U ovoj kolumni pokušaću, prije svega kao sociolog, da predstavim, pojasnim i, koliko mogu, osvijetlim činjenično stanje koje se krije iza pokreta-stava-životnog stila, a koji se zove Zeitgeist.
Šta je zapravo Zeitgeist? Koliko se frekventno ova riječ upotrebljava u današnje vrijeme? Koliko ljudi u Oboru znaju za Zeitgeist i koliko ima pogrešnih predstava, predrasuda i nipodaštavanja o ovom, možda najvažnijem sociološkom fenomenu sa početka 21. vijeka?
Na početku bi bilo najbolje reći šta Zeitgeist nije.
Zeitgeist nije, dakle, sekta, mračnjačka organizacija, sotonističko-anarhističko-komunističko udruženje. On nije nikakva donkihotovska utopija, na koju će fancy-klinci gubiti svoje vrijeme. Takođe nije besprizorni pomodarski trend koji bi se skrivao iza lifestyle prefiksa. Nije niti bespogovorni kvazi-duhovni guru pokret.
1. Istorijsko utemeljenje, činjenice
Zeitgeist možemo najprikladnije i najadekvatnije prevesti sa njemačkog kao ,,duh vremena“. Iole obavještenijem čitaocu biće jasno kako je ovdje riječ o Hegelovom 
nauku. Naime, mislilac je još kroz svoju ,,filosofiju istorije“ utemeljio ovu riječ kao jednu od ključnih u svom umovanju. Duh vremena je, dakle, zbivanje njega samog (duha) u svijetu i svijesti. On je bitno dijalektičan (kreće se i mijenja), postaje samom sebi suprotnost i kontradikcija-antiteza i na višem nivou stvara novu realnost-tezu. Tako se po Hegelu kreće i odvija (zbiva) cjelokupna istorija čovječanstva. Njen kraj će doći spoznajom duha kao sveprisutnosti i samim tim neće više biti istorijskog kretanja. Duh vremena će biti sveprisutan, samosvjestan i realizovan. Ovo učenje moramo situirati na početak 19. vijeka i jasno je da je Hegel kao veliki enciklopedista svoj zeitgeist smjestio i u religiju, etiku, estetiku, pravo, filozofiju, politiku, nauku, jednom riječju u ljudsku stvarnost.
Kako god bilo, do dan danas Zeitgeist predstavlja dinamičnu, opštu razvojnu snagu i pokretačku silu, bar u nominalnom smislu.
Taj isti Hegelov ,,duh vremena“ kritikovali su svi (ili gotovo svi), od mladohegelijanaca, preko Fojerbaha, Marksa i egzistencijalista do futurista.
Kritika i tumačenje Zeitgeista, doveli su do razvoja totalitarnih ideologija. Ovdje se prvenstveno misli na nacional-socijalizam i komunizam, ali i do pojave i realizacije neoliberalnog kapitalizma. Naposle, ovaj potonji nemamo nikakvo pravo, u razvojnom smislu, odvajati od prva dva. Uz primjese nacizma i komunizma, kapitalizam po potrebi koristi i klero-fašističke i pseudo-feudalne forme.
Mislim da je ovo i više nego dovoljno dokaza i podataka da se revidira iznova i u 21. vijeku naš ,,Zeitgeist“. I to je urađeno.
2. Zeitgeist počeci
Zapravo, sve je počelo sedamdesetih godina prošlog vijeka, kada je Žak Fresko, inženjer, sociolog, mislilac, futurista, inovator i jedan od najživopisnijih (a kasnije će se ispostaviti i najumnijih ljudi našeg vremena), počeo sa realizacijom svog Venus-projekta. Projekat je dobio ime po mjestu u kome se nalazi-Venus, na Floridi. Od ranije 
poznat po svojim briljantnim i što je najvažnije upotrebljivim izumima u oblasti brodogradnje, saobraćaja i energetike, Fresko je rekao ZBOGOM kapitalizmu i krenuo dalje. Osnove njegovog umovanja i, što je važnije, delanja su sublimirane otprilike ovako:
-Ukidanje monetarnog i bankarskog sistema kao najvećeg zla savremenog društva
-Uvođenje samoodrživog sistema korištenja društvenih resursa, ravnopravne podjele dobara i pristupa istim
-Ukidanje svakog institucionalnog oblika religije, ideologije i socijalno-divergentne presije, dakle svih oblika sistemskog uništenja i porobljavanja čovječanstva, koji su, po
Freskou, nastali kao puki egoistični oblici vladajućih elita u očuvanju materijalnih dobara u svom posjedu, a time i upravljačke moći
-Uvođenje vještačke inteligencije kao ,,objektivnog korelativa i ljudskog saveznika“, te razvoj naprednih tehnologija, ali ne, kako se to pežorativno govori u ,,službi čovjeka“ , nego u službi Planete Zemlje
-Ukidanje državnih i svakih drugih granica, gdje bi pojedinac zapravo bio građanin Planete i samo korisnik, nikako vlasnik dobara – kako prirodnih, tako i novostvorenih
Logično je bilo da su se uz ovakve ideje odmah stvorili i ,,obožavaoci“ Freskooovog lika i djela. Od zakletih desničara, pa do anarholjevice. Od ateista, do sektaša svake vrste i provinijencije. A to Fresko nikako nije želio. Ne samo zbog svoje skromnosti, nego, što je možda i važnije, zbog direktne kolizije sa njegovim radom. Naime, svako idolopoklonstvo bi sahranilo gore narečene ideje i bilo bukvalno kontraproduktivno i kontradiktorno sa istim. Tada (sedamdesetih), očigledno se nisu stvorili uslovi za razvoj, kako je to Fresko rekao, pokreta zdravog ljudskog razuma. Pokreta koji će se bazirati na altruizmu, poznavanju tehnike i nauke savremenog društva, pokreta koji će kritički procijeniti potrošački svijet i njegovu najveću boljku – reklamu i potrebu za materijalnim posjedovanjem. A, da li su se stekli uslovi da danas ovakav pokret zaživi?
Zapravo, on je već zaživio, ali ponešto na drugačiji način i pod bitno drugačijim istorijskim uslovima.
3. Zeitgeist film
Kako realnost najčešće prestigne najluđu maštu, tako se Sjedinjenim Državama desio 11. septembar. Dakle, Svijetu se desio. Izraz ,,desiti se“ možda je i najadekvatniji. Prosto, svi smo bili statisti u jednoj dobro režiranoj predstavi užasa, predstavi koja će izazvati Drugi zalivski rat, okupaciju Avganistana, divljanje cijene barela nafte, oživljavanje cionističkog pokreta, hiperprodukciju religijskih 
organizacija. Radilo se o predstavi koja je ponovo dovela civilizacijski pretis-lonac do eksplozije.
Ovo je bila samo inicijalna kapisla za stvaranje prvog dijela dokumentarnog filma ,,Zaitgeist“ , filma poslije kog percepcija svijeta kod velikog broja ljudi nije više bila ista. Reditelj, narator, scenarista i producent prvog Zeitgeista-,,Zeidgeist the Movie“ , Piter Džozef, naprosto, iskoristio je te 2007. godine svoje zanje i saznanje o Freskoovim učenjima i kao na pladnju nam rastvorio američki ( pa i svjetski) monetarni, religijski, politički i pravni sistem. Nije ovdje bilo riječi ni o kakvoj ,,teoriji zavjere“. Uz obilatu pomoć nauke, predstavljen nam je svijet u kome živimo. Svijet od Sumera do SAD-a.
Kako objasniti ekstremnu popularnost ovog djela u inače skeptičnim elitističkim naučnim i kulturnim krugovima Zapadnog svijeta?
Pa, film je samo prikazivao i naučno objašnjavao ,,duh vremena“ kako melje, jede i uništava civilizaciju, a čiji je jedini cilj (bar do 20. vijeka) bio održanje svjetske elite na vlasti po svaku, ali svaku, cijenu.
Njegov uspjeh leži i u činjenici da, za razliku od izvikanih Murovih dokumentaraca, Zeitgeist nikad nije bio mejnstrim. On nije podilazio, niti je imao namjeru da podilazi masama. Što je možda još važnije, film ,,Zeitgeist“ se nije nikome dodvoravao jeftinim populističkim floskulama. Trebalo ga je razumjeti, situirati u vrijeme i naposlijetku delati.
A tu je bit ,,Zeitgeista“. On, za razliku od nekih dokumetarističkih ostvarenja, nije djelo koje ,,ukazuje“, ,,revidira“, ,,postulira“… On udara u glavu i traži hitnu izmjenu svijeta, svijesti i načina života. Za dobrobit naše djece. Brutalno i iskreno.
Džosef je na valu prvog uspjeha, već 2008. režirao ,,Zeitgeist Addendum“, u kome direktno okrivljuje bankare za najveća zla u svijetu u kome živimo. Banke su te koje pokreću i zaustavljaju ratove – po potrebi. Banke smjenjuju i postavljaju vlade širom svijeta, banke odlučuju koliko dugo i kako kvalitetno ćemo živjeti…
U svakom slučaju, ovdje neće biti predočena radnja filmova. Dostupni su SVIMA I BESPLATNO na netu. I svi mogu imati svoj sud o njima.
4. Zaitgeist pokret
Na osnovu svega narečenog, možda bi bilo ispravnije, bar nominalno, ovaj pokret nazvati ,,Venus“ pokret, projekat, kako god. Ali to više nije ni bitno.
Na kraju se treba osvrnuti i kritički promisliti o ,,Zaitgeistu“. Mnogi mu zamjeraju kako je ovo samo sondažno istraživanje upravo onih koji su na vlasti tokom poslednjih stotinu godina. Drugi kažu kako je riječ o nesumnjivo altruističkom pokretu, ali kako su njegov uticaj i moć naprosto zanemarljivi. Treći nalaze osnovnu zamjerku kako se radi o najobičnijoj teoriji zavjere, koja je od početka bazirana na lažnoj premisi da je sama Amerika inscenirala napade 11. septembra.
Ono što je istina je da trenutno nema ništa bolje od ,,Zitgeista“. Kad to kažem ne mislim na neko aktivističko sljepilo. Radi se o prostim činjenicama. Ako vam neko kaže da vodite normalan život, da se, koliko možete, klonite banaka, kredita, pozajmica, da čuvate svoju okolinu, da svojoj djeci obezbijedite uslove, prvenstveno znanje, kako bi mogla zdravo da zaključuju o svijetu oko sebe, sigurno mu nećete spočitati da je lud.
Ako je to neko govorio decenijama prije napada na Ameriku, ako je taj neko preuzeo znanja od Hegela, koji sam kaže da mu je spoznajni izvor Antička Grčka, onda tu postoje i korjeni.
Ali, što je najvažnije, ako znate da u svijetu gdje 1% populacije posjeduje 40% bogatstva planete, u svijetu u kome 34 hiljade djece umire svaki dan od posljedica siromaštva i izlječivih bolesti i gdje 50% svjetske populacije živi sa manje od 2 dolara dnevno… Jedna stvar je jasna. Nešto je veoma pogrešno.