Dvije milijarde žena i djevojčica širom svijeta nemaju pristup bilo kojem obliku socijalne zaštite, pokazuje najnoviji izvještaj UN Women. Žene zaostaju u mjerama poput naknada za nezaposlenost, penzija ili zdravstvene zaštite širom svijeta. ”Svjetska anketa o ulozi žena u razvoju“ predstavlja se svakih pet godina ekonomsko-finansijskom komitetu Generalne skupštine Ujedinjenih nacija. Izdanje za 2024. godinu fokusira se na temu „Korištenje socijalne zaštite za rodnu ravnopravnost, otpornost i transformaciju“. Nedovoljna ulaganja i ponovljeni talasi štednje ostavili su milione djece, starijih osoba i osoba s invaliditetom bez potrebnih usluga. Poznato je da žene i djevojčice svugdje nose najveći teret neplaćenog rada i kućanskih poslova. Žene su obično siromašnije od muškaraca i u porodici žene su te koje jedu poslednje.
Do 2023. godine, 48 zemalja – u kojima živi 3,3 milijarde ljudi – trošilo je više na zatezne kamate nego na zdravstvo ili obrazovanje. Svjetski vojni izdaci nisu se suočili s takvim ograničenjima. Povećani su 2022. godine, osmu uzastopnu godinu, dosegnuvši 2,24 triliona dolara – što je sedam puta više od potrebnog iznosa za popunjavanje finansijskog jaza za univerzalne socijalne zaštitne mehanizme u zemljama s niskim prihodima. Ovo pokazuje da resursi postoje, ali nisu usmjereni na ispunjavanje ljudskih prava i obaveza prema održivom razvoju. Umjesto toga, oni se koriste za rat: statistike govore o najvećem broju oružanih sukoba od kraja Drugog svjetskog rata.
U 2022. godini broj žena i djevojčica koje žive u zemljama pogođenim ratnim sukobima dosegao je 614 miliona, što je povećanje od 50 posto u odnosu na 2017. godinu. Do kraja 2023. godine više od 117 miliona ljudi bilo je prisilno raseljeno, bježeći od rata, nasilja i progona, a žene i djevojčice čine polovinu svih prisilno raseljenih lica.
Do kraja 2024. godine, UN Women predviđa da će skoro 10 posto žena i djevojčica širom svijeta živjeti u domaćinstvima u ekstremnom siromaštvu. To je otprilike 1 posto više od stope za dječake i muškarce; mali procenat, ali brojčano predstavlja oko 22 miliona više žena nego muškaraca koji će živjeti s manje od minimuma. Mnogo više njih se nalazi tek iznad granice siromaštva, boreći se sa značajnim teškoćama.
Godinama su vlade širom svijeta kreirale politike i programe s ciljem smanjenja i sprečavanja siromaštva. Poznate kao politike socijalne zaštite, ovi programi postali su još hitniji suočeni s krizama koje potresaju današnjicu: oružani sukobi, finansijske krize i klimatske vanredne situacije. Izvještaj zaključuje da žene i djevojčice širom svijeta imaju manje ekonomskih resursa, veće odgovornosti za neplaćeni rad brige i više ograničenja u pogledu glasa i slobode djelovanja nego muškarci. Ali, uz odgovarajuće politike, vlade mogu direktno odgovoriti na ove izazove i podržati žene i djevojčice da ostvare svoja prava i puni potencijal.
Zaštita, Prevencija, Promocija
Kako bi programi socijalne zaštite istinski transformisali živote žena i djevojčica, vlade treba da osiguraju da njihove politike uključuju rodnu perspektivu.
Zaštita
Socijalne politike treba da zaštite sve one kojima je potrebna pomoć osiguravajući im pristup osnovnim uslugama neophodnim za dostojanstven život. U mnogim zemljama socijalna zaštita postala je ključni instrument za smanjenje siromaštva. Ove isplate, bilo da su usmjerene na domaćinstva u cjelini ili na specifične grupe kao što su djeca, osobe s invaliditetom ili starije osobe, pokazale su široke pozitivne efekte.
Na primjer, u Ujedinjenom Kraljevstvu socijalna zaštita smanjila je siromaštvo među samohranim majkama za 46 procenata. Postoje i drugi benefiti za žene i djevojčice koji mogu pomoći djevojčicama da ostanu u školi; povećati štednju žena; povećati njihovu upotrebu zdravstvenih usluga; poboljšati zdravstvene ishode; i osnažiti ih kao donosioce odluka unutar porodica. Budući da je siromaštvo faktor rizika za više vrsta rodno zasnovanog nasilja, uključujući nasilje od strane partnera i dječije brakove, postoji potencijal da takve zaštitne politike ublaže te rizike.
Prevencija
Politike bi trebale biti široko dostupne i dovoljno snažne da spriječe ljude da padnu u siromaštvo. U zemljama s visokim prihodima, gdje je socijalna zaštita gotovo univerzalna, programi osiguranja za nezaposlenost i zdravstvo igrali su važnu ulogu u sprečavanju gubitka prihoda i štednje kod žena i muškaraca tokom pandemije COVID-19. Ovi programi pružili su stabilnost tokom krize, sprječavajući nagli porast siromaštva.
U mnogim zemljama sa srednjim i niskim prihodima, šeme novčanih transfera koje su već ranije davale prioritet ženama bile su važan spas tokom pandemije. Međutim, ograničenja pokrivenosti, trajanja i visine beneficija značila su da nisu u potpunosti zadovoljile potrebe žena. Oko 770 miliona žena širom svijeta radi u neformalnim sektorima – poput kućnih poslova, malih poljoprivrednih poslova, ulične prodaje i trgovine na pijacama – i vlade moraju raditi na tome da osiguraju da su one obuhvaćene politikama socijalne zaštite.
Na primjer, Meksiko je donio zakon kojim je kućanskim radnicama obezbijedio obavezno osiguranje putem socijalnog osiguranja, nakon presude Vrhovnog suda 2018. godine. Između 2020. i 2022. godine, broj registrovanih kućanskih radnika se udvostručio, čime su dobili pristup zdravstvenoj zaštiti, naknadama za nezaposlenost, penzijama, uslugama čuvanja djece i još mnogo toga. Još jedna opcija za osiguranje osnovne razine zaštite je učiniti šeme univerzalnim, s beneficijama koje ne zavise od statusa siromaštva, poreza ili doprinosa.
Na primjer, staračka penzija u Južnoj Africi pokriva gotovo 80 posto starijih osoba, a posebno je visoka stopa prijave među ženama. Tokom pandemije, odigrala je stabilizirajuću ulogu, s domaćinstvima koja su primala ovu pomoć, rjeđe prijavljujući da im je ponestalo novca za hranu ili da su iskusili glad među odraslima ili djecom.
Promocija
Šeme socijalne zaštite ne odnose se samo na ublažavanje štete – one mogu promovisati pristup poslovima, resursima i prilikama. Od čiste energije do održive poljoprivrede ili javnog zdravstva, postoji mnogo sektora u kojima vlade mogu raditi na promovisanju pristupa žena poslovima i ekonomskim resursima. Međutim, mnoge žene imaju obaveze brige, finansijska ograničenja i druge obaveze koje im otežavaju učenje novih vještina ili traženje novih prilika, bez obzira na njihovu vrijednost.
Politike socijalne zaštitne mogu najviše pomoći, osiguravajući ženama da budu ekonomski zbrinute. Javna ulaganja u rano obrazovanje, na primjer, mogu stvoriti nova, dobro plaćena radna mjesta, dok istovremeno omogućavaju više žena da ostanu na tržištu rada, čime se prikupljaju novi poreski prihodi za podršku takvim investicijama.
Od 171 zemlje, najmanje 100 je primijenilo jednu ili više rodno osjetljivih mjera kako bi se suočile s krizom troškova života. Ove mjere u više od 90 posto slučajeva su usmjerene na ekonomsku sigurnost žena (180 mjera u 94 zemlje). Ove mjere su uključivale socijalnu pomoć, poput novčane pomoći, a usmjerenu ka ženama kako bi se ublažili rastući troškovi hrane i plina za kuhanje (127 mjera u 73 zemlje), kao na primjer u Kambodži, Egiptu, Fidžiju i Peruu.
Ulaganje u socijalnu zaštitu
U 2023. godini, 2 milijarde žena i djevojčica te 1,8 milijardi muškaraca i dječaka nije imalo pristup nijednom programu socijalne zaštite. Čak i tamo gdje su žene relativno dobro pokrivene, nivo beneficija je nedovoljan. Žene, djevojčice i rodno raznolike osobe koje doživljavaju više oblika diskriminacije suočavaju se s najtežom isključenosti iz socijalne zaštite, uprkos većim potrebama. Mnoge zemlje imaju resurse za proširenje svojih sistema socijalne zaštite, ali im nedostaje volje da daju prioritet tim programima nad drugima poput vojnih.
U 2024. godini, finansijski jaz za osnovni nivo socijalne zaštite globalno je procijenjen na 1,4 triliona USD godišnje. Taj iznos bi pokrio osnovne beneficije za svu djecu, majke novorođenčadi, ljude koji izgube posao, osobe s invaliditetom, sve starije osobe i pružio univerzalnu osnovnu zdravstvenu zaštitu. Dobro osmišljeni sistemi socijalne zaštite mogu pomoći u ponovnoj izgradnji povjerenja i obnovi narušenih društvenih ugovora. Takođe, oni mogu osigurati da žene i djevojčice ne snose najveći teret nestabilnog i često nepravednog svijeta.
Olivera Simić je redovna profesorka na Griffith Univerzitetu u Australiji i autorka nagrađene knjige “Lolin rat: Silovanje bez kazne”.