Seksualno zlostavljanje i uznemiravanje u sportu je, po definiciji Međunarodnog olimpijskog komiteta, nametanje neželjenog polnog ponašanja jedne osobe prema drugoj. Ono, takođe, obuhvata i svako ponašanje, svake odrasle osobe prema djetetu, u cilju seksualnog uzbuđivanja, bilo odrasle osobe, bilo djeteta.

Nedostatak preventive, edukacija, kodeksa, i bilo kakvih formalno-pravnih mjera u sportu, koje bi predupredile ovu pojavu, za koju kažu da deset puta više ugrožava sport u odnosu na doping, pruža velike mogućnosti za zloupotrebu, jer nema nikakve kontrole. Sport se, zbog svojih specifičnosti, fokusira na tijelo i implicira fizički dodir, nameće autoritet trenera, nejednak odnos moći sa njim, zajedničke svlačionice, tuševe, putovanja, hotele.

Pilot istraživanje projekta “Seksualno nasilje u sportu Srbije”, autorke Snežane Pantović iz 2020. godine, sprovedeno je uz upitnik koji je sastavio stručni tim Udruženja “Žene, sport, društvo”. Ovaj tim su činili ugledni sportski psiholozi, psihijatri, klupski doktori, profesori Fakulteta za sport i fizičko vaspitanje u Beogradu i Medicinskog fakulteta, sportske novinarke i vrhunski asovi.

Podaci do kojih je Udruženje „Žene, sport i društvo” došlo bili su prilično zabrinjavajući. Tako je, na primjer, 21,1 odsto ispitanika doživjelo da ih neko dodiruje, stiska i ljubi na način koji je bio seksualno neprijatan i neželjen, zbog čega su bili povrijeđeni i posramljeni. Takođe, 34,7 odsto ispitanika je lično vidjelo ili doživjelo vrijeđanje, prijetnje i zastrašivanje zato što su nekoga odbili.

Nakon objavljivanja ovog izvještaja, Udruženju se javilo mnogo ljudi, između ostalih i bivše reprezentativke koje su imale tu nesreću da se tokom svoje karijere susretnu sa seksualnim uznemiravanjem. Podaci iz istraživanja pokazuju da je u 93 odsto slučajeva napadač bio muškarac, a dvije trećine ispitanika poznavalo je zlostavljača. Kao mjesto napada najčešće su se pominjale prostorije za tuširanje (34 odsto), pripreme (28 odsto), vježbaonice i sale za trening (23 odsto), smještaj zlostavljača (21 odsto) i svlačionice (15 odsto).

Do sličnih rezultata došlo je i skorašnje pilot istraživanje sprovedeno u susjednoj Hrvatskoj. Ovo istraživanje o nasilju u sportu objavljeno je u decembru 2023. godine. Prema istom, gotovo 80 odsto sportista i 82 odsto sportistkinja doživjelo je neku vrstu psihološkog/emocionalnog nasilja od strane trenera, a 25 odsto sportista i 16 odsto sportistkinja seksualno uznemiravanje.

Nasilje nad ženama i djevojčicama u sportu: globalni kontekst

Ove sedmice, izvjestiteljica Ujedinjenih nacija (UN) za nasilje nad ženama i djevojčicama predstavila je izvještaj koji detaljno opisuje nasilje koje žene i djevojčice doživljavaju u sportu na globalnom nivou. Izvještaj pruža globalni pregled zlostavljanja koje doživljavaju sportistkinje, ko su najvjerovatniji počinitelji nasilja, te daje preporuke o tome šta treba učiniti kako bi se promovisala sigurnost žena i djevojčica. Na temelju više od 100 podnesaka i konsultacija sa 50 osoba, izvještaj pokazuje da se žene i djevojčice u sportu suočavaju se s raširenim i ozbiljnim oblicima i manifestacijama nasilja na svim nivoima.
Ovi oblici zlostavljanja uključuju prisilnu kontrolu, fizičko nasilje, tjelesno kažnjavanje, verbalno zlostavljanje, socijalnu isključenost, maltretiranje i zlostavljanje identiteta. Posljedice ovog nasilja su širokog spektra: fizičke povrede, nesanica, strah i anksioznost, smanjeno samopouzdanje, zloupotreba supstanci, poremećaji ishrane, samopovređivanje, te pad u sportskim rezultatima i učešću. Ove posljedice mogu se proširiti daleko izvan sportskog angažmana sportistkinje.

Žene i djevojčice takođe doživljavaju ekonomsko nasilje u sportu. Na primjer, kada sportistkinje nemaju kontrolu nad svojim prihodima ili kada su prisiljene da potpišu eksploatacijske ugovore. Izvještaj takođe bilježi da sportistkinje doživljavaju povećane stope zlostavljanja i uznemiravanja u online okruženjima. To uključuje seksualno uznemiravanje i prijetnje, rasizam, ismijavanje, posramljivanje zbog izgleda, seksualizirane komentare, proganjanje, “doxing” i osvetničku pornografiju.

Počinitelji su raznoliki i uključuju trenere, menadžere, gledaoce, učitelje, vršnjake, sportske pravnike, sudije i medicinsko osoblje. Obzirom da je fokus sporta na tijelu, u mnogim profesijama u kojima je tijelo centralna tema kao što su – ljekarska, maserska, fizioterapeutska – seksualno nasilje je prisutno. Poznat je slučaj ljekara za gimnastičarke, koji je još kao mlad stažer ljekar izabrao da bude ljekar za mlade gimnastičarke, jer su mu djevojke na taj način bile svakodnevno dostupne. Zločinac Larry Nassar je u junu 2018. godine osuđen na 175 godina zatvora zbog, kako je tada navedeno, seksualnog zlostavljanja blizu 160 mladih gimnastičarki, uključujući i osvajačice olimpijskog zlata.

U opisu jedne od gimnastičarki, žrtvi Nassara, ona je rekla kako je ležala na stolu zbog nekog pregleda kada je imala 12 godina i kako je i njena mama bila prisutno u prostoriji. Nassar je ispod bijelog čaršafa dodirivao njen polni organ. Jedna od njegovih žrtava, Simone Biles, dobitnica je zlatne medalje za gimnastiku.
Izvještaj UN-a opisuje seksualno uznemiravanje i zlostavljanje kao “raširene” pojave i navodi visoku stopu seksualnog nasilja, posebno u odnosima između trenera i sportista. Ovo uključuje “grooming” mlađih sportista, gdje dinamika moći i kontrole, u kombinaciji sa zloupotrebom povjerenja između odrasle osobe i djeteta sportiste, stvara uslove za proliferaciju seksualnog zlostavljanja.
To potvrđuje i izvještaj UN-ove Organizacije za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO) i UN Women iz 2023. godine, koji procjenjuje da je 21% djevojčica širom svijeta doživjelo barem jedan oblik seksualnog zlostavljanja kao djeca u sportu.

#metisofia

Do sada je nekoliko žena šampionki izašlo u javnost i optužilo svoje trenere za silovanje/seksualno uznemiravanje. Odluka Sofije Bekatoru da govori o seksualnom zlostavljanju u grčkom sportu dovela je do verzije kampanje MeToo u toj zemlji. Koristeći hešteg #metisofia na društvenim mrežama, sportistkinje su od decembra 2020. godine počele da objavljuju lična iskustva, razbijajući tabu o seksualnom nasilju, te su počele da pozivaju na odgovornost.

Ova kampanja dovela je do toga da je 2022. godine grčki trener jedrenja Triantafillos Apostolou odgovarao pred sudom u Atini povodom optužbi za silovanje 11-godišnje djevojčice, u slučaju koji je izašao na vidjelo kada je sportistkinja, osvajačica zlatne olimpijske medalje, progovorila o seksualnom zlostavljanju u sportu.

Mlada žena, 21-godišnjakinja, rekla je grčkoj televiziji uoči suđenja da je od devete godine bila silovana i seksualno i verbalno zlostavljana. ”Trebalo mi je 10 godina da shvatim da dijete ne može da bude krivac (što je silovano)”, rekla je ona za lokalu televizijsku stanicu. Nadala se da će njena odluka da istupi ohrabriti druge, kao što je nju ohrabrila ispovijest Sofije Bekatoru. ”Moramo da prekinemo ćutanje, kaznimo nasilnike i okončamo stigmu u vezi sa žrtvama seksualnog zlostavljanja”.
Bekatoru je navela kako je bila izložena „seksualnom uznemiravanju i zlostavljanju” u hotelskoj sobi neimenovanog direktora Grčke jedriličarske federacije (HSF) 1998. godine. Bekatoru je objasnila kako je ćutala da bi nastavila da jedri i da se takmiči i da je od tada imala višegodišnje terapije. Proslavljena grčka sportistkinja osvojila je zlato na Olimpijskim igrama u Atini 2004. i postala prva žena koja je nosila zastavu grčkog olimpijskog tima na Igrama u Rio de Žaneiru 2016. godine. Ove, 2024. godine, izašao je dokumentarni film “TACK”, u kojem ona i jedna druga sportisktinja, obje govore o svom iskustvu seksualnog zlostavljanja u sportu.

Nedostatak odgovornosti i posljedica

U tradicionalno muški dominantnoj kulturi sporta, zlostavljači su često ostali nekažnjeni, dok su oni koji doživljavaju zlostavljanje često prerano napuštali sport, s ozbiljnim posljedicama po svoju karijeru, finansijsku stabilnost, te mentalno i fizičko zdravlje. Postoje primjeri gdje je zlostavljanje minimizirano ili ignorisano od strane onih na vodećim pozicijama kako bi se zaštitio ugled tima ili sportskog koda, te gdje su treneri mogli prelaziti iz jednog tima u drugi bez posljedica.

Prepreke za prijavljivanje zlostavljanja u sportu

Postoje značajne prepreke za prijavljivanje zlostavljanja u sportu. Elitne sportistkinje mogu strahovati da će izgubiti svoja sredstva i sponzorske ugovore ako prijave zlostavljanje. Izvještaj UN-a nas podsjeća da je „sport mikrokosmos društva“. Nasilje nad ženama i djecom u Bosni i Hercegovini i regionu feministkinje su proglasile nacionalnom krizom. Osiguranje sigurnosti žena i djevojčica u svim sportskim okruženjima jedan je od ključnih koraka u rješavanju te krize. Djevojčice i žene bi trebalo da mogu maštati o tome da postanu svjetske prvakinje, koje se osjećaju sigurnima i cijenjenima. Sport treba da bude izvor zdravlja i radosti, nešto što nam pomaže da se osjećamo bolje, izgledamo bolje i živimo bolje. To je prirodni podizač raspoloženja i tako treba i da ostane.

Olivera Simić je redovna profesorka na Griffith Univerzitetu u Australiji i autorka nagrađene knjige “Lolin rat: Silovanje bez kazne”.