Smatra se da otprilike 10 milijuna odraslih Amerikanaca (i više od
365 milijuna ljudi na svijetu) ima ADHD – a budući da su simptomi kod
djece i odraslih različiti, spoznaja da možda imate poremećaj obično je
spora, no njegovo dijagnosticiranje može vam uvelike olakšati život.
“Odrasli koji traže dijagnozu za svoje ponašanje često pokazuju mnogo suptilnih znakova umjesto da u potpunosti zakažu”, rekao je za HuffPost neuropsiholog Dede O’Shea iz Cambridgea u Massachusettsu.
Glavni simptomi ADHD-a – nepažnja, impulzivnost i hiperaktivnost –
obično nisu toliko vidljivi u odrasloj dobi, vjerojatno zato što su
odrasli čiji ADHD nije dijagnosticiran u djetinjstvu imali cijeli život
da raščlane vještine potrebne za kompenzaciju svojih simptoma, piše
HuffPost.
“Neki simptomi ADHD-a također oponašaju simptome tjeskobe ili depresije”,
rekla je Cristina Louk, klinička psihologinja iz države Washington pa
dodala: “Većini ljudi prvo će se dijagnosticirati ti poremećaji i bit će
izrazito frustrirani kada liječenje ne uspije ublažiti njihove
simptome”.
Ovo su neki od znakova ADHDA-a u odrasloj dobi koje biste mogli previdjeti:
1. Odugovlačenje do krajnjih granica
Mozak s ADHD-om uvijek je u potrazi za aktivnostima koje će izazvati
navalu dopamina, kemikalije u mozgu koja dovodi do osjećaja nagrade i
zadovoljstva, a koja je kod osoba s poremećajem obično niža.
Budući da osobe s ADHD-om imaju problema s održavanjem dovoljne
količine dopamina tijekom rutinskih zadataka koji im nisu toliko
zanimljivi, mogli bi se naći u situaciji da čine sve što mogu kako bi ih
izbjegli.
Ovaj je simptom vrlo lako propustiti kao potencijalni simptom ADHD-a jer izgleda kao namjerna lijenost i nedostatak motivacije.
2. Hiperfokusiranje na isti zadatak satima
Ako imate ADHD, započeti zadaci mogu biti naporni — osobito zadaci za
koje smatrate da su zastrašujući ili za koje vjerujete da će vam
oduzeti puno vremena — ali nakon što počnete, mogli biste biti toliko
zaokupljeni onime što radite da drugi važni zadaci na kraju ostanu
zanemareni.
“Hiperfokus je simptom koji se lako može propustiti jer izgleda kao da je osoba motivirana samo za određene aktivnosti”, rekao je O’Shea. “To se ponekad pogrešno smatra sebičnošću i pretjeranom revnošću.”
Što ste više zadubljeni u zadatak, to je veći porast dopamina.
“Hiperfokus u svom najgorem slučaju može izgledati
nemogućnost prijelaza na novi zadatak ili propuštanje važnog događaja
jer se ne možete povući iz radnog projekta”, rekla je Louk.
3. Impulzivno trošenje
Odrasli s ADHD-om imaju veću vjerojatnost da će donositi loše
financijske odluke – recimo, impulzivne kupnje za tu dozu dopamina,
odgađanje plaćanja računa ili gubljenje poimanja o njihovom dospijeću.
Nedostaci u bazalnim ganglijima — skupu struktura u mozgu koje
obrađuju način na koji procjenjujete emocije, motivacije, ciljeve i
rizike — mogu biti faktor.
Ove strukture djeluju kao komunikacijska autocesta za različita
područja mozga koja trebaju raditi zajedno kako bi vam pomogla u učenju i
stvaranju navika (poput pridržavanja proračuna), kao i planiranja i
izvršavanja zadataka (poput štednje za budućnost).
“Na neki način, bazalni gangliji kod osoba s ADHD-om mogu
biti skoro u kratkom spoju kada je u pitanju njihova sposobnost
upravljanja signalima koji prolaze”, rekao je za HuffPost dr. Zishan Khan, psihijatar iz Mindpath Healtha.
4. Gubljenje pojma o vremenu
Poznatiji kao vremensko sljepilo, osobama s ADHD-om teško je pratiti
vrijeme ili znati koliko će im vremena trebati za obavljanje neke
aktivnosti.
Do sada niti jedno područje mozga nije identificirano kao ono
odgovorno za percepciju vremena, ali čini se da je procjena vremena
povezana s prefrontalnim korteksom (dio mozga koji pomaže u izvršnom
funkcioniranju, fokusu i pažnji, kao i organizacijskim vještinama), koji
se oslanja na signale iz putova povezanih s dopaminom kako bi pravilno
funkcionirao.
“To bi se moglo prevesti u stalno kašnjenje – misleći da imate dovoljno vremena, a onda žurite”, rekao je O’Shea.
5. Doživljavanje emocionalnih ispada
Od tjeskobnih i razdražljivih preko sretnih i brbljavih pa do
ljutitih i agresivnih emocija, osobe s ADHD-om mogu doživjeti
disregulaciju koja uzrokuje snažne emocionalne reakcije čak i ako ih ne
primjećuju.
“To je povezano s poteškoćama koje mogu nastati s upravljanjem
pažnjom i usmjeravanjem energije, kao i s pronalaženjem odgovarajuće
razine mentalne stimulacije”, rekao je O’Shea. “Fokusirajući se samo na
rezultat – koji izgleda kao emocionalni poremećaj, a ne na temeljni
problem, to je još jedan simptom ADHD-a kod odraslih koji se lako
previdi”, kaže.
6. Problemi s prehranom
Istraživanja sugeriraju snažnu vezu između ADHD-a i abnormalnih
obrazaca prehrane, pri čemu su istaknutiji obrasci prejedanje i potpuno
zaboravljanje hrane.
Istraživači tek trebaju utvrditi točne mehanizme, ali to bi mogla
biti kombinacija čimbenika, uključujući oslabljenu aktivnost mozga u
prefrontalnom korteksu i limbičkom sustavu.
Kada prefrontalnom korteksu nedostaje dopamina potrebnog za pravilno
funkcioniranje, to može utjecati na vašu sposobnost organiziranja,
planiranja i provedbe zdravih obroka i općenito održavanje dosljednih
prehrambenih navika.
Suša dopamina također može povećati vjerojatnost da ćete posezati za
brzom hranom kako biste zadovoljili moždane centre za nagrađivanje i
dali mu stimulaciju potrebnu da se usredotoči.
U međuvremenu, limbički sustav je zadužen za regulaciju naših
emocija, osim pažnje, rekao je Khan. Kao rezultat toga, možete koristiti
hranu kao način da se nesvjesno nosite s dosadom i emocionalnim stresom
– ili biti uvučeni u zadatak do točke kada zaboravite jesti satima,
zahvaljujući osjećaju nepovezanosti s tjelesnim signalima gladi i
sitosti.
7. Problemi sa spavanjem
Nesanica ne mora nužno značiti da imate ADHD, ali istraživanje sugerira
da odrasli s ADHD-om mogu biti predisponirani za probleme sa spavanjem.
To bi mogla biti nuspojava oslabljene aktivnosti u retikularnom
aktivirajućem sustavu (RAS) — mreži živčanih putova u moždanom deblu
koji su ključni u posredovanju razine svijesti osobe.
Samo za osobe s ADHD-om, disregulacija RAS-a otežava razlikovanje
između važnih senzornih informacija i onoga što je samo buka. Rezultat?
“Poteškoće s reguliranjem uzbuđenja i prijelaza između spavanja i
budnosti”, rekao je Khan.
Neki ljudi s ADHD-om također mogu imati biološke poremećaje u svom
cirkadijalnom ritmu, rekao je O’Shea. Dva takva poremećaja su poremećaj
odgođene faze spavanja – gdje vam san uporno kasni za dva ili više sati
nakon što se smatra standardnim vremenom spavanja – i odgođeni početak
proizvodnje melatonina, hormona sna koji se aktivira noću kako bi vam
pomogao da zadrijemate.
8. Sporo donošenje odluka
“Ljudi s ADHD-om mogu iskusiti sporiju brzinu obrade”, rekla je Louk.
Brzina obrade odnosi se na to koliko brzo možete reagirati na dati
podražaj (u ovom slučaju, skup izbora) unutar ograničenog vremenskog
okvira.
To nije nužno znak da ste neodlučni – nego da vam treba više vremena da se snađete u procesu donošenja odluka.
Možda ćete imati poteškoća sa stvarima kao što je sastavljanje
detalja potrebnih za sagledavanje velike slike, predviđanje mogućih
ishoda svake opcije ili zaglaviti na jednoj ideji i imati problema s
vaganjem svih opcija za donošenje odluke.
“Ovo je rezultat dovoljno dobrog kontroliranja pažnje da razvrstate
prednosti i mane odluke i zapamtite što ste mislili”, rekao je O’Shea.
9. Osjećaj trajnog nemira
Nemir je obično jedan od skrivenijih znakova ADHD-a u odrasloj dobi,
uglavnom zbog toga koliko se vanjsko ponašanje nemira lako može
pripisati drugim stvarima, poput intenzivnog opterećenja na poslu ili
ispijanja previše kave.
“Odrasli će najvjerojatnije pokazati nemir tako što moraju ustati i
koračati uokolo”, rekao je O’Shea. “Možda neće moći gledati film bez
razgovora ili vađenja telefona. Neki čak mogu u potpunosti izbjegavati
prigušenije aktivnosti poput ove”, rekao je psiholog.
Uporno vrpoljenje ruku, nogu i stopala, kao i čačkanje po koži, također mogu biti suptilni znakovi nemira.
10. Brbljanje i monopoliziranje razgovora
Osobe s ADHD-om mogu imati problema s praćenjem razgovora
zahvaljujući slaboj kontroli pažnje i zadržavanju informacija u
trenutku.
“To može dovesti do čestog prekidanja jer se možda ne sjećaju što
žele reći ili što je druga osoba rekla”, rekao je O’Shea te dodao:
“Također se mogu osjećati nemirno i imati potrebu uskočiti s mišlju koja
im je relevantna za razgovor”.
Evo kada biste se trebali testirati na ADHD
Možda biste željeli proći procjenu ADHD-a ako imate pet ili više
simptoma ADHD-a — i ti simptomi traju dulje od šest mjeseci, prisutni su
u dva ili više okruženja (recimo, na poslu i u vašim vezama) i smanjuju
kvalitetu vašeg funkcioniranja u životu.
“Razgovor s liječnikom primarne zdravstvene zaštite dobro je
mjesto za početak s početnim pregledom vaših simptoma, nakon čega
slijedi povezivanje sa stručnjakom za ADHD”, rekao je O’Shea.
Dijagnoza ADHD-a postavlja se uzimanjem odgovarajuće anamneze i
prikupljanjem relevantnih informacija i podataka kako bi se pomoglo ne
samo dijagnosticirati ADHD, već i isključiti druge uzroke prisutnih
simptoma.
Važni aspekti pregleda uključuju prikupljanje detalja u vezi s
prisutnim tegobama, potpuni psihijatrijski pregled simptoma te osobne i
obiteljske psihijatrijske i medicinske povijesti.
Ljestvice ocjenjivanja ADHD-a i psihološki testovi također se mogu koristiti za daljnju potvrdu dijagnoze ADHD-a.
“Psihološko testiranje obično se koristi kod odraslih osoba gdje samo
iz povijesti nije jasno da simptomatologija ukazuje na ADHD”, rekao je
Khan. “To je zato što mnoge ljestvice ocjenjivanja i testovi koji bi
pomogli u dijagnosticiranju ADHD-a nisu proučavani kod odraslih i stoga
se ne mogu koristiti kao jedini dijagnostički alati ili dokaz da odrasla
osoba ima ADHD”, napominje.
Kada vam dijagnosticiraju ADHD, što je sljedeće?
Službena dijagnoza ADHD-a može promijeniti situaciju za mnoge odrasle
osobe koje su se s time borile cijeli život. Postavljanjem dijagnoze
započinje put ka povratku samopouzdanja i motivacije.
“Možda su vas nazivali ili smatrali da ste ‘lijeni’ ili ‘neuspješni’,
a dijagnoza može pružiti okvir za vaše cjeloživotne borbe”, rekla je za
HuffPost psihijatrica Heather Goodman.
Liječenje ADHD-a u odrasloj dobi slično je liječenju ADHD-a u
djetinjstvu i uključuje lijekove, psihoterapiju usmjerenu na poboljšanje
organizacije i funkcioniranja u vašem svakodnevnom životu te liječenje
bilo kojeg stanja mentalnog zdravlja koje imate uz ADHD.
“Razjašnjavanje kao rezultat dijagnoze ADHD-a prvi je korak
na putu ozdravljenja”, rekao je O’Shea. “Konačno, ono što slijedi može
biti pod vašom kontrolom”, rekla je.
N1