Kraj godine je vrijeme za svođenje računa, pa i kada je riječ o literaturi i izašlim knjigama, a već je postalo uobičajeno da se među prvima oglasi The New York Times, koji svake godine već krajem novembra objavljuje svoju ‘listu sto najvažnijih knjiga’ godine na izmaku. Pola izabranih knjiga spadaju u publicistiku, dok je druga polovica sastavljena od proze i poezije.
Na prvi pogled mogu se primjetiti neki istaknuti pisci, čije uvrštavanje sigurno nikome neće predstavljati iznenađenje. Među sto najvažnijih knjiga 2011. godine The New York Timesa tako su svoje mjesto našli novi romani Harukija Murakamija, Alana Hollinghursta, Michaela Ondaatjea, Russella Banksa, Dona DeLilla i još nekih autora za koje se i očekuje da se nađu na takvim listama. Naravno, uvršten je i nedovršeni roman ‘The Pale King’ Davida Fostera Wallacea, u kojem se taj savremeni klasik bavio životima poreznih službenika, što se čini kao odgovarajuća tema za čovjeka koji se decenijama borio s depresijom. Po riječima New York Timesa, riječ je o ‘knjizi koja se epski razvija’ te predstavlja ‘parabolu kasnog kapitalizma’.
Među manje poznatim, ali itekako interesantnim autorima koje je New York Times izdvojio kao najbolje u 2011. spomenućemo ‘My New American Life’ mlade spisateljice Francine Prose. Ona ironično opisuje iskustva albanskih emigranata u New Jerseyju te ‘Ameriku prikazuje između mraka i svjetla, drame i komedije’.
Sličnu poetiku ima i roman ‘Open City’ Tejua Colea, koji je pak emigrant iz Afrike, danas stanovnik New Yorka, s kojim ima odnos naizmjenične ljubavi i mržnje. Emigrantski korpus američke književnosti tu ne prestaje, pa New York Times među najbolje u ovoj godini uvrštava i roman Beograđanke Tee Obreht ‘The Tiger's Wife’, kao i debitantski roman Bosanca Ismeta Prcica ‘Shards’. U pitanju je knjiga koja pripovijeda o autorovom odrastanju u Tuzli, ali i napuštanju Bosne i odlasku u Ameriku. Za New York Times to je ‘uznemirujući i ispunjavajući prvijenac’.
S druge strane, izdvojene su i neke zanimljive zbirke poezije, poput ‘Canti’ talijanskog klasika Giacoma Leopardija. Iako je Leopardi umro davne 1837, to je – čini se – prvi prevod njegove poezije za američko tržište, ‘te bi sada ovaj klasik trebao postati jednako važan poput Beaudelairea ili Rilkea’, piše New York Times.
Na listi je uvršteno nekoliko zbirki savremenih pjesnika, od kojih se najzanimljivijom čini ‘Space, In Chains’ američke pjesnikinje Laure Kasischke, ‘stihovi posvećeni razumijevanju prvih i posljednjih stvari u životu’.
Među publicističkim knjigama koje su izdvojene dobar je broj biografija, od pisca Kurta Vonneguta preko renesansnog slikara Carravagija pa do legendarnog američkog odvjetnika Clarencea Darrowa.
Tu je i knjiga eseja ‘Arguably’ Christophera Hitchensa, možda njegova posljednja s obzirom da se autor bori s rakom grla, no njegov smisao za humor i oštrina uvida nisu ga napustili.
Od publicističkih knjiga još se svakako treba preporučiti djelo Oscarom nagrađenog dokumentarista Errola Morrisa ‘Believing Is Seeing’, u kojem se filmaš baca u potragu za istinom u fotografijama, što se ispostavlja mnogo komplikovanijih poduhvatom nego što je prvobitnomislio.