Ljudi diljem svijeta stoljećima jedu, piju i sjede na načine koji nama izgledaju pomalo čudno – i često upravo ti rituali pomažu njihovom zdravlju, probavi i dugovječnosti.
1. Jedenje rukama (Indija, Etiopija, Bliski istok)
U mnogim dijelovima svijeta jelo bez pribora nije znak nepristojnosti nego dio kulture – i, kako se sve češće otkriva, ima i svojih zdravstvenih prednosti. U Indiji, Etiopiji i dijelovima Bliskog istoka jede se rukama, najčešće koristeći kruh kao alat (npr. indijski roti ili etiopska injera).
Ovakav način jedenja usporava obrok, što omogućuje bolju kontrolu apetita i veću svjesnost o tome koliko jedemo. Osim toga, istraživanja sugeriraju da kontakt ruke i hrane može pomoći u aktivaciji probavnih enzima, jer započinje proces probave već dodirom i mirisom.
2. Sjedenje na podu dok se jede (Japan, Koreja)
U Japanu i Koreji tradicionalno se jede sjedeći na podu, često prekriženih nogu za niskim stolom. Osim što promovira ravnotežu i fleksibilnost, ovakvo sjedenje aktivira mišiće trupa i potiče pravilno držanje. No još zanimljivije – ustajanje s poda nakon obroka zahtijeva aktivaciju više mišićnih skupina, što dugoročno pomaže u održavanju mobilnosti, osobito u starijoj dobi.
3. Ispijanje čaja nakon jela (Kina, Bliski istok)
Dok mi najradije završimo obrok s kavom ili nečim slatkim, u Kini i mnogim arapskim zemljama uobičajeno je popiti topli biljni čaj – često zeleni, crni, s mentom ili đumbirom. Topli napitak pomaže probavi, a neka istraživanja pokazuju da toplina napitka potiče rad crijeva i brže razgradnju masnoća.
Čaj s mentom ili komoračem također smanjuje nadutost, pa nije ni čudo što je to piće izbora nakon teže hrane.
4. Juha ili temeljac uz svako jelo (Vijetnam, Koreja, Rusija)
U mnogim kulturama obrok započinje juhom ili toplim temeljcem, a negdje se jede i uz svaki slijed. Korejski kimchi jjigae ili vijetnamska pho nisu samo ukusni – oni pripremaju želudac za ono što slijedi.
Juhe s povrćem i kostima bogate su mineralima, a njihov topli, tekući oblik pomaže da se hrana lakše probavi i nutrijenti brže apsorbiraju. Također, početak obroka juhom često znači da ćemo pojesti manje – jer signal sitosti stiže ranije.
5. Stanka nakon jela prije nego što se digne od stola (Italija, Francuska)
U Italiji i Francuskoj nije neobično da ljudi nakon obroka ostanu sjediti, razgovarati i odmarati. Taj običaj, poznat i kao digestif time, zapravo ima znanstveno uporište – sjedenje i mir prije aktivnosti pomažu optimalnoj probavi, jer se krv usmjerava prema probavnom sustavu, a ne prema mišićima.
Osim toga, taj društveni element za stolom – bez zurenja u ekrane i žurbe – povezuje se s manjim rizikom od prejedanja i boljom regulacijom tjelesne težine.
Index