ako nam je gotovo ceo život ta činjenica servirana kao neoboriva,
Mlečni put zapravo je prečkasta spiralna galaksija. Umesto elegantnih
krakova koji izviru iz sredine galaksije, naša galaksija sastavljena je
od jedne ogromne „prečke” koja prolazi kroz središte galaksije i na
čijim krajevima izviru krakovi, odnosno spirale galaksije.
Danas
naučnici vode debate o ovoj mogućnosti i traže odlučujući dokaz u prilog
jedne ili druge teorije. I to traje godinama. Ali, kada su uspeli da
pronađu dokaz o stvarnom izgledu galaksije (ovaj drugi, sa „prečkom”),
izostala je odgovarajuća reakcija javnosti. Neki mediji tom otkriću
pružili su malo ili gotovo nimalo medijskog prostora, astronomi su
kratko raspravljali o tome. I tako zaljubljenici u svemir znaju sve o
tome, dok svi ostali ostaju u blagoslovlenom neznanju i galaksiju u
kojoj živimo zamišljaju potpuno pogrešno.
Od geografije do
psihologije, postoje mnogi primeri kod ljudi da su fiktivne i pogrešne
činjenice zapravo istinite i tačne. U nastavku ćemo vam predstaviti
deset velikih grešaka koje su prihvaćene kao opštepoznate činjenice.
10. Everest je najviša planina na Zemlji
Everest je jedna zapanjujuće velika planina, tu se svi slažemo, ali
da li je stvarno najviša na svetu? Prema popularnom shvatanju, visina
planine zavisi od toga koliko se visoko diže iznad nivoa mora. Međutim,
tehnički, visina planine bi trebalo da se meri se od temelja planine pa
sve do vrha. I prema tome, Mauna Kea definitivno je najviša planina. Ako
za jedinicu mere visine uzimamo samo nadmorsku visinu, Mauna Kea visoka
je “tričavih” 4.206 m. Ali, ako računamo i neverovatan deo nje koji se
nalazi ispod površine mora, njena visina iznosi 10.200 m. Everest se
proteže na „samo” 8.848 m nadmorske visine.
9. Telesna toplota većinom se rasipa kroz glavu
Postoji
opšte prihvaćina činjenica koja trvrdi da većinu telesne doplote gubimo
kroz glavu, jer se u njoj nalazi veliki broj krvnih žila. Ili možda
zato što između skalpa i lobanje nema značajnijeg sloja masnoće. Ili
zato što je cirkulacija povećana kako bi mozak održavala toplim. Ili
zbog nečeg drugog. Na kraju krajeva, svi smo čuli savet: „Nosi kapu
zimi, inače ćeš se prehladiti.” No, tužna istina je da se ista količina
toplote sa površine glave gubi kao što se i gubi sa bilo koje druge
površine na telu. Ako ste napolju i primetite da vam je glava posebno
hladna u odnosu na telo, to je verovatno jer nije pokrivena, dok je
ostatak tela dobro pokriven. Problem će biti rešen ako stavite kapu.
8. Kineski zid jedina je ljudska tvorevina koja se vidi iz svemira
Kineski
zid dvostruko je nezasluženo na takvom glasu. Iz svemira se mogu videti
i druge građevine koje je sagradio čovek – pogotovo kad se to područje
na Zemlji posmatra dok nema sjaja uličnog osvetljenja u toku noći.
Takođe, vrlo je teško razaznati Kineski zid na nekom specifičnom
području. Čak i sa vrlo jakim objektivima na kameri i dalje je vrlo
teško raspoznati Kineski zid od okoline.
Postoji nekoliko razloga
zašto je ta nazovi-činjenica tako popularna. Prvi je da istorija
Kineskog zida ide unazad mnogo pre perioda istraživanja svemira, pa niko
nije znao dovoljno kako bi tu pogrešnu pertpostavku ispravio. Drugi je
da je Kineski zid zaista ogromna građevina – stotinama kilometara
dugačka – i razumljivo je da su ljudi pretpostavili da je zato uočljiv i
iz svemira.
Da, Kineski zid je jako dugačak. Sagrađen je od
kamenja prikupljenog iz područja na kojima se gradio Kineski zid, pa je i
njegova boja vrlo slična boji okoline. Pa osim ako Kina ne odluči da
promeni imidž zida i oboji ga recimo u jarko ružičasto, i dalje će ova
impoznatna građevina biti teško uočljiva iz svemira.
7. Staklo je tečnost koja se polako kreće
Dok
ste bili deca, pre ere pametnih telefona, možda ste uživali u
izletima, veselili se jednodnevnom izostajanju iz škole, zabavi i
istraživanju. Barem dok niste počeli da razgledate neke prašnjave,
stare, dosadne zgrade. Čak ni objašnjenja turističkog vodiča o tome kako
je staklo u nabranim, nejednakim prozorskim staklima polagano teklo
prema dole tokom godina, nije moglo zadržati vašu pažnju.
Tečna prozorska stakla? Ne.
Razlog
zbog kojeg stari stakleni prozori nisu savršeno ravni i prozirni jeste
način na koji su napravljeni, a ne zbog laganog oticanja pod uticajem
sile teže tokom stoleća, koliko god to magično zvučalo. Sve do srednjih
1800-ih, većina prozorskih stakala načinjeno je uz pomoć procesa koji se
zove „krunska metoda”. Staklo se naduvavalo, poravnavalo, grejalo i
okretalo, čime se dobio list stakla koji je bio relativno jeftin za
proizvodnju. Takođe, je na nekim mestima bio deblji. Drugim rečima,
prozori su izgledali isto kao i danas. Ne postoji nikakva putujuća
tečnost jer je staklo amorfna tvrda stvar.
6. Ptice će napustiti svoje mlade ako ih dotaknete
Nalazite
se u dvorištu i odjednom ugledate neugodan prizor – malenog ptića koji
se spotiče na tlu i očajnički želi da se domogne svog gnezda, no uprkos
svim naporima ne uspeva. Odjednom perifernim vidom opazite mačku koja se
šunja prema ptiću i spremna je za skok! Potrčite da spasite to malo
klupko od perja, unesete ga u kuću i slažete mu gnezdo u kartonskoj
kutiji. Odgojićete ptića sve dok ne bude sposoban za let.
To je
potpuno pogrešno, ali ne zbog toga što ste dodirnuli ptića. Ptići obično
ne napuštaju gnezda sve dok nisu spremni za letenje (ili bar delimično
spremni). No, jednako kao što i ljudi uglavnom vrlo loše voze na svom
prvu satu vožnje, tako i ptići loše lete prvi put. Prema tome, ponekad
završe i na tlu. Ali to ne znači da roditelji ne nadgledaju svog ptića.
Verovatno se nalaze u obližnjoj krošnji drveta i posmatraju kako njihov
potomak upravo zaboravlja sve što su ga naučili. Ako ostavite ptića na
miru, roditelji će mu se ponovo približiti i očitati još koju lekciju.
5. Jezik je podijeljen na zone ukusa
Mnogo
ljudi misli da su različiti delovi jezika fino raspoređeni na
raspoznavanje pojedinih ukusa. Vrh jezika je za slatko, bočni delovi su
za slano, gorko je na zadnjoj strani, a kiselo je ono između. Ova
„činjenica” bila je priznata jako dugo. Nedavno je otrkiveno da je cela
ta „teorija zona” pala u vodu. Pokazalo se da ljudi mogu da osete
različite ukuse različitim delovima jezika. Takođe postoji i peti
osnovni ukus koji nije baš toliko poznat – umami ukus. August Escofier,
francuski kuvar iz 19. veka, prvi je predstavio taj ukus na jednoj
zabavi u palati i bio je opisan kao pikantan i mesnat. Međutim, naučnici
su insistirali na „velikoj četvorci” – slatko, slano, gorko i kiselo.
Iako
je umami poznat ukus u Japanu, ideja petog ukusa nije ni tamo pustila
korenje. Sve do pojave japanskog hemičara Kikunae Ikede, koji je odlučio
da ustanovi o čemu se radi kada je reč o umamiju. Rezultati
istraživanja pokazali su da ukus dolazi iz glutaminske kiseline. No,
niko mu nije verovao sve do kraja 20. veka, kada su naučnici “bacili
pogled” na njegov rad i ustanovili da je Ikeda sve vreme bio u pravu.
4. Sve do Kristofora Kolumba ljudi su verovali da je Zemlja ravna
Posada
Kristofora Kolumba imala je mnogo razloga za zabrinutost. Postojala je
mogućnost da će naići na osvetoljubive vremenske neprilike, i naravno,
sva ona silna čudovišta. Ali, padanje sa ruba sveta? Ne baš. Vest da je
Kolumbo krenuo na otkrivanje nezamislivog, usprkos svim postojećim
naučnim saznanjima, pa je postao međunarodna zvezda jer nije pao sa
ivice sveta, potpuno je lažna.
Još od učenog, logičkog doba Grka,
ljudi znaju da žive na velikom globusu. Postojali su mnogi očiti
znakovi, poput zakrivljenosti horizonta i načina na koji brodovi nestaju
iza horizonta.
Postojali su i mnogi prigovori na Kolumbov plan
da poseti Indiju tako zaobilaznim putem, ali tragična propast u ponor
nije bio jedan od prigovora. Najskeptičniji su bili logisti. S obzirom
na procenjenu veličinu globusa, postojala je realna mogućnost da brodovi
neće uspešno doploviti do željene destinacije.
3. Krv koja nosi kiseonik je crvena, a krv bez kiseonika je plava
Svi
imamo vene koje se protežu čitavim našim telom i te vene su recimo
plave boje, pa se iz toga izvode krivi zaključci da je ta krv plava.
Jednom
kad krv dođe do pluća i pokupi kiseonik, ona je žarko crvena, a kad
procirkulira telom i kad se vraća kroz srce, pa do pluća po još
kiseonika, ta je krv tamnocrvena. Inače, vene su plave zbog igre
svetlosti, a ne zbog onoga što je u njima.
2. Kameleoni menjaju boju kako bi se stopili sa okolinom
Svo
to menjanje boje, nasuprot prihvaćenom mišljenju, većinom nema nikakve
veze sa uklapanjem u okolinu. Zapravo sve zavisi od vrste, ali kameleoni
su većinom prilično dobro zakamuflirani još u startu. Ako im je
potrebno da stope sa pozadinom, jednostavno zadrže svoju normalnu boju.
Umesto
toga, kameleon menja boje zbog fizičkih, psiholoških i emocionalnih
promena. Ako se osećaju sitničavo, ljuto ili uplašeno, promeniće boju
koristeći svoje kromatofore. Boju menjaju i kako bi komunicirali na
razne načine ili započeli borbu. Svetlo i temperatura takođe igraju
određenu ulogu u tome kakvu će boju kameleon poprimiti.
1. Ljudi imaju pet čula
Standardna
čula su čula vida, sluha, mirisa, dodira i ukusa. Međutim, živite u
zabludi ukoliko mislite da su čula jedini način da prepoznate
informacije iz svog okruženja ili promene u sebi.
Postoji mnog
više čula, iako njihov broj varira i lome se koplja oko konačnog broja
ljudskih čula. Postoji nekoliko „dosadnih” čula koje telo koristi, a da
nismo toga ni svesni. Zanimljiva je propriocepcija, koja vam omogućava
da zatvorite oči i dotaknete nos. Bukvalno, ona omogućava da se dva dela
našeg tela spoje bez vizualne potvrde.
U čula još možemo da
uvrstimo i glad, žeđ, osećaj toplog i hladnog, pa i svrab koji je
nezavistan u odnosu na dodir i bol. Zanimljivo, zar ne?
Izvor: nationalgeographic.rs