Ništa od ovoga nije tačno.
Ali činjenice zapravo nisu ni važne. Dovoljno je da nešto ponavljate
često i da ljudi počnu vjerovati u to. Radi se o “efektu iluzorne istine”, gdje
greška u ljudskoj psihi dovodi do toga da ponavljanje izjednačavamo sa istinom.
Marketinški stručnjaci i političari znalački koriste ovu našu sklonost.
Nedavno je Trump izdao tri izvršne uredbe, koje treba da
zaustave ”visok nivo nasilja protiv policije u Americi”, kako on stalno
ponavlja. Uprkos činjenici da je stopa tih slučajeva najniža u proteklih
nekoliko decenija, kao i stopa nasilja u Americi.
“Predsjednik Trump namjerava da formira specijalne jedinice
koje će istraživati i sprečavati trendove koje ne postoje, kaže Jeffery
Robinson, iz American Civil Liberties Union, udruženja koje se bavi zaštitom građanskih sloboda. Međutim,
iako ti trendovi nisu stvarni, određen broj ljudi i dalje vjeruje u to. Svaki
put kada Trump tvituje ili kaže nešto neistinio, ljudi koji provjeravaju činjenice
požure da ukažu na nestinitost – ali uzalud. Anketa koju je Pew Research proveo
prošle jeseni otkriva da 57 odsto glasača vjeruje da je stopa kriminala u
Americi porasla od 2008 . godine, iako podaci FBI-ja pokazuju da je pala za 20
odsto.
U čemu je stvar? “Ponavljanje čini stvari uvjerljivim,” kaže Lynn Hasher, pisholog
sa Univerziteta u Torontu, čiji istraživački tim jer prvi otkrio ove efekte
70-ih godina prošlog vijeka. “A efekat je snažniji kada su ljudi umorni ili
kada im pažnju odvlače druge informacije.”
Ponavljanje čini lažne vijesti prijemčivim, ističu
istraživači sa Univerziteta u Vašingtonu, u studiji iz 2012. godine. To je
sredstvo političke propagande. Zbog toga savjetnici za odnose s javnošću daju političarima
i direktorima slogane koje će stalno ponavljati. Čak je i Adolf Hitler znao za
tu tehniku. “Slogane treba uporno ponavljati dok i posljednji čovjek ne
prihvati tu ideju,” napisao je Hitler u Mein Kampf.
Efekat je uspješan zato što se ljudi, kada ocjenjuju da li
je nešto istinito, oslanjaju na dvije stvari: da li se informacija podudara sa
njihovim shvatanjem i da li im zvuči poznato. Prvi uslov je logičan: Ljudi
porede nove informacije sa onim što već znaju da je istina i uzimaju u obzir
kredibilitet oba izvora. Ali istraživači su otkrili da, kada vam je nešto
poznato, ne razmišljate racionalno— tako da ako iznova slušate da je neka
činjenica pogrešna, to može imati paradoksalan efekat. Zbog toga što vam to zvuči
toliko poznato, imaćete osjećaj da je ispravno.
“Kada vidite neku činjenicu po drugi put, mnogo ju je lakše
obraditi—brže je čitate, lakše je razumijete,” kaže psiholog Lisa Fazio sa
Univerziteta Vanderbilt. “Naš mozak tumači tu lakoću kao signal da je nešto
istinito”—Bez obzira da li je istinito. Drugim riječima, racionalno
razmišljanje može biti naporno. Zahtijeva više truda. Vašem zauzetom mozgu
često je lakše da se vodi osjećajem.
Da se vratim na Trumpove najnovije uredbe, u kojima stoji da
će vlada učiniti sve što je u njenoj moći da policajci budu bezbjedni. Zbog
neodređenog jezika koji ove uredbe sadrže, borci za građanska prava brinu da bi
one mogle dovesti do kriminalizacije protesta. Uredbe naglašavaju tezu da
Amerika nije bezbjedna, da su policajci izloženi riziku i da je zemlji potreban
čvrst predsjednik koji će zavesti red i zakon. Uprkos činjenicama.
Najbolji način da ne podlegnete “efektu iluzorne istine” jeste
da znate da postoji. Ako čitate nešto što vam zvuči ispravno, ali ne znate
zašto, zainteresujte se malo. Istražite. Provjerite podatke. Ako vam to zvuči
kao previše posla, znajte da su činjenice zabavne. Činjenice su zabavne.
Činjenice su zabavne. Činjenice su zabavne.
Izvor: wired.com
Prevod: Buka