Samo ti to nisam rekao. Nisam ništa odgovorio niti komentirao, prešutio sam. Možda smo nas dvojica već imali raspravu na tu temu, možda ne osjećam kako je to vrijedno svađe. Nije mi cilj da ispadnem davež. Neću te uspjeti uvjeriti da si pogriješio jer ne znam pronaći jednostavan put da shvatiš što ti želim reći. Zato umjesto direktnog odgovora pišem ovaj članak, članak koji vjerojatno nikad nećeš ni vidjeti. Ali vidjet će ga drugi, i možda netko od njih dvaput razmisli kad bude u sličnoj situaciji.
Odmah da bude jasno: ne pričam o onom videu Jelene Rozge. Tvoj ukus u glazbi, kakav god bio, ne smeta me ni najmanje. Nisu problem ni tvoje tirade o Premier ligi, ni slike ženskih guzica, niti me smetaju tračevi o selebritijima i njihovoj rodbini. To mi je možda dosadno, možda je trivijalno, ali nije problem. Problem su laži i nebriga prema istini.
Pričam o članku koji me nastoji uvjeriti kako se liječenje raka svodi na reguliranje kiseline u prehrani. Ili o čudotvornom svjetlu iznad “Brda ukazanja”. Ili o tome kako GMO dokazano uzrokuje rak, kako se psihičke bolesti liječe bockanjem stopala, ili da je sve što trebamo znati o našem tijelu zapisano u šarenici oka — nešto u tom rangu.
Nije problem u samim temama, problem je kako su obrađene. Što je tema važnija a argumentacija članka lošija, što ima više laži, senzacionalizma i manipulacija, to mi više ideš na živce što to šeraš.
Bla bla bla sloboda govora?
Kad te ljudi kritiziraju što širiš neistine, to nije napad na slobodu govora. To što imaš slobodu reći svoje mišljenje ne oslobađa te odgovornosti za štetu koju si napravio. I riječi mogu nauditi.
Znaš kako kažu: gdje ima dima ima i vatre…
I ti misliš da je to stvarno dim, a ne magla?
Jesi ikad dobio mail koji te obavještava kako nigerijski princ u nevolji želi s tobom podijeliti svoje bogatstvo? Što misliš, jel u tom “dimu ima vatre”? Možda nećeš dobiti obećanih tri milijuna dolara (nisi baš toliko naivan!) ali zar je nerazumno očekivati neku siću, barem tisuću il’ dvije… A tek kad u inboxu otkriješ sto takvih mailova! To sigurno znatno diže količinu “dima” a samim time i vjerojatnost “vatre”. Zar ne?
Pa vidiš, svaki dodatni mail od “nigerijskog princa” u stvari smanjuje vjerojatnost da je priča istinita. Da, slažem se, ima “nešto” u pozadini tih priča, samo to “nešto” nije bogatstvo koje traži novog vlasnika, nego običan prevarant. Iza nekih drugih priča možda stoji sofisticiraniji prevarant: tvoj vlastiti um (za dokaze, vidi ostatak ovog sajta).
Svejedno, možda se dogodi da ovaj post nekom pomogne. Pa ne možeš uvijek u sve sumnjati!
Tebi se čini kako svijetu fališ samo ti, da hrabrom gestom šeranja neortodoksne ideje otvoriš oči masama uljuljkanim u status quo.
E pa, ako pogledaš malo bolje po Internetu mislim da ćeš se uvjeriti kako ovom svijetu baš i ne nedostaje ludih ideja. Možda bi nam dobro došlo još dobrih ludih ideja, ali do njih nećemo doći pukim ponavljanjem prve gluposti koja nam dođe pod ruku.
To je samo tvoj ograničen pogled na svijet, bojiš se ljudi koji imaju drugačije stavove.
Vidiš, oko puno tih pitanja ja uopće nemam formirane stavove. Da li Coca-Cola uništava zdravlje onih koji je piju? Nemam pojma. Možda nije tako strašno kako alarmisti misle, ali ne bi me čudilo da bi većina ljudi bila zdravija bez nje. No, čim pitam otkud ti takve tvrdnje, u tvojim očima sam korporativni plaćenik ili sitna duša koja ne može prihvatiti da se cijeli život truje.
Ali nije stvar u tome da mi tvoji zaključci smetaju, smeta mi način na koje si došao do njih. Jesi provjerio točnost argumenata i izvukao objektivne zaključke? Filtriraš li korisne zvukove od pozadinskih glasova ili samo pojačavaš šum u komunikacijskom kanalu?
Ali to je samo fejsbuk!
Znam, znam, tu se samo blebeću gluposti, mozak pustimo na pašu. Pa ipak, nemoj misliti kako to što tamo pišeš nema utjecaja na odluke drugih.
Misliš li da ljudi inače formiraju mišljenje na temelju detaljne analize stručne literature? Ja bih prije rekao kako se rukovode onim što čitaju na portalima i čuju od prijatelja. Jednim dijelom svjesno, a još više na njih to utječe nesvjesno. I to što su “naučili” može imati ozbiljne posljedice bez obzira jesu li to čuli s površnog ili ozbiljnog mjesta.
Tako ti to ide. Neki novinar izmisli ili ponovi neku glupost, ti to šeraš prijateljima, drugi lajkaju i komentiraju kako je to istina, i ako se to dovoljno puta dogodi netko tko to čita uzet će tu tvrdnju zdravo za gotovo, jer je to postalo “opće znanje”. Gdje uopće može naći vjerodostojniju informaciju?
Jer isto vrijedi i za svijet još puno širi od fejsbuka. Magazini, TV kanali, knjižnice pune su “lifestyle” rubrika koje šire isti takav šum pod istom takvom krinkom neozbiljnosti. U stvari, kad pogledaš što većina ljudi čita i gleda, tamo ništa osim takvih “nezahtjevnih” sadržaja nije niti ostalo. Igramo se gluhih telefona sa svojim zdravljem, s gospodarstvom, politikom, ljudskim životima.
Da, nisu svi na fejsbuku, niti svi vjeruju u to što tamo piše. Ali puno ih vjeruje, i to su upravo oni kojima najviše treba pomoći da razlikuju istine od laži.
Okreni pilu naopako
Vjerujem da ti se teško uživjeti u ovu moju priču. Jesi stvarno napravio tako veliku grešku što si kliknuo Share? Tebi i ne izgleda tako strašan taj članak…
OK, oprosti ako sam prezahtjevan. Molim te pročitaj samo još jedan odlomak pa te više neću gnjaviti.
Kad šeraš članak na temu o kojoj nemaš baš intimno znanje, probaj se uživjeti da priča o tvojoj struci. Pokušaj se sjetiti situacija kad si u novinama vidio glupav članak o nečem što dobro znaš. Nakon što si šerao priču kako neka svakodnevna stvar liječi sve i svaki rak, zamisli kako bi se osjećao da neki medicinar šera istu tako nevjerojatnu tvrdnju o nečem u što se dobro razumiješ. Što bi mislio o njegovom postupku? Bi li ti išlo na živce? Bi li mislio da je neodgovorno? Bi li ga pitao “Zašto?”
Budi junak!
Vrijeme kad smo superjunake trebali zbog njihove fizičke moći davno je prošlo. Današnji zlikovci su sasvim drugačije vrste: to su demoni neznanja, suvišnih informacija, medijskog senzacionalizma i ciničnih manipulacija javnosti.
Budi na strani dobra. Svijet te treba, tvoji prijatelji te trebaju da im daš informacije koje čine svijet boljim, da ignoriraš loše i širiš dobre ideje, a ne samo da pojačavaš šum. Tko će drugi, ako nećeš ti? Novinari? Političari? Aktivisti? Nemoj me nasmijavati. Naša budućnost ovisi o tebi: