Pitam se kako ovih dana žive i preživljavaju djevojke i supruge gospode diljem svijeta?
Mnoge vjerojatno uživaju u činjenici što je dotični gospodin izašao van s društvom pogledati utakmicu, a daljinski upravljač je napokon samo njezin. Druge vjerojatno nariču i čupaju kosu što ovih mjesec dana nisu u domeni njegovih interesa, a nogometna utakmica im se čini kao dugonoga plavuša, koja je ujedno i do sada neotkriveno, nepresušno i posve prirodno vrelo omiljenog mu piva.
Postoje i one žene koje u nogometnoj utakmici znaju uživati jednako, ako ne i više, nego prilikom posjete frizeru ili trač partije s najboljom frendicom, a postoje i one koje će u ime više svrhe, u ime one Božje iskrice zvane ljubav, otrpjeti tih devedeset minuta (plus sudačka nadoknada) uz svog dragog i njegovo, blago rečeno, ushićeno društvo.
Ona će, ako ništa, radi mira u kući i opsovati koju kada sudac krivo presudi, a njezin dragi će još jednom shvatiti da je ona žena koju je čekao cijeli svoj život. Sreća (ili ne!?) da naše repke ne igraju ovaj put.
Objektivno i suvislo mogu promatrati svijet oko sebe u vrijeme ovog nogometnog ludila, ponajviše zbog toga što ne spadam u nabrojene kategorije. Nisam zaljubljenik u nogomet, a po pitanju toga uz sebe imam srodnu dušu.
Ipak, nogometnu groznicu osjete i one nogometno imune žene poput mene. Ulice su prepune TV prijemnika i gotovo ne postoji kafić u gradu koji u vrijeme utakmice nije pun. Pa čak i onda kada igraju zemlje koje bi neki, usuđujem se reći, malo teže pronašli i na globusu.
Pitam se zašto mnogobrojne žene imaju osjećaj da gube kontrolu nad vezom i brakom kada muškarac ide gledati nogomet? Ne striptizete. Nogomet.
Možda se randesi prorijede. Možda zapostavi svoje obveze i dužnosti koje donosi brak.
Ili su to one žene koje nikad nisu zadovoljne i zapravo se uvijek osjećaju zapostavljeno?
Ne bih znala odgovor. Nisam Žuži, nemam tako veliko ”životno iskustvo”, a takvo ne želim ni imati. Ipak, mislim da je riječ ”zapostavljeno” najbolje prekrižiti u svome rječniku i okrenuti utakmicu u svoju korist.
Ipak su tu dva poluvremena, a u tom vremenu možete mnogo toga učiniti za sebe, za svoju dušu. Šetnja s mamom, frendicom, omiljena knjiga, kava, frizura-štogod vas može usrećiti.
A u slučaju da vas vaš muškarac zapostavlja i ostalih 22,5 sati, iskoristite onih devedeset minuta i potražite novog, a tada ćete možda i uspjeti naći onog koji ne preferira nogomet…
Tekst preuzet sa prijateljskog portala www.bitno.ba