Predsednik Srbije, Aleksandar Vučić, u javnom je životu unazad skoro 35 godina. Kao vrlo mlad, na početku rata u staroj Jugoslaviji, isticao se i postao prepoznatljiv prema ratnom huškanju, trulom i brutalnom nacionalizmu i širenju mržnje prema svima i svemu, osim prema novcu i moći koji su dolazili od ratnog profiterstva.
Širio je mržnju prema narodima druge vere i nacionalnosti, ali i prema sopstvenom, s obzirom na to da ga je huškao da ide u rat, da rizikuje živote, kako bi zločinci, čiji je pogani slugao bio, profitirali od ubistava i siromaštva u koje su građanke i građane na silu ugurali.
Nema i dalje nijednog građanina Srbije koji nije osetio po stepenu siromaštvu, bolesnom odnosu prema životu, kulturi i vrednostima koje su nametnute od ratnih zločinaca i lopova i profitera, te katastrofalne posledice, iako je od rata prošlo više od trideset godina.
Tako sakati idemo dalje, i dalje, i dalje sa Aleksandrom Vučićem..
Lagao je, uživao u privilegijama koje su i za njega pribavljali kasnije osuđeni ratni zločinci.
Nije mu bio problem da izgovara najgnusnije gadosti i tako svesno i direktno provocira u ljudima, koji su verovali u tu retoriku ratne klike devedesetih, osećanja mržnje prema drugima.
Lustracija takvog vrsta „političkog“ delovanja bila bi početkom dvehiljaditih, nakon svrgavanja ratno-zločinačkog režima, minimum onoga što se očekivalo od „demokratskih“ vlasti. To, međutim, nije urađeno.
Vučić je kao beba osuđenog ratnog zločinca Vojislava Šešelja dobio stan u vreme kada je bio ministar informisanja, a režim kojem je služio ubio je baš za vreme njegovog mandata novinara Slavka Ćuruviju… Dok su građankama i građanima Srbije padale NATO bombe na glavu.
Skućio se mladi Vučić. Pa navalio dalje…
Danas su razmere njegovih korupcionaških afera koje su se srušile ljudima na glavu tolike da je sasvim izvesno da on neće predati vlast.
Zemlja će goreti, ljudi će padati prebijeni i mrtvi, ali on sa vlasti neće odstupiti.
Ja se njega plašim, jako ga se plašim…
Svake večeri strepim na šta je još spreman, na koji način da se obračuna sa građanima koji protestuju protiv njegove korupcionaške vlasti.
Izveo je i sopstvenog brata na ulicu u noći između srede i četvrtka, 13. i 14 avgusta. Andreja Vučića, koji je sprovodio lojaliste, batinaše i nasilnike u Ćacilend, utvrđenje oko doma njegovog brata na Andrićevom vencu.
Viknuo je buraz ženama, devojkama, deci, pobunjenim građankama i građanima starije generacije – Ustaše!
Bravo, majstore. Idi kući, pa viči…
Mrzite sve srpsko, mrzite Srbiju, volite samo ratne zločince, ratnozločinačku politiku i ološ koji propagira smrt i glad da biste vi imali više od drugih. Svog naroda. Mnogo, mnogo više, jer vladate najsiromašnijima na evropskom tlu. Sramite se.
Od njih otimate.
Plašim vas se.
Nećete trepnuti kada neko bude ubijen zbog vaše propagande i čuvanja bogatstva koje ste stekli na leđima siromašnih. Sramite se.
Plašim vas se, jako vas se plašim…
Nećete odustati, ići ćete dalje. Čuvaćete svoje guzice bogate, svoje privilegije, nikada nećete odustati, uprkos tome što tučete decu, obične ljude, one kojima vladate i iz kojih crpite svaki dan života.
Niko normalan ovde neće rat. Osim vas, Vučići.
Niko normalan neće da strada i da gleda kako njegovi ljudi stradaju.
Vi, Vučići, to hoćete. Sve ste dali i prodali. Obraz, čast i dostojanstvo. Odavno. Još devedesetih, kada ste propagirali ubistva na osnovu nacionalne i verske pripadnosti.
Neki novi klinci, koji se danas bore protiv vas u prvim redovima, ni ne znaju kako je to kada ljudi umiru oko njih.
Nadam se da neće ni saznati. Da biste vi, familijo Vučić, opstali na vlasti.
Ali, ka tome idemo, to me strašno plaši. Jako me plaši. Najviše od svega plaši – rat.
Situacije u kojoj čovek ubija čoveka da bi vi Vučići ostali bogati i privilegovani, da biste i dalje vladali…
Kako vas nije sramota?
Tekst preuzet iz Danasa