jednostavno pitanje, a za šta ste se to vi borili, izgubili rođake i braću, izgubili komšije, upropastili živote. Zašto ste doživotno gubili bubrege, živce u blatnim rovovima na davno dogovorenim granicama. Pucajući na jednako bijedne i prevarene na drugoj strani, u nekim istim rovovima. Možda za sintetičku trobojku kupljenu kod Kineza za par maraka, za velike datume koju skreću pažnju sa velike pljačke, bezdušne otimačine društvenog koja ne prestaje, za to ste se boril? Za to da njihova djeca imaju sve, a da mi nemamo ništa? DA LI STE SE ZA TO BORILI???
Roditelji im nemaju srca a i još pokojeg organa da odgovore da im je jasno da je nacionalna stvar odavno poprimila falusni oblik i da su ratovali za buljuk ovdašnjih multimilionera, lokalnih poglavica, političara koji su preko noći postali milioneri, da su se borili da omoguće Gospodaru da djecu već s prvim danima punoljetstva učini milionerima a već par godina kasnije i njih multimilionerima, sa poslovnim carstvom u rangu saudijskih prinčeva i princeza. Odlaze, nezadovoljni odgovorom, nezadovljni politikom, nepostojanjem kulture, nasiljem i siledžijstvom na svakom koraku. Prestravljeni činjenicom da otmičari, ubice, zločinci sjede u organima vlasti, uplašeni kriminalcima na ulici koji izlaze iz pritovora prije nego su u njih ušli.Svjesni da su bolji, da umiju, ali da će proteći Vrbasa i Save dok dođu na red da ih ogrije patriotsko-partijsko sunce ovog neba
A sunce tuđeg neba grije jednako dobro kao ovo ovdje. Moralna ucjena Aleksinim stihovima tek je jalov pokušaj molitve da ne odu baš svi. Rezignacija polako ali sigurno dobija bitku. Ljudi koji bi mogli, koji su mogli pokrenuti ovu zemlju gube osmijeh, a dobijaju sijede. Gorčina boji kosu. Ni sami sebe više ne shvataju. Drugi ih nikad nisu ni shvatili. Režali su na njih kad god su imali virtuelnu priliku. Tupava i opasna većina nesvjesna da čisti poraz možeš pretvoriti u pobjedu samo u Staloneovim filmovima, Većina bolesna od samosažaljavanja, godinama ljuta na pogrešne, na nesrećnike kao što su i sami…