Mnogi od nas smatraju da svijet nikad nije bio u goroj situaciji. Na globalnom i lokalnom nivou suočavamo se sa klimatskim promjenama, ratovima, ekonomskim problemima, uništavanjem životne sredine, ubrzanim tempom života, prijetnjama koje sa sobom donosi tehnološki napredak i tako dalje.
Zbog toga žalimo za “dobrim starim vremenima”, kada je, kako nam se čini, svijet bio bolje mjesto i kada smo bili mnogo bezbrižniji.
Ipak, moguće je da je ovakav način razmišljanja zapravo pogrešan, jer je zasnovan na “kognitivnim predrasudama”.
Naš mozak nas tjera da stvari vidimo gorima nego što jesu.
U časopisu Nature objavljeni su rezultati istraživanja koje je provedno u cijelom svijetu o tome zašto bi ljudi mogli vjerovati da su se stvari pogoršale.
Na osnovu više od 574 000 odgovora, istraživači su otkrili da velika većina ljudi vjeruje da su ljudi danas manje ljubazni, pošteni, etični i moralni nego što su bili u prošlosti.
Međutim, ljudi vjeruju u ovaj moralni pad barem otkad su se anketari počeli raspitivati o tome 1949. godine.
Istovremeno, rezultati drugih istraživanja čak su pokazali moralno poboljšanje.
Dva naučno potvrđena psihološka fenomena zapravo stvaraju iluziju ovog moralnog pada.
Prvo, tu je pristrasnost prema lošim informacijama: ljudi više pažnje pridaju negativnim informacijama.
Drugo, postoji pristrasno pamćenje: negativne informacije pohranjene u našem sjećanju blijede brže od pozitivnih.
Kada ova dva kognitivna mehanizma spojite zajedno, možete stvoriti iluziju moralne degradacije.
Zahvaljujući pristrasnosti prema negativnim vijestima, stvari vam se čine lošima u sadašnjosti, a zahvaljujući pristrasnom sjećanju, stvari vam se čine boljima u prošlosti.
Mit o “slavnoj prošlosti” pogodan za manipulaciju ljudima
Ako ove kognitivne predrasude rade u tandemu, naša osjetljivost na mitove o zlatnom dobu ima puno više smisla. Naša pristrasna pažnja znači da ćemo uvijek osjećati da živimo u mračnim vremenima, a naše pristrasno pamćenje znači da ćemo uvijek misliti da je prošlost bila svjetlija.
Sve dok vjerujemo u ovu iluziju, podložni smo obećanjima nadobudnih autokrata koji tvrde da nas mogu vratiti u zlatno doba koje postoji na jedinom mjestu gdje je zlatno doba ikada postojalo: u našoj mašti, piše The New York Times.