Hrvati u Bosni i Hercegovini imali su toliko sudnjih dana da im novi sudnji datum neće predstavljati ništa novog. Hrvati na izborima ustvari neće imati izbora.
Nakon svih nanašenih i pretrpljenih nepravdi kojima su napunjena usta hrvatskih političara i uši obespravljenog naroda, nesloga velikih vođa opet je pokazala zašto su Hrvati u Bosni i Hercegovini tamo gdje jesu.
Oni koji su godinama napadali Željka Komšića kao najgoreg Hrvata u Bosni i Hercegovini, nisu uspjeli dogovoriti tko je najbolji za novog predstavnika u Predsjedništvu. Koliko su složni u tome da čine najbolje za narod čije početno slovo stavljaju u imena svoje stranke, pokazuje i to da nisu čak ni svi sjeli skupa da se pokušaju dogovoriti.
Hrvatima je jako bitno da ih predstavlja najbolji mogući Hrvat među političarima iz stranaka koje nekome nešto znače. No, čini se da tog najboljeg nema.
Svi odreda udaraju se u junačka prsa i tvrde kako su oni izabrani za glumljenje Mojsija i razdvajanje rijeke ugroženosti i svi odreda tvrde kako onaj drugi tamo nije najbolji za sarajevsku fotelju.
Tražeći među sobom krivce za to što je najgori Hrvat u Bosni i Hercegovini sjeo na fotelju u Predsjedništvu, ne vide da su upravo sastanci na koje neki dolaze a neki samo medijima jave kako je sastanak bezveze, dizanje rampe za nekog još goreg Hrvata u BiH.
Bezobrazno trgujući među sobom, izvlačeći goruća pitanja za Hrvate, koje su mudro skupljali godinama da imaju adute za predizborna beljezganja, napravili su novi problem za problematične Hrvate – Tko može biti veliki vođa?
Nakon priča kao se potrebno ujediniti i ojačati da bi se riješila sva potlačivanja Hrvata, okrenuli su stranicu i razjedinili se. Narod koji postaje manjina dobiva više vođa nego što ima predsjednika kućnih savjeta. Samo što ni jedan od tih vođa ne zna pomesti ispred svojeg praga.
Neke ganjaju po sudovima, neki svjesno truju narod, neki su to što jesu samo da ne budu dio drugih, a neki mudro šute i čekaju zadnji tren za predizborni zagrljaj. Provlačit će se pitanja medija na hrvatskom jeziku, onih medija koje su sami uništili da bi ih pred izbore mogli popravljati, provlačit će se pitanje kazališa u koja ulaze samo kad je uz njih netko još veći, provlačit će se pitanja opstanka i ostanka. Pitanja tko tjera i „uništava“ Hrvate prebacit će se na druge.
Do tad će se najgori Hrvat u BiH, a i oni koji znaju da od hrvatstva u imenima stranaka ima samo slovo, smijati idejama mudrih glava da je u njihovim rukama slamka spasa za Hrvate.
Zna se što je u džepovima.